Zatvorene elektrane na ugalj vraćaju se u život u Evropi dok komunalna poduzeća pokušavaju zadržati upaljena svjetla nakon što je Rusija prekinula opskrbu prirodnim plinom. Čak i prije invazije Vladimira Putina na Ukrajinu regiju je potresao niz prekida opskrbe, koji su otkrili ranjivosti energetskog sistema koji se posljednjih godina sve više oslanjao na povremenu energiju vjetra i sunca. Dok utrka za izbjegavanjem zimskih nestanaka električne energije i duboke recesije zahtijeva povratak na prljavije izvore goriva za sada, kriza također potiče evropske čelnike da ubrzaju dugoročniji prelazak na obnovljive izvore energije.
Kako je došlo do krize?
Ranjivost Evrope razotkrivena je neočekivanim nizom događaja: nakon neuobičajeno hladne i duge zime 2020.-2021., oporavak nakon pandemije doveo je do veće potražnje za energijom. To se poklopilo s vremenskim obrascima koji su stvarali neuobičajeno niske brzine vjetra, koji su smanjivali izlaz iz vjetroturbina, a sve u vrijeme kada je nedostajalo prirodnog plina. Kao rezultat toga, cijene električne energije više su se nego utrostručile u drugoj polovici 2021. Zatim je u februaru 2022. ruska vojna kampanja pokrenula sankcije protiv Moskve. Putin je uzvratio tako što je protok prirodnog plina svojim susjedima koristio kao oružje. Počeo je "zavrtati šrafove" ograničavanjem protoka u aprilu. Do kraja jula izgledi za potpuni kolaps ruskih zaliha izgledali su sve vjerovatnije.
Zašto je Rusija tako značajan faktor?
Rusija je jedan od najvećih svjetskih izvoznika plina, a Evropa je još uvijek njen najveći kupac. Kako su posljednjih godina zatvorena postrojenja na ugalj i nuklearna postrojenja širom bloka, Njemačka i neke druge zemlje postale su sve ovisnije o divovskim cjevovodima koji prenose plin iz Sibira. Dugo su dužnosnici EU govorili o potrebi da manje ovise o ruskim opskrbama, ali budući da su obje strane imale koristi, a plin isporučen cjevovodom često je bio jeftiniji (i čišći) od drugih izvora energije, malo je poduzeto. EU se oslanjala na plin za oko četvrtinu svoje energije, pri čemu je Rusija činila više od trećine te opskrbe 2021., što je porast od 26 posto u odnosu na 2001. Kad je izbio sukob u Ukrajini, za Evropu je iznenada postalo neodrživo da nastavi trošiti čak jednu milijardu dolara dnevno na ugalj, plin i naftu uvezenu iz Rusije – budući da je finansirala ratni stroj.
Bloomberg
Kako je Evropa odgovorila?
Dok su SAD i drugi saveznici nastavili embargo na rusku energiju, kreatori politike EU požurili su pronaći alternativne opskrbe. Dogovorili su se za višestruko povlačenje koje je započelo zabranom ruskog uglja. Zatim su se sedmicama borili da pokušaju razviti plan za postupno ukidanje ruske nafte 2022. i smanjenje uvoza plina za dvije trećine. Teško je jer su neke rafinerije i hemijske tvornice u istočnom dijelu bloka zatvoreni kupci, a svoje sirovine dobivaju cjevovodima iz Rusije. U julu su članice EU postigle dogovor o smanjenju ukupne potrošnje plina za čak 15 posto. Plan uključuje hodanje po žici između očuvanja opskrbe energijom za stambene korisnike uz istovremeno ublažavanje rizika od trajne štete vitalnim industrijama. Toplotni valovi u julu i augustu povećali su potražnju za električnom energijom jer su potrošači i kompanije uključivalii svoje klima-uređaje, zbog čega je te uštede energije bilo teže postići.
Kako komunalne službe za sada izbjegavaju nestašice?
Upotreba kamenog uglja i lignita za proizvodnju električne energije u EU porasla je za 15 posto u prvoj polovici 2022. u odnosu na godinu ranije, jer su povučena postrojenja ponovo oživljena. Napori da se dopremi više ukapljenog prirodnog plina brodovima, koji košta oko četiri puta više od ruskog plina iz plinovoda, bili su ograničeni infrastrukturom i ograničenim globalnim opskrbama. Bilo je govora o odgodi postupnog ukidanja nuklearne energije u Njemačkoj i drugim zemljama, izvoru stabilne električne energije gotovo bez emisija. Pristup je u početku odbijen, ali je dobio privlačnost kako je kriza eskalirala, a njemačka ministrica okoliša signalizirala je da je voljna razmotriti produženje životnog vijeka jednog postrojenja nakon planiranog zatvaranja do kraja godine.
Kako kriza utiče na evropsku ekonomiju?
Industrijska proizvodnja pretrpjela je udarac jer su cijene energije rasle brže nego u drugim regijama. Do augusta su referentni holandski fjučersi plina bili više od šest puta skuplji od onih u SAD-u i otprilike za trećinu skuplji nego u Aziji. Hemijski div BASF SE planira smanjiti proizvodnju amonijaka, za koji je plin ključna sirovina. U Ujedinjenom Kraljevstvu, CF Industries Holdings Inc. rekao je da trajno zatvara tvornicu gnojiva. Proizvođači čelika i talionice aluminija smanjili su proizvodnju jer su ih cijene struje i plina, koje su najmanje četiri puta više od historijskih normi, učinile nekonkurentnima na svjetskim tržištima. Njemački dužnosnici pozvali su građane da ograniče korištenje energije i upozorili na moguće racioniranje prirodnog plina, uzdrmavši kompanije od proizvođača automobila do proizvođača cementa. Također je postalo preskupo osvjetljavati njemačku predsjedničku palatu u Berlinu, dok je grad Hannover smanjivao toplotu vode u tuševima u lokalnim teretanama i bazenima. Sve više ekonomista predviđa da će energetska kriza uzrokovati pad evropske ekonomije, gurnuvši je u recesiju.
Kako to utiče na potrošače?
Energetska kriza pokreće najbržu inflaciju u Evropi, gurajući ono što je poznato kao "kriza troškova života" na vrh političke agende. Velika Britanija je krajem maja najavila paket pomoći domaćinstvima vrijedan 15 milijardi funti, dok je Francuska početkom augusta odobrila antiinflacijski paket vrijedan 20 milijardi eura za domove. Druge nacije od Italije do Švedske također su dale odštetu svojim građanima. Iako su one predstavljene kao privremene mjere, raskid s Rusijom znači da će se Evropa suočiti s višim troškovima energije u doglednoj budućnosti. A uz postupno ukidanje subvencija za obnovljive izvore energije, cijene energije također će morati pokriti troškove zelenih ulaganja.
Šta je s evropskim zelenim ambicijama?
Kratkoročno gledano, povratak na prljavija goriva izgleda kao loša vijest za klimu. Nadalje, kriza je učinila evropske vlade odlučnijima da se odreknu ruskog plina i općenito fosilnih goriva i ubrzaju usvajanje čišćih tehnologija. Držali su se vodeće klimatske politike EU, Zelenog dogovora, koji uključuje golemi paket zakona za postizanje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova do sredine stoljeća. Članice EU, njih 27, dobile su oko petinu svoje ukupne energije iz obnovljivih izvora 2020. i planirale su udvostručiti taj udio na 40 posto do 2030. Nakon rata u Ukrajini cilj je podignut na 45 posto. Njemačka, koja se oslanjala na Rusiju za većinu svoje nafte, prirodnog plina i uglja, pomaknula je svoj cilj na 100 posto obnovljive energije do 2035. To je ambiciozan izazov budući da su za planiranje i izgradnju vjetroelektrana i solarnih farmi potrebne godine.
.webp){kind=icon}
