Izvršni direktor kompanije Volkswagen AG, Oliver Blume, nastoji da unaprijedi efikasnost, fleksibilnost i profitabilnost ovog automobilskog giganta. "Naš poslovni model, koji je decenijama donosio uspijeh, više ne funkcioniše", rekao je u junu.
Volkswagen predstavlja oličenje njemačkog industrijskog modela, zasnovanog na vrhunskom inženjerstvu, snažnom uticaju sindikata i bliskim vezama između privrede i države. Međutim, taj sistem je građen za stabilnost i postepena unaprijeđenja, a ne za tržište koje danas nagrađuje brzinu, razvoj softvera i jeftinije kineske konkurente.
Složena organizaciona struktura Volkswagena dodatno otežava sprovođenje promjena, jer je za njih potrebna saglasnost sindikata, regionalnih političara i akcionara. Blume će se sa njima suočiti već 9. jula, kada bi od Nadzornog odbora trebalo da zatraži podršku za dublje restrukturiranje kompanije. Među opcijama su ukidanje čak 100.000 radnih mjesta, gotovo šestine sadašnje radne snage, kao i zatvaranje četiri fabrike u Njemačkoj. Takav početni prijedlog već je izazvao veliku zabrinutost među sindikalnim liderima.
Zašto Volkswagen ima probleme?
Iako Volkswagen i dalje posluje profitabilno, njegova operativna marža posljednjih godina je u stalnom padu i u 2025. godini spustila se na 2,8 odsto. Blume želi da do 2030. godine poveća operativnu maržu na između osam i 10 odsto.
Bloomberg
Kompanija se istovremeno suočava sa više izazova: američkim carinama, dugotrajnom slabošću poslovanja u Kini i sve jačom konkurencijom. Audi i Porsche, dva tradicionalno najprofitabilnija brenda u okviru grupacije, posebno su pogođeni novim uvoznim carinama administracije Donalda Trumpa, jer nemaju fabrike u Sjedinjenim Američkim Državama.
Skandal "Dieselgate" iz 2015. godine, kada je otkriveno da su vozila bila opremljena softverom koji je omogućavao zaobilaženje propisa o emisiji štetnih gasova, ozbiljno je narušio ugled Volkswagena i primorao grupaciju da pokrene jednu od najambicioznijih strategija elektrifikacije među tradicionalnim proizvođačima automobila. Volkswagen je uložio ogromna sredstva u razvoj baterija i čitave nove generacije električnih vozila.
Međutim, taj zaokret ka električnim automobilima još nije donio očekivanu prednost na kineskom tržištu. Kašnjenja u razvoju softvera, neujednačena tražnja i izuzetno jaka konkurencija domaćih proizvođača poput BYD Co. i Xiaomi Corp. ostavili su Volkswagen u zaostatku u revoluciji električnih vozila koju je želio da predvodi.
Bloomberg
Kineski proizvođači sve više ugrožavaju Volkswagen i na njegovom domaćem tržištu, povećavajući izvoz automobila u Evropu, ali i proizvodnju na evropskom tlu. Time se dodatno produbljuje problem viška proizvodnih kapaciteta u Volkswagenovim fabrikama, sa kojim se suočavaju i drugi evropski proizvođači automobila, uključujući Renault SA i Stellantis NV. Blume je nagovijestio da bi mogao da dozvoli kineskim partnerima proizvodnju automobila u nedovoljno iskorišćenim evropskim pogonima.
Šta Blume pokušava da uradi?
Njegov cilj je da pojednostavi poslovanje tromog industrijskog giganta i pretvori ga u znatno fokusiraniju kompaniju. To podrazumijeva niže troškove rada, manje hijerarhijskih nivoa u upravljanju, manje preklapanja među brendovima i brže donošenje odluka u oblastima razvoja softvera, baterija i električnih vozila. Iako je u javnosti najveća pažnja usmjerena na otpuštanja zaposlenih, suštinski problem predstavlja smanjenje složenosti poslovanja.
Obim poslovanja, koji je nekada bio najveća prednost Volkswagena, danas prijeti da postane ozbiljan teret. Grupacija obuhvata širok spektar brendova - od masovnih proizvođača poput Volkswagena, Škode i Seata, do luksuznih marki kao što su Porsche, Bentley i Lamborghini. Volkswagen prodaje više od 150 modela automobila, od kojih pojedini konkurišu jedni drugima za iste kupce.
Pored toga, grupacija posjeduje proizvođača motocikala Ducati, proizvođača kamiona Traton SE, softversku kompaniju Cariad, proizvodi baterije, pruža finansijske usluge slične bankarskim, a ima i vlasničke udela u fudbalskim klubovima, uključujući FC Bayern Munich. Blume je već počeo da smanjuje obim poslovnog portfelja. Volkswagen je početkom ove godine postigao dogovor o prodaji većinskog udjela u kompaniji Everllence, koja proizvodi industrijske motore, investicionom fondu Bain Capital. Razmatra se i prodaja drugih dijelova poslovanja.
Volkswagen širom svijeta zapošljava oko 630.000 ljudi, znatno više od većine konkurenata, od čega približno 280.000 radi u Njemačkoj. Brend Volkswagen je 2024. godine postigao dogovor sa sindikatima o ukidanju više od 35.000 radnih mjesta u njemačkim pogonima do 2030. godine, smanjenju proizvodnih kapaciteta bez zatvaranja fabrika i ostvarivanju milijardi evra godišnjih ušteda. Nakon toga su i Audi i Porsche predstavili sopstvene planove štednje, čime je ukupan broj planiranih ukidanja radnih mesta porastao na oko 50.000.
Bloomberg
Zašto je Volkswagenu toliko teško da sprovede promjene?
Mehanizmi koji otežavaju radikalno restrukturiranje ugrađeni su u samu strukturu kompanije. Predstavnici zaposlenih i pokrajina Donja Saksonija, u kojoj je sjedište Volkswagena, imaju 12 od ukupno 20 mjesta u Nadzornom odboru, čija je saglasnost neophodna za donošenje svih ključnih strateških odluka. To svakom izvršnom direktoru koji želi da sprovede velika otpuštanja ili duboke reforme znatno otežava posao.
Složena vlasnička struktura dodatno usporava donošenje odluka. Holding kompanija milijarderske porodice Porsche-Piëch kontroliše većinu glasačkih prava, dok Donja Saksonija i katarski državni investicioni fond imaju značajne vlasničke udjela. Svaka od ovih strana ima različite interese: porodica želi da zadrži uticaj, pokrajina želi da sačuva radna mesta, a investitori očekuju veći prinos.
Tu je i takozvani Volkswagen zakon, savezni zakon koji datira još iz 1960. godine, kada je proizvođač automobila izašao na berzu. Tim zakonom propisano je da je za usvajanje najvažnijih odluka potrebna podrška više od 80 odsto akcionara. Pošto Donja Saksonija raspolaže sa 20 odsto glasačkih prava, ona praktično ima mogućnost da blokira svaku takvu odluku.
Fabrika Volkswagena u Njemačkoj nije samo proizvodni pogon. Ona predstavlja oslonac lokalne ekonomije, politički simbol i, u mnogim gradovima, središte društvenog života. Zatvaranje fabrike značilo bi poruku čitavom regionu, koji je decenijama Volkswagen doživljavao kao garanciju industrijske stabilnosti, da ta garancija više ne postoji.
Sporazum sa sindikatima iz 2024. godine već je doveo nemačke pogone u tešku situaciju, kroz smanjenje broja zaposlenih, proizvodnih kapaciteta i troškova. Ipak, sačuvan je osnovni kompromis - restrukturiranje bez rušenja temelja nemačke industrijske proizvodnje.
Zatvaranje fabrika predstavljalo bi sasvim drugačiji korak. Zato bi uprava mogla da se odluči za blaže mjere koje vode istom cilju: prenamjenu pojedinih pogona, usporavanje zapošljavanja, podsticanje odlaska zaposlenih u penziju ili kroz otpremnine, kao i preusmjeravanje novih proizvodnih programa u nedovoljno iskorišćene fabrike.
Bloomberg
Na ovom mjestu priča o Volkswagenu prerasta okvire same kompanije. Posleratna industrijska snaga Njemačke zasnivala se na razvijenoj mreži dobavljača, kvalifikovanoj fabričkoj radnoj snazi i izvozu visokovrijednih mašina i vozila. Električni automobili narušavaju tu ravnotežu, jer zahtijevaju manje mehaničkih dijelova, veću vrijednost prebacuju na baterije i softver, dok kineski proizvođači mnogo brže povećavaju proizvodnju. Fabrika Volkswagena u Njemačkoj, koja je nekada predstavljala simbol sigurnosti, danas može da izgleda kao višak kapaciteta.
Šta ako Nadzorni odbor ne podrži Blumeove planove?
Odbijanje ne bi nužno zaustavilo Blumeove planove restrukturiranja. Spor bi mogao da se preseli u formalniju proceduru, kroz skupštine akcionara, pa čak i sudske postupke.
Prema njemačkom zakonu, akcionari koji posjeduju najmanje pet odsto akcija mogu da zahtijevaju vanrednu skupštinu i predlože tačke dnevnog reda. Međutim, u slučaju Volkswagena to je tek prvi korak, jer je za usvajanje ključnih odluka, prema Volkswagen zakonu, i dalje potrebna podrška više od 80 odsto glasova, dok Donja Saksonija zadržava pravo da ih blokira.
Zbog toga ostaje prostor za različita tumačenja. Pravila kompanije daju Nadzornom odboru ključnu ulogu u odlukama koje se odnose na fabrike, a promjene u organizaciji proizvodnih lokacija zahtevaju široku podršku. Radikalnije mere, poput zatvaranja fabrika, prodaje velikih podružnica, premeštanja proizvodnje ili pokušaja izmjene ovlašćenja upravljačkih tijela, predstavljale bi ozbiljan test korporativnog sistema koji gotovo nikada nije bio doveden do svojih krajnjih granica.
Šta bi moglo da uslijedi?
Sastanak 9. jula gotovo sigurno neće okončati spor. Mnogo je vjerovatnije da će označiti početak teških pregovora.
Blume mora da ubijedi Nadzorni odbor da postojeći program štednje više nije dovoljan. Predstavnici zaposlenih će, s druge strane, tvrditi da Volkswagen već ima važeći sporazum do 2030. godine i da bi uprava najprije trebalo da riješi probleme sa proizvodima, razvojem softvera i procesom donošenja odluka, prije nego što od radnika zatraži novu rundu odricanja.
Najizvjesniji ishod jeste kompromis: veći broj dobrovoljnih odlazaka zaposlenih, dodatno smanjenje investicija, pojednostavljenje upravljačke strukture i preraspodela proizvodnje, uz moguće novo smanjenje proizvodnih kapaciteta. Ukoliko do zatvaranja fabrika ipak dođe, ono bi moglo da bude odloženo, ublaženo ili praćeno obećanjima o otvaranju alternativnih radnih mjesta.
.webp){kind=icon}
