Burza nije bauk – glavna je poruka s panela o iskustvima lidera domaćih tvrtki koje su posljednje izašle na Zagrebačku burzu (ZSE). Okupili smo ih u sklopu naše konferencije Investment Outlook 2026 kako bi saznali što su institucionalni investitori tražili od njih i kako grade povjerenje ulagača na burzi.
"Institucionalne ulagače zanima jeste li sposobni isporučivati rezultate iz prošlosti, odnosno ostvariti potencijal za rast. Pričali smo i organizacijskoj strukturi kompaniji i koliko su razdvojene vlasničke i upravljačke funkcije. Mi u Tokiću smo se najviše trudili objasniti da poslujemo u independent aftermarket tržištu, odnosno radimo s vozilima koja se više ne servisiraju u službenoj mreži. Vozni park u Hrvatskoj je star u prosjeku preko 13 godina što znači da perspektiva postoji i da je potražnja stabilna jer je tržište polovnjaka otporno na tržišne cikluse", kazao je Tomislav Šarlija, direktor financijskog planiranja i analize te odnosa s investitorima u Tokiću.
Tomislav Šarlija, direktor financijskog planiranja i analize te odnosa s investitorima u Tokiću | Bloomberg Adria
U ING-GRAD-u cikličnost nastoje a amortizirati backlogom. On se većim dijelom sastoji od projekata postpotresne obnove i obnove kulturne baštine, ali član uprave kompanije Ivan Augustin poručuje kako nema briga oko budućnosti punjenja backloga jer se nalazimo u pozitivnom makroekonomskom okruženju, a EU novac se i dalje slijeva u našu ekonomiju.
"Što se trenutnog poremećaja s naftom tiče, svi ćemo voziti par-nepar ako to potraje par mjeseci, zato se možemo samo nadati da neće potrajati. Koliko će se to preliti u inflaciji izuzetno je teško prognozirati", rekao je osvrćući se na aktualni kaos na Bliskom istoku.
Zanimljivo je kako je upravo Ing-Grad jedan od najvećih ulagača u Tokić pa smo Augustina priupitali što ih je ponukalo na to i dobili izravan i iskren odgovor.
Ivan Augustin, član uprave ING-GRAD | Bloomberg Adria
"Logika je jednostavna, oni su jasno komunicirali u što će uložiti sredstva, to je logistički centar, znao se i iznos, a mi smo jedni od par firmi u Hrvatskoj koje to mogu odraditi. Sudjelovat ćemo na tenderu i vodeći se time i našom kapitalnom strukturom, odlučili smo podržati taj projekt. Htjeli smo da vide da smo im potpora i u nultoj fazi i nadamo se da će to povjerenje uzeti u obzir na natječaju, naravno, ako mi zadovoljimo sve uvjete", kazao je Augustin.
U Žitu su, pak, ulagače snubili prikazom strukturu prihoda tvrtke koji čini 30 posto industrija, a tek oko desetak posto ratarstvo. "Žito je niz diversificirani djelatnosti koje su zapravo jedna drugima dobavljači pa imamo jeftinije inpute. Investitorima smo prezentirali i kratkoročne, srednjoročne i dugoročne investicije. Oko 30 milijuna eura akvizicija, 30 milijuna ulaganja u svinjogojstvo, preko deset milijuna u OIE, dio u navodnjavanje, sve zajedno 120 milijuna eura. Mi smo to mogli i bez IPO financirati, ali smo htjeli ostati niskozaduženi da bi mogli ići na nove akvizicije", objasnio je član uprave za financije u Žito grupi Jozo Ljubičić.
Član uprave za financije u Žito grupi Jozo Ljubičić | Bloomberg Adria
Kako priliči novinarskim uzusima, pitali smo i za iskustva s druge, investitorske strane, a tu su nema mjerodavnijih sugovornika od mirovinaca.
Mario Staroselčić, član upravnog odbora AZ Fonda, istaknuo je kredibilitet vlasnika kao prvu stvar koju gledaju iz ulagačke perspektive. "Povjerenje je osobito važno kad ste dugoročni investitor kao mi. Druga stvar je sam biznis, vidimo li mogućnost za rast i ovisi li on o jednom vlasniku ili kupcu. Manje blagonaklono gledamo na cash out, više volimo vidjeti da se novac od IPO-a ulaže u poslovanju tvrtke", poručio je i dodao kako ih zanima koliko dubinski razumiju vlastiti biznis.
Ističe da se to se najbolje vidi po jednostavnim objašnjenjima kompleksnosti poslovanja i napominje kako pozitivno gledaju na nagrađivanje menadžmenta dionicama jer to povezuje njihov posao s uspjehom tvrtke i posljedično s njima kao investitorima.
Mario Staroselčić, član upravnog odbora AZ Fonda | Bloomberg Adria
Što se promjena u svakodnevnom poslovanju tiče, svi redom su naveli kako izlazak na burzu traži prvenstveno korporativnu strukturu upravljanja, što znači veću transparentnost u vidu češćeg i detaljnijeg izvještavanja. Mora se paziti i na mutnu granicu povjerljivih informacija pa je stoga svaka komunikacija pod povećalom.
Što bi promijenili oko svog IPO-a kad bi se mogli vratiti u prošlost? U Tokiću tajming, bili su zadnji od tri domaća izlistavanja pa se bazen ulagača ispraznio dok su oni došli na red. U Žitu bi više rezali retail, a više ostavili institucionalne investitorima, dok u Ing-Gradu ne žale ni za čim i poručuju kako je njihov IPO bio pozitivan za sve sudionike.
Za kraj je opet Staroselčić ostavio poruku vlasnicima koji razmišljaju o izlistavanju. "Treba profesionalizirati menadžment, dovesti CEO, CFO-a, dovesti neovisne članove u nadzorni odbor. Burza nije bauk, ako sve posložite kako treba može vam pružiti mogućnost većeg rasta u budućnosti."
.webp){kind=icon}
