.webp){kind=icon}
Želite li živjeti u dvorcu, za kupnju jednog treba vam nešto manje od 600 tisuća eura, no brzo ćete shvatiti da su hrvatske kurije i dvorci daleko od luksuza.
Tako se u Hrvatskom zagorju prodaje se dvorac Mali Tabor u blizini Huma na Sutli po cijeni od 570 tisuća eura. Ima deset soba, a u cijenu ulazi i 50,57 tisuća četvornih metara okućnice, stoji na stranici na Njuškalu. No da vas naziv "dvorac" ne zavara, za to da biste od njega imali išta više od ruševne zgrade, trebate puno novaca za veliku renovaciju.
Ništa bolje nije s Kurijom Bistrac u Samoboru. Ona se prodaje za nešto više od milijun eura, a uključuje zemljište od 19 tisuća četvornih metara i četiriju dodatnih gospodarskih zgrada. Jednako kao i u prethodnom slučaju, pogledom na oglas dade se naslutiti da je za renovaciju kurije i dodatnih zgrada potrebno puno.
No to su tek dva od niza takvi primjera. Kada se zbroje kurije, dvorci i ljetnikovci, th nekretnina je trenutno 30-ak na prodaju u Hrvatskoj, govori nam Klara Matić, članica uprave tvrtke za komercijalne nekretnine Avison Young u Zagrebu. Većina ih je u privatnom vlasništvu, a Matić dodaje da je dojma da se lokalne samouprave groze i plaše nasljeđivanja ili dobivanja takvih nekretnina.
"One im negativno utječu na proračun jer su im preveliki izdaci za renovaciju i održavanje, a prihodovni potencijal ne može vratiti uloženo", objašnjava Matić.
Povijesna vs. tržišna vrijednost
Upravo su renovacija i održavanje najveći zalogaj za kupce takvih nekretnina, pa nije neobično da su zainteresirani uvijek izuzetno bogate privatne osobe kojima će sam dvorac biti važniji od povrata ili isplativosti.
Renovacija i održavanje najveći su zalogaj za kupce dvoraca i kurija, poput Opeke | Siniša Kalajdžija/Hina
Matić ističe da broj takvih nekretnina koje su trenutno na prodaju ukazuje na bogatu povijesnu baštinu naše zemlje. No naglašava da kulturna i povijesna vrijednost često ne koreliraju s tržišnom vrijednošću takvih nekretnina.
"Kod svake je nekretnine najvažnija lokacija. Kod dvoraca i kurija je često slučaj da se nalaze usred ničega, odnosno općenito na neatraktivnim lokacijama, u unutrašnjosti, daleko od sadržaja. Izuzetak su ljetnikovci, kojih je najviše na području bivše Dubrovačke Republike, to su atraktivne lokacije i ima više lijepih primjera obnove ljetnikovaca od bogatih pojedinaca", objašnjava Matić.
Ipak, niz je problema zbog kojih takvi objekti imaju slabu likvidnost, a prvi se veže upravo uz spomenutu skupu renovaciju. Matić ističe da stroga ograničenja od konzervatora poskupljuju i produljuju renovaciju te ograničavaju alternativne namjene nekretnine.
"Strogi i nekonzistentni zahtjevi konzervatora općenito često imaju kontraefekt, pa mnogi zaštićeni objekti propadaju", dodaje.
Osim toga, prodavatelji uglavnom nameću previsoke cijene za nekretnine jer žele da se vrednuje kulturno-povijesni i arhitektonski aspekt, a pri tome zanemaruju troškove obnove i održavanja takvih objekata koje potencijalni kupac svakako uzima u obzir, a njih ionako nema puno. Matić ističe da je broj kupaca ograničen jer većina ipak želi samo normalnu nekretninu i ne želi se mučiti s dugotrajnim i skupim procesom obnove.
"Problem je i veličina. Ove nekretnine su najčešće prevelike za stambenu ili second home namjenu, a istovremeno premale za hotelsku s obzirom na to da nema računice ako je premali broj soba", navodi Matić.
"Ako se nikome ne isplati ulaziti u obnovu, zaštićeni objekti su onda najčešće osuđeni na propadanje" | Siniša Kalajdžija/Hina
Upravo zato, Matić smatra da bi možda bilo dobro napraviti neku vrstu strategije na nacionalnoj razini za poticanje očuvanja povijesnih i zaštićenih objekata. Primjerice, kada je već toliko strogo i komplicirano obnoviti nekretninu, onda bi se možda vlasnike moglo osloboditi nekih dodatnih nameta.
Pa ako ne želimo imati hrpu neodržanih i propalih nekretnina, konzervatori bi trebali imati transparentnije, konzistentnije, jasnije i manje stroge uvjete zaštite, a ponekad nedostaje i zdravog razuma, dodaje Matić,
"Ako je zaštita toliko stroga da se nikome ne isplati ulaziti u obnovu, zaštićeni objekti su onda najčešće osuđeni na propadanje i predstavljaju opasnost za prolaznike", zaključuje Matić.
