.webp){kind=icon}
Bosna i Hercegovina (BiH), gledajući zemlje u Jugoistočnoj Evropi, u vrhu je po solarnim kapacitetima, ali je iskorištenost tih kapaciteta veoma niska zbog neznanja investitora i građana o samim potencijalima izgradnje fotonaponskih elektrana, a dio problema predstavlja i političko-ekonomska nestabilnost države te zakonska neusklađenost u entitetima.
Bruto proizvodnja električne energije u BiH u avgustu 2022. godine iznosila je 1186 GWh, a u ukupnoj proizvodnji dominiraju termoelektrane sa 77,5 odsto učešća. Iz hidroelektrana dobijamo 19,2 odsto proizvedene električne energije, a iz solarnih i vjetroelektrana svega 3,3 odsto.
Iako geografski manja u odnosu na zemlje poput Njemačke, Francuske i Španije, BiH ima izuzetno velike solarne potencijale, a to se prije svega odnosi na insolaciju i broj sunčanih sati u toku jedne godine.
"Broj sunčanih sati je preko 30 odsto viši u odnosu na jug Njemačke. Procjenjuje se da će BiH do 2030. godine imati oko tri GW isplativog solarnog potencijala. Pretvoreno u novac, radi se o milijardama konvertibilnih maraka", kaže za Bloomberg Adriju Goran Valka, izvršni direktor kompanije eSOLAR.
Iako sinonim za sunčane predjele predstavlja Hercegovina, Valka ističe da druge oblasti u BiH nisu ništa slabije. "Prema ranijim istraživanjima, utvrđeno je da opština Bosanski Petrovac ima izuzetno veliki broj broj sunčanih dana u godini i to je još jedan potencijal koji moramo iskoristiti", dodaje.
Zakonska neusklađenost
Iako je posljednjih godina svjetski fokus u oblasti energije bio na obnovljivim izvorima, BiH je kaskala u zakonskom uređenju ove oblasti. Tek lani je Zakon o obnovljivim izvorima energije usvojen u Republici Srpskoj, dok je u Federaciji BiH usvojen u nacrtu.
"Podrška koju država kreira u datoj oblasti ne dotiče sve u BiH. Sve dok oba entiteta ravnopravno ne budu imala usvojen zakon, teško je govoriti o mogućoj podršci države svim građanima i privrednim licima. Veću podršku pružaju pojedine opštine i međunarodne organizacije nego sama država", ističe Valka.
Entitetske elektroprivrede pokušavaju kroz sistem prosumera podstaći građane da instaliraju solarne fotonaponske sisteme za vlastite potrebe, međutim još nema ekspanzije u tom smislu. "Savjetujem da svako ko bude želio jedan takav sistem čita sitna slova u ugovoru", naglašava Valka.
Više: U RS će biti postavljeno 50.000 malih solarnih postrojenja
Valka ističe da, po pitanju prosumera u RS-u, mali problem predstavlja dodatni trošak na generatorsko brojilo koje elektrodistribucije zahtijevaju, a koje nije neophodno, kao i relejna zaštita gdje se traži ugradnja dodatnog uređaja, a sam invertor to već posjeduje.
"Postoji dodatni prostor za dorade samih zakonskih rješenja, neophodno je uskladiti tehničke preporuke, kako bi se građanima smanjili administrativno-pravni troškovi. Ovakva rješenja odvraćaju potencijalne investitore. A pored toga, postoje dodatne komplikacije i u FBiH, gdje elektroprivrede ne dozvoljavaju građanima da se priključe na mrežu i koriste soalrnu elektranu za vlastite potrebe, što dodatno zahtijeva obimnu i ne tako jeftinu dokumentaciju, pogotovo kada se radi o većim fotonaponskim sistemima za prodaju električne energije", naglašava Valka.
Goran Valka (Privatna arhiva)
Kočnica za veća ulaganja
Jedna od osnovnih kočnica za veća ulaganja u obnovljive izvore energije jeste političko-ekonomska i socijalna nestabilnost države. To prati i sama nemogućnost kompanija da ulažu novac, odnosno nedostatak likvidnosti.
"Nailazimo i na predrasude i veliko neznanje o samim potencijalima izgradnje fotonaponskih elektrana, kao i nedovoljnu brigu državnih, entitetskih i ostalih nižih nivoa vlasti za pružanje finansijske podrške kompanijama. Investitore muči i nedostatak ekspertize na tržištu, gdje jako malo kompanija zaista nudi mogućnost izgradnje solarne fotonaponske elektrane po principu ključ u ruke ili tzv. EPC sistem", navodi Valka.
Očekuje da se situacija generalno uskoro promijeni iz razloga što je javnost pod pritiskom ekonomske i energetske krize, koja sama po sebi utiče na svijest svih da se što prije okrenu obnovljivim izvorima energije.
"Posljednju godinu je primjetno povećan interes građana, kao i pravnih lica za ulaganje u solarne elektrane. Potražnja bi bila i veća da postoji zakonska regulativa u FBiH", ističe Valka.
Ušteda za kompanije do 70 odsto
Kompanije u BiH mogle bi da ostvare značajnu uštedu u troškovima za električnu energiju ako bi instalirale solarne kapacitete. "Najveću uštedu ostvaruju uz instalaciju solarne elektrane za vlastitu potrošnju i to na svojim krovnim površinama. Tu možemo govoriti o uštedama koje se kreću od 10 do 70 odsto", ističe Valka.
Ušteda od 100 odsto nije moguća jer računi za električnu energiju sadrže naknade za obnovljive izvore, mrežarinu i PDV. Ako jedan račun iznosi 5.000 KM, on sadrži oko 1.000 KM utrošene struje, a ostatak su mrežarina i druge dažbine i to se odnosi na sisteme za vlastitu potrošnju. Drugi uslovi su za pravna lica koja odluče da prodaju višak električne energije, gdje postoji mogućnost za veće uštede, pa čak i zaradu.
"To je svrha prosumerskog sistema, gdje domaćinstva (fizička lica) mogu predavati višak u mrežu, dok pravna lica mogu prodavati električnu energiju. Postoji i opcija ON-Grid sistema prodaja električne energije u mrežu, gdje pravno lice može prodavati električnu energiju i stvarati dobit. Takvi sistemi se isplate nakon 6-7 godina ili prije, u zavisnosti od toga po kojoj tržišnoj cijeni je ta kompanija dogovorila prodaju električne energije", pojašnjava Valka.
EU4Agri
Isplativost investiranja u solarne kapacitete
Za jednu kompaniju koja želi investirati u izgradnju solarne elektrane za vlastite potrebe te višak od npr. 20kWp davati u mrežu, investicija se kreće oko 40 hiljada KM. Valka pojašnjava da bi u tom slučaju godišnja proizvodnja energije bila oko 22-24 MWh, što je na godišnjem nivou po referentnoj cijeni oko 6.500 KM, te bi se za oko šest godina, prema trenutnoj cijeni električne energije, investicija isplatila. "Osim ekonomske računice, tu postoje i razni drugi benefiti, smanjenje zagađenja, energetska nezavisnost i niz drugih interesantnih pogodnosti", dodaje on.
Što se tiče stambenih objekata, za objekat od 100 m2 i krovne površine od 50 m2, elektrana od 10kWp bi bila dovoljna da zadovolji sve potrebe za grijanje na električnu energiju, a ljeti za hlađenje, kao i za dodatne potrebe za energijom.
"Ako je prosječna potrošnja na mjesečnom nivou 100 KM, za godinu dana je to 1.200 KM, u tom slučaju bi elektrana od 5kWp bila dovoljna za zadovoljenje potreba prema datoj potrošnji. Ako bi se koristilo još i grijanje, onda bi ipak trebalo ići na 10kWp instalirane snage, gdje bi se višak eksploatisao u mrežu i kasnije koristio", pojašnjava Valka.
Tako bi domaćinstvo investiciju za elektranu od 10kWp, koja u prosjeku košta 22 hiljade KM, otplatilo za oko sedam godina po trenutnim cijenama, s vrlo realnim tendencijama za smanjenje tog perioda, zbog trenutnih, kao i budućih kretanja cijena na tržištu energije. "Ako se pak domaćinstvo grije na električnu energiju, ovaj rok se smanjuje na pet godina, što je zaista odličan period za povrat uloženog", naglašava Valka.
Bloomberg
Kako do većih ulaganja u obnovljive izvore energije?
Vlasti u BiH treba da donesu bolje i fleksibilnije zakone o obnovljivim izvorima energije, koji pozitivno koaliraju s nižim propisima na kantonalnim i opštinskim nivoima. To bi u suštini značilo olakšavanje ishodovanja svih dozvola ili ukidanje određenih dozvola koje vremenski i finansijski otežavaju svim investitorima, te ih jako često i udaljavaju od potencijalne odluke za izgradnju solarnih sistema.
"Koliko je BiH različita u datom smislu govori činjenica da za izgradnju fotonaponske elektrane za vlastitu potrošnju u Republici Srpskoj i Brčko distriktu nije potrebno ishodovati urbanističku saglasnost, lokacijsku informaciju i građevinsku dozvolu, dok u FBiH samo Kanton Sarajevo, Zeničko-dobojski i Unsko-sanski kanton prate ovu praksu, za razliku od ostalih kantona, gdje vlada zakon da se ove tri dozvole moraju ishodovati", ističe Valka.
Kada bi se pomenuta praksa promijenila, većina građana bi za svoje potrebe napravila minimalno jednu mikro elektranu od tri do pet kW. Druga jako važna činjenica jeste podsticaj od strane države za ovakvu investiciju.
"Davanje finansijske podrške bi svakome mnogo olakšalo izgradnju ovakvih sistema. Naknade za obnovljive izvore energije bi trebalo usmjeriti upravo na ovu vrstu podsticaja koji bi služili kao podrška svakome ko želi preći na ovaj sistem", zaključuje Valka.
