U trenutku kada sve više ljudi pati od sindroma izgaranja na poslu (engl. burnout), pri čemu se mnoga tržišta suočavaju s deficitom zaposlenih u mnogim branšama, možda bi se poslodavcima zaista isplatilo da uvedu chronoworking. Šta je to?
Chronoworking podrazumijeva obavljanje posla prema biološkom ritmu zaposlenog; za nekoga je idealno da počne da radi rano ujutru, a neko se "razbuđuje" tek poslije 17 sati - kada većina ljudi završava posao. Koliko se tolerisanje individualnih potreba u ovom kontekstu zaista isplati i može li firma da funkcioniše jednako dobro ako svako radi kada želi, odnosno kako fleksibilni uslovi rada utiču na radnike, a kako na šefove, pitali smo Marinu Kreculj Pešić, menadžera operacija u Assertu.
"Usklađivanje svakodnevnih aktivnosti s biološkim ritmom je vanvremenska tema. Učenje o cirkadijalnim ritmovima, odnosno biološkim ritmovima koji pomažu usklađivanje funkcija čovjekovog organizma nije novo, ali ono što je kroz različite faze civilizacije variralo jeste svijest o njihovom značaju. Danas, kako zahvaljujući većoj svijesti tako i zbog narušenog fizičkog zdravlja i snage, ova tema ponovo biva aktualizovana, što je dobro i neophodno", govori Kreculj Pešić za Bloomberg Adriju.
Američki klinički psiholog Michael Breus je ustanovio da postoje četiri hronotipa ličnosti. Dakle, naše tijelo ima prirodni obrazac po kojem određuje kada je nama lično najbolje vrijeme za spavanje, ručavanje, seksualni odnos. Kreculj Pešić je već naglasila veliki značaj rada po biološkom ritmu - za samog zaposlenog, ali da li posao trpi zbog toga?
Kada smo najproduktivniji
"Nekada je bilo 'sova' i 'ševa', a danas su hronotipovi još specifičnije određeni, te čujemo da je neko 'medvjed', 'delfin', a neko 'lav' ili 'vuk'. Davanje prostora da svako od nas, poštujući generalne fiziološke minimume i zahtjeve, ipak ima individualizovane potrebe, čak i egzistencijalne, vodi nas dodatnim načinima organizovanja. Trajanje i period budnosti, trajanje i pik produktivnosti, odnosno početak i trajanje sna, jesu ključni faktori koji razlikuju tipove. Sve nabrojano su osnovne ljudske potrebe i koliko god ljudsko društvo napreduje, biološke i fiziološke uslovljenosti itekako utiču na kvalitet funkcionisanja. Iskakanje iz ritma, odnosno intenzivne i česte promjene utiču na fizičko, ali i psihološko blagostanje. Dobro je da svijest o tome postoji, te je svakako noćni rad drugačije plaćen nego dnevni, duži su periodi odmora ako smjene po trajanju ili periodu ne odgovaraju biološkom ritmu čovjeka i slično".
Depositphotos
Breusovo istraživanje pokazuje da je 55 odsto ljudi najproduktivnije sredinom dana (između 10 i 14 sati); 15 odsto najbolje funkcioniše ujutru, 15 odsto uveče, a 10 odsto ljudi se prilagođava – tačnije, ritam im varira. Shodno tome, rekli bismo da ustaljeno radno vrijeme od 9 do 17 časova ipak odgovara najvećem broju ljudi, sa čime je saglasna i naša sagovornica.
"Tipično radno vrijeme odgovara tipu 'medvjeda', gdje nas je najviše. Svima nama su zajednička neka četiri sata za aktivnosti, tačnije period od 10 do 14 sati. Tada smo svi budni, a većina je na vrhuncu produktivnosti. Kompanijama i zaposlenima je od značaja da u isto vrijeme budu aktivni oni radnici čiji su poslovni procesi povezani i uslovljeni, a takvi su dominantni".
Rad na daljinu je otkrovenje, ali...
Pandemija Covida 19, odnosno zatvaranje uticali su na razvoj novog načina rada koji je, do tada, bio zastupljen tek ponegdje, a mahom u IT industriji. Odjednom, čini se da je cijeli kancelarijski svijet počeo da radi od kuće i to je ostavilo efekte do danas. Rad na daljinu se do korone uglavnom smatrao "hirom", a i sada se tumači kao privilegija, iako većina zaposlenih i od kuće radi punom parom.
Prema Marini Kreculj Pešić, taj režim rada nam je otvorio mnoge mogućnosti, ali i izazove kojih nismo bili svjesni.
"Pohvalno je da fokus mnogo više bude na produktivnosti i efikasnosti, umjesto na provođenju vremena u kancelariji. Rad van kancelarije uštedio je vrijeme koje trošimo na put do posla, a koje se sada često investira u pripremu kuhanih obroka, šetnju, druženje i slično. S druge strane, interakcija s drugima je smanjena, socijalizacija je postala dominantno virtuelna. Fizički umor biva još snažnije zamijenjen umorom čula, manjkom pažnje, bolovima od nepravilnog jednoličnog stava, a tu su i veći problemi s insomnijom. Posredno, sve to utiče na funkcionisanje organizma i njegovo blagostanje".
Kada govorimo o inovativnim načinima rada, svakako ne možemo zanemariti kulturološki aspekt. Ljudi na Balkanu se, generalno, teže prilagođavaju promjenama nego pojedina zapadna društva. Doduše, "preuzeli" smo tzv. evropsko/američko radno vrijeme od 9 do 17 sati, mada poneke firme počinju raditi i ranije. Da li je to prerano za kancelarijski posao, koliko smo zaista produktivni u šest ili sedam ujutru?
"Sve je prisutnija organizacija rada koja uključuje fleksibilnost dolaska na posao i odlaska s posla; očekivani dolazak je u periodu od 8 do 10 sati, a odlazak između 16 i 18 sati. Ovakvom organizacijom obezbijeđeni su zajednički produktivni sati za aktivnosti gdje su nam drugi neophodni, a takve aktivnosti su ipak dominantne. Ujedno, ostaje i dovoljno vremena za individualno prilagođavanje, pa neki zaposleni urane, a nekima više odgovara da ostanu nakon većine kolega i završe u miru svoje obaveze", navodi Kreculj Pešić.
Gledajući po obimu, dodaje, većina poslova je i dalje fizička, manuelna i podrazumijeva kretanje (terenski prodavci, radnici u proizvodnji, radnici u logistici, održavanju, građevinarstvu...), te su za njih kalorijski unos i metabolitički procesi, odnosno periodi za odmor od vitalnog značaja. "Kancelarijski poslovi sa sobom nose kognitivnu iscrpljenost, na šta svakako utiču biološki ritmovi, ali 'iskakanja' nose nešto blaže posljedice po zdravlje i funkcionisanje", kaže Kreculj Pešić i nadovezuje se pričom o zahtjevima tržišta, ali i kandidata za posao.
Depositphotos
"Zaposleni žele da rade van kancelarije kad god mogu, ali je potrebna snažnija digitalna pismenost i infrastruktura koju nekada i ne posjeduju. S druge strane, kompanije žele maksimalno motivisane radnike, ali su samo djelimično spremne na fleksibilnost u sopstvenoj potrebi za kontrolom koja je nekad sputavajuća. Sve češće se procjene u okviru procesa zapošljavanja pomjeraju u fazu 'onboardinga' (inkorporiranje radnika u organizaciju kroz vještine i obuke), umjesto dosadašnje primjene u selekciji. To je još jedan primjer da tržište lakše prihvata kandidate u svoj kompleksni sistem navika, znanja i ritmova, ali isto tako pravovremenom informacijom prevenira rizike neuklapanja".
Prema riječima naše sagovornice, napredak je uočljiv i kroz manji procenat iznenađenja i revolta - prilikom odabira kandidata. "Djeluje da je tržište prihvatilo postavku prioriteta oko koje ne postoji potpuni konsenzus, ali postoje poštovanje i svijest o posljedicama, odnosno prilikama da svako sa svoje strane djeluje na jačanje produktivnosti".
Ima li 'chronoworking' budućnost na širem planu
"Moj stav je da svaka kompanija mora i treba da uvaži načela biološkog funkcionisanja čovjeka, ali da je funkcionisanje po biološkom ritmu, odnosno tipu, ipak tema za svakog od nas pojedinačno. S obzirom na individualne razlike koje postoje, jedan model ne može odgovarati svima, ali sadašnja postavka s dominantnim dnevnim radom, sa smjenama koje iskaču iz tipičnog ritma, ali se kompenzuju dužim periodima dnevnog odmora, jesu intervencije koje kompanije poštuju i primjenjuju. Interesantno je da upravo uviđajući promjene u pažnji koje se kod svih nas dešavaju, trajanje edukacija i samih časova biva sve kraće. Na primjer, treninzi koje mi kao kompanija realizujemo uglavnom traju od četiri do pet sati, naspram nekadašnjih osam sati aktivnog rada", navodi Kreculj Pešić.
Takođe ističe da su poslovni procesi postavljeni tako da je minimalni broj njih sukcesivan i/ili neuslovljen, kako bi svako mogao individualno da funkcioniše.
Depositphotos
"Kreativni i umjetnički poslovi mogu u nešto većoj mjeri ispratiti 'chronoworking', ali i tu postoje rokovi i saradnici i partneri sa sopstvenim ritmovima. Kao što ni mama s troje male djece ne može u potpunosti da isprati sopstveni biološki ritam, tako su i kompanije uslovljene navikama većine saradnika (ne samo zaposlenih, već i klijenata, poslovnih partnera)".
Ipak, treba podvući da funkcionisanje strogo po sopstvenim cirkadijalnim ritmovima - osim što je nemoguće - nije ni potpuno stabilno. Istraživanja su pokazala tendenciju da se tipičan ritam pojedinca mijenja kroz vrijeme. Recimo, ljudi kako stare tako ustaju sve ranije i znatno se udaljavaju od 'vuka', odnosno 'sove', koji su dominantni u tinejdžerskoj dobi.
"Iako svaka zakonitost ima rok trajanja, možemo reći da su biološke uslovljenosti trajnije, stabilnije i dublje od poslovnih. Kada kao faktor uključimo i individualne razlike kod pojedinaca i industrijske specifičnosti kod kompanija, mislim da nam je fleksibilnost kao kompetenca svima važna. Ako bih morala da se odlučim za jednu kompetencu - najznačajniju za blagostanje u ovom civilizacijskom periodu - odlučila bih se za nju. Promjene su neminovne, a na nama je da ih sagledamo kao rast, a ne kao pritisak. U kontekstu chronoworkinga, to znači da upoznamo i prihvatimo sopstveni biološki ritam, povremeno provjeravamo je li došlo do nekih promjena i spram toga upravljamo aktivnostima u datom vremenu", zaključuje sagovornica Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
