Ako vam se ove zime desilo da se razbolite čim su počeli praznici ili tokom odmora, moguće je da ste bili žrtva takozvanog leisure sicknessa. Međunarodni univerzitet primjenjenih nauka u Bonu je 2023. anketirao 2.000 ispitanika i pokazalo se da se u Njemačkoj jedna od pet osoba razboli baš u vrijeme odmora, tj. pati od "bolesti u slobodno vrijeme".
"Čist paradoks, jer nam je odmor prijeko potreban, ali neće biti realizovan spram plana već spram bazičnih potreba organizma. Terminološki i fenomenološki, 'leisure sickness' još nije dovoljno obrađen za sistemski tretman i prevenciju, ali svakako svijest o njemu postoji. Ključan faktor za nastajanje je kombinacija psihičkog i fizičkog umora, budući da često uviđamo začaran krug iscrpljenosti", kaže za Bloomberg Adriju Marina Kreculj Pešić, psiholog i izvršni direktor Assert Internationala, sa višegodišnjim iskustvom u HR-u.
Odavno se zna da su stres i reakcije tijela na njega kao ruka i rukavica. Ipak, budući da su simptomi "leisure sicknessa" donekle slični simptomima gripa, postavlja se pitanje kako prepoznati šta je po srijedi. Iako takozvana
bolest na odmoru u Srbiji nije uvrštena u listu bolesti, i još nije postala ozbiljan predmet nauke u svijetu, Milica Malešević, konsultant i autor brojnih razvojnih programa, kaže kako to ne mijenja činjenicu da se sve češće dešava odgovornim ljudima da se razbole istog trena kada završe niz obaveza, neposredno pred odmor ili na samom odmoru.
'Moderna medicina se ne bavi mnogo uzrocima bolesti i prevencijom, već terapijom i to, prije svega, farmakoterapijom.
Zato na mnogo pitanja o ovoj temi ne postoje zvanični odgovori, a polovične odgovore daju razne nauke', kaže Malešević.
"Leisure sickness se često povezuje sa takozvanim Rajskim sindromom. Zajednički im je okidač, odnosno period mira, odmora, praznine nakon nekog ostvarenja ili kraja nekog ciklusa. Psihološki gledano, uzroke možemo naći u visokim očekivanjima od sebe samih. Pored toga što su visoka, očekivanja su često ojačana i iracionalnim uvjerenjima i zahtjevima ka sebi, drugima i svijetu poput: 'Neophodno je da sve riješim i pripremim prije odmora', 'Užasava me pomisao šta će me sve sačekati nakon povratka', 'Nikad ništa ne mogu do kraja da uradim' itd.", navodi Kreculj Pešić.
Ako se pitate ko ima najviše šansi da dobije "leisure sickness", postoji delimično opravdana generalizacija da su to perfekcionisti, ljudi usredsređeni na maksimalnu prevenciju rizika i kontrolu. Takođe, može se napraviti korelacija s određenim profesijama.
"Fiziologija i biohemija to objašnjavaju kroz činjenicu da telo u kome se luči adrenalin, jer je u stresu zbog dosta zadataka i rokova, jednostavno ne može da padne i boluje", nadovezuje se Malešević, ističući pravac psihoterapije koji se zove psihodrama, a koji je iznedrio frazu "samosipunjavajuće proročanstvo".
"Ta fraza je jedno od objašnjenja zašto se ovo dogodi osobi koja ponavlja 'Jao, samo da se ne razbolim sad pred odmor!'."
Privatna arhiva/Milica Malešević
Kod dugotrajnog stresa, tijelo je konstantno pod povećanim uticajem adrenalina i kortizola. Odloženo prebacivanje na parasimpatički nervni sistem tada može rezultirati teškim simptomima poput oslabljenog imunološkog sistema, glavobolja i umora, kažu psiholozi.
Šta su okidači, nezahvalno je reći, jer je doživljaj odmora kod svakoga drugačiji. "Definitivno ima osjećaja krivice i neadekvatnosti tokom odmora koji su socijalno nametnuti, a zatim individualno usvojeni gdje odmor i potreba za njim bivaju prepoznati kao znak slabosti. Različiti psihoterapijski pravci obrađuju srodne pokretače. Transakciona analiza prepoznaje pokretač 'try hard', čija je suština da osoba sebe primorava na naporan rad nakon koga najčešće ne postiže nikakve rezultate, a onda kada ih i ostvari nije zadovoljna njima. Uložen trud nikad nije srazmjeran ishodu, pa kod osobe sa ovim pokretačem često dođe do izgaranja i psihofizičke iscrpljenosti koju ignoriše dokle god može", napominje Kreculj Pešić, dodajući i crtice iz sopstvenog rada.
"Često svoje klijente pitam kada su posljednji put imali priliku za konstruktivnu dokolicu, a odgovor je najčešće čuđenje, nekad i omalovažavanje i podsmjeh, uz zaključak - ne skoro."
Bolovanja sve učestalija u svijetu
Podaci iz svijeta govore da zaposleni sve više uzimaju bolovanje, iz raznih razloga. Ne treba zanemariti podatke koje je prošle godine iznio Bloomberg, a koji govore da su ljudi nakon pandemije covida 19 podložniji razboljevanju. Istraživanje, zasnovano na podacima prikupljenim od više od 60 organizacija i agencija za javno zdravlje, pokazuje da su 44 savezne države i teritorije SAD prijavile najmanje jednu ponovnu pojavu zarazne bolesti.
Drugi podaci govore da dani bolovanja koje uzimaju zaposleni Evropu koštaju milijarde evra svake godine, a problem je posebno izražen u Norveškoj. Poslodavci u Njemačkoj su 2023. godine potrošili rekordnih 77 milijardi evra na bolovanje zaposlenih, što je više nego dvostruko u odnosu na 2010, saopštio je Institut za ekonomska istraživanja IW. U Francuskoj, šef Nacionalne agencije za zdravstveno osiguranje upozorio je na povećane troškove koji opterećuju budžet.
Kolektivni godišnji odmori su praksa koja pomaže da se ublaži osjećaja griže savjesti dok smo na odmoru, a svi ostali rade.
"Neke kompanije kao dio neformalne kulture imaju neadekvatnost korištenja više od sedam ili 14 dana odmora odjednom, iako je pokazano da organizam počinje da se opušta tek nakon sedam do 10 dana od promene rutine, a tek nakon toga počinje period osnaživanja, ozdravljenja i jačanja. U slučaju potpunog kraha odnosno ozbiljnog 'burn outa' minimum tri mjeseca odsustva može dati šansu za održivi povratak", ističe za Bloomberg Adriju Marina Kreculj Pešić.
Prema njenim riječima Zakon o radu u Srbiji kaže da ako zaposleni ode na godišnji odmor, pa otvori bolovanje, dani bolovanja mu se ne računaju u godišnji odmor i može po isteku bolovanja da nastavi korištenje godišnjeg odmora.
"Ovo pravo zaposleni često ne koriste. Korištenje bolovanja najviše je uslovljeno kulturom i načinom poslovanja poslodavca, odnosno u kojoj mjeri je normalizovano i ne povlači posljedice po radni odnos i naknadu. I u Srbiji je u posljednje vrijeme nešto češći odlazak na bolovanje, ali duže od 30 dana, iz raznolikih razloga, dok evidencija kraćih odsustava usljed bolesti biva zamagljena radom od kuće, odnosno fleksibilnijom organizacijom rada", zaključuje Kreculj Pešić.
Prema njenim riječima, dosta je teže utvrditi da li neko radi bolestan od kuće ili samo radi od kuće, dok nekad iz administrativnih razloga biva lakše da se iskoriste dani godišnjeg odmora umjesto proseca otvaranja i zatvaranja bolovanja.
.webp){kind=icon}
