text size
Proširenje Svjetskog prvenstva na 48 reprezentacija pokazalo se kao zanimljiva sportska i kulturološka prilika za male, egzotične nogometne nacije. No iza te priče krije se i ozbiljna ekonomska dimenzija jer je ovogodišnje izdanje najvećeg nogometnog takmičenja donijelo rekordan nagradni fond od 655 miliona dolara, najveći u historiji takmičenja.
Za male zemlje poput Curaçaa i Zelenortskih Otoka sam plasman može predstavljati značajnu ekonomsku priliku za nogometne saveze. Iako je teško u potpunosti precizirati stvarni ekonomski učinak takve nagrade na nogometne saveze, zanimljivo je promatrati uspješnost reprezentacija kroz tradicionalne ekonomske pokazatelje poput BDP-a.
Ako reprezentacije poredamo po omjeru nagrade i BDP-a, na vrhu liste nalaze se Curaçao i Zelenortski Otoci jer im je baza domaćeg BDP-a toliko mala da im sam plasman na Svjetsko prvenstvo predstavlja nagradu koja iznosi 0,46 posto ukupnog BDP-a Zelenortskih Otoka, odnosno 0,29 posto BDP-a Curaçaa. Zelenortski Otoci dogurali su do šesnaestine finala, što dodatno povećava udio nagrade. Da su ispali u grupi, taj bi udio iznosio 0,38 posto.
GRAF
Nagrada u odnosu na tržišnu vrijednost ekipe
Ako bismo usporedili nagradu s ukupnom tržišnom vrijednošću reprezentacija, definirali bismo Katar (45,2 posto), Jordan (44,3 posto) i Irak (42,5 posto) kao najveće overachievere, usprkos tome što su sve tri ekipe ispale u grupi. Kako se uspjeh ovdje mjeri u odnosu na tržišnu vrijednost igrača, situacija je slična kao i kod omjera u odnosu na BDP, gdje sam plasman na Svjetsko prvenstvo predstavlja uspjeh veći od očekivanog.
Međutim, treba uzeti u obzir da ovaj pokazatelj iskrivljuje sliku za Katar i Jordan, jer im je proširenje prvenstva uvelike olakšalo put do turnira. Katar je do plasmana morao proći UAE i Oman, dok je Jordan prošao grupu s Irakom, Omanom, Palestinom i Kuvajtom. Irak je prošao teži put, savladavši Boliviju u odlučujućoj utakmici.
Isto vrijedi i za Curaçao, koji je na putu do Svjetskog prvenstva morao savladati Jamajku, Trinidad i Tobago i Bermudu. No, kako smo već napomenuli, upravo je davanje prilike nogometno "manjim" državama bio i cilj proširenja turnira.
Ovdje je, na primjer, Hrvatska podbacila. Kada svih 48 reprezentacija ovog prvenstva poredamo prema omjeru osvojene nagrade i tržišne vrijednosti ekipe, Hrvatska se nalazi tek na 37. mjestu s 2,8 posto. Drugim riječima, tim sastavljen od igrača relativno visoke tržišne vrijednosti nije uspio "opravdati" tu cijenu, slično kao Njemačka (1,2 posto), Nizozemska (1,5 posto) i Portugal (1,5 posto).
GRAF
Kod kojih država se najviše razilaze uspjeh na terenu i ekonomska važnost nagrade
Kada zemlje poredamo po razlici između ranga prema pokazatelju "Nagrada/Tržišna vrijednost" i ranga prema pokazatelju "Nagrada/BDP po stanovniku", dobivamo listu zemalja kod kojih te dvije mjere pričaju potpuno različite priče. Katar je u ovom slučaju ekstrem: prvi je po omjeru nagrade u odnosu na tržišnu vrijednost (overachiever), a posljednji po ekonomskoj važnosti nagrade jer je njegova ekonomija previše bogata da bi ta nagrada išta značila. S druge strane, Senegal je drugi po ekonomskoj važnosti nagrade, ali tek 40. po omjeru nagrade u odnosu na tržišnu vrijednost igrača. Senegalu nagrada ekonomski puno znači, iako, kao i Hrvatskoj, ekipa na terenu nije "opravdala" svoju cijenu ispadanjem u šesnaestini finala.
Razlog tako velikom odstupanju između ekonomije i tržišne vrijednosti reprezentacije leži u tome što senegalski reprezentativci karijere grade u inozemstvu, najčešće u Belgiji i Francuskoj, gdje ih tržište vrednuje prema evropskim mjerilima, dok katarski igrači ostaju u domaćoj ligi, gdje su plate izrazito izdašne. Isto tako, treba napomenuti i faktor "nogometne kulture", pri čemu zemlje poput Katara, unatoč visokim platama, nemaju dugu tradiciju i bazu talenta usporedivu sa Senegalom.
Bosna i Hercegovina praktički je na istom nivou prema obje mjere, dok je Nizozemska jedina država kod koje se obje mjere podudaraju (slabiji rezultat u odnosu na vrijednost timova te ekonomski nevažna nagrada).
S druge strane, Hrvatska bilježi blago odstupanje od osam mjesta. Slično Nizozemskoj, hrvatska je ekipa ove godine imala tržišnu vrijednost koja nije bila srazmjerna postignutom rezultatu, ali, za razliku od Nizozemske, taj rezultat na Svjetskom prvenstvu Hrvatskoj ipak nije potpuno ekonomski nevažan (29. mjesto prema pokazatelju "Nagrada/BDP po stanovniku")
GRAF
U jednoj od ranijih analiza spominjali smo pojam "industrijskog klastera" talenta, odnosno ideju da pojedine male države imaju komparativnu prednost u stvaranju vrhunskih nogometnih talenata. Senegal je vjerovatno najbolji dokaz da je taj klaster potpuno odvojen od općeg stanja ekonomije. Zemlja nema ni stadione ni infrastrukturu kakvu bismo očekivali od proizvođača svjetskih talenata, ali ima nogometnu kulturu koja djecu usmjerava prema sportu bez obzira na uvjete.
Sličan zaključak može se povući i za Hrvatsku. S obzirom na to da se relativno malo ulaže u sport te da imamo relativno mali broj stanovnika, ne bismo trebali imati ekipu visoke tržišne vrijednosti. Objašnjenje, kao i kod Senegala, Obale Bjelokosti i Maroka, jeste nogometna kultura.