U svijetu investiranja, tržišne cikluse ne možemo predvidjeti, ali im se možemo prilagoditi. Dok se globalna ekonomija suočava s geopolitičkim napetostima na Bliskom istoku, potencijalnim fluktuacijama kamatnih stopa i neizvjesnim projekcijama rasta, pitanje rotacije portfelja ponovo izbija u prvi plan.
Ključna dilema s kojom se investitori danas susreću jeste: je li trenutak za napuštanje agresivnih, cikličkih sektora i pronalazak utočišta u takozvanim defanzivnim kompanijama?
Defanzivni sektori, poput maloprodaje robe široke potrošnje, proizvođača hrane i pića te pružatelja komunalnih usluga, povijesno su otporniji na ekonomska usporavanja. Razlog je jednostavan: njihovi su proizvodi i usluge neophodni. Bez obzira na to koje je trenutno stanje ekonomije, ljudi će i dalje kupovati hranu, lijekove i plaćati struju.
Upravo su defanzivni sektori puno manje izgubili na vrijednosti tokom finansijske krize 2008. godine gdje je Consumer staples pao za 14 posto, Utilities za 28 posto, dok je širi S&P 500 indeks tokom godine izgubio čak 36 posto vrijednosti. Sličan obrazac vidimo i danas.
Analiza prinosa već od početka godine odražava klasičnu rotaciju kapitala prema "sigurnijim" sektorima, pogotovo nakon konflikta na Bliskom istoku. Međutim, postoje geografske razlike. Dok su u SAD-u sektori osnovne potrošnje i komunalnih usluga s rastom od preko sedam posto deklasirali pad indeksa S&P 500, Evropa nudi nešto kompleksniju sliku: ovdje su jedino komunalne usluge (Utilities) s dvocifrenim rastom od 15 posto pružile vrhunsku zaštitu, dok je evropski sektor osnovnih potrošačkih dobara (Consumer staples) gotovo pratio pad indeksa Euro Stoxx 600 tokom godine.
To što se evropski sektor osnovne potrošnje trenutno kreće gotovo u stopu s glavnim indeksom sugerira da na tržištu još uvijek vlada određena neodlučnost, pri čemu investitori očito važu je li trenutak za masovnu rotaciju u defanzivu zaista stigao ili se radi o još jednom lažnom signalu.
Kada pogledamo naše lokalno tržište, Adria regija također nudi zanimljive defanzivne indekse, ali uz određena ograničenja. Indeks CROBEXnutris, koji prati prehrambeni sektor u Hrvatskoj, trenutno ima nešto bolji prinos od CROBEX-a, iako su veći dio godine imali slično kretanje. Ipak, taj podatak treba uzeti s rezervom. Problem leži u reprezentativnosti jer navedeni indeks čine samo tri kompanije: Atlantic Grupa, Podravka i Žito. S takvim uskim uzorkom, kretanje indeksa često je rezultat specifičnih korporativnih vijesti ili likvidnosti tih pojedinačnih dionica, a ne nužno općeg stanja defanzivnog sektora u regiji.
Dodatni argument za defanzivni karakter ovih sektora u Adria regiji leži u strukturi potrošačke košarice. Dok je prosjek Evropske unije oko 17 posto, podaci Eurostata za 2025. godinu pokazuju znatno veći udio hrane i bezalkoholnih pića u našoj regiji. Primjerice, u Sjevernoj Makedoniji taj udio iznosi čak 41 posto, u Srbiji 29 posto, dok je u Hrvatskoj na nivou od 21 posto.
Činjenica da ovi troškovi čine toliko velik dio budžeta čak i u dobrim vremenima znači da su oni posljednja stvar na kojoj će građani štedjeti ako dođe do krize. Zbog te neizbježne potrošnje, investitori u nesigurnim razdobljima vide ovaj sektor kao najsigurnije sklonište, jer potražnja za osnovnim namirnicama ne nestaje ni kada opća ekonomija uspori.
Iako globalni podaci sugeriraju postupnu rotaciju kapitala prema defanzivnim sektorima, slika nije jednoznačna i uveliko ovisi o regiji. Konačna odluka o masovnom prelasku u defanzivu i dalje visi u zraku dok investitori važu jesu li trenutni signali dugoročni trend ili kratkotrajna reakcija na nesigurnost.
