Dugogodišnje tlapnje o pretvaranju Slavonije u žitnicu za barem dio europskih potreba i dalje se ne ostvaruju, no Hrvatska je u posljednje vrijeme, za probitak u europskoj prehrambenoj industriji, naizgled uspjela barem dijelom iskoristiti svoj suprotni prirodni resurs – more. Prema najnovijoj analizi Bloomberg Adrije, u proizvodnji orada i brancina probili smo se na četvrto mjesto u Europi, iza Turske, Grčke i Španjolske.
Naša proizvodnja još uvijek predstavlja maleni udio u ukupnom europskom uzgoju ovih dviju vrsta riba – oko tri posto – ali smo u tome bolji i od Italije i Francuske, gdje ne manjka potražnje za ribljim proteinima. Analitičar Matteo Mošnja ipak ističe da se Turska probila kao vodeći proizvođač, i to "primarno zahvaljujući znatnoj devalvaciji turske lire koja je povećala privlačnost njihovih proizvoda na drugim europskim tržištima". Takva situacija dovela je do rasta potražnje, nakon čega je snažno skočila i proizvodnja, što je opet u konačnici snizilo cijene ribe na tržištu.
Cijelu analizu možete preuzeti OVDJE.
Neočekivani pobjednici
Orada (komarča, lat. Sparus aurata) i brancin (lubin, lat. Dicentrarchus labrax) isplivali su kao neočekivani pobjednici u marikulturi koja se u Hrvatskoj godinama mrijestila većinom oko tunja (lat. Thunnus thynnus). No kako se uzgoj tunja oslanja na ulov i dohranu mlade ribe, podložan je kvotama kako bi se spriječio pretjerani izlov.
Kod orade i brancina takvih ograničenja nema. To je rezultiralo i u stalnom rastu proizvodnje u razdoblju od 2015. do 2020. godine. Hrvatska proizvodnja orade u tom je razdoblju prosječno godišnje rasla 14 posto, a brancina devet posto, pokazuju podaci koje je prikupio naš analitičar.
Podaci o proizvodnji orade | Bloomberg Adria
No koliko god takve informacije raduju, analiza poslovanja domaćih uzgajivača pokazuje da je rad na moru i dalje kruh sa sedam kora. Analiza Bloomberg Adrije fokusira se na šest kompanija s lanjskim prihodima većim od 10 milijuna eura. Grupu čine: Cromaris, Orada Adriatic, Kali tuna, Kornat Ittica, Jadran tuna i Pelagos net farma.
Među njima se Cromaris u vlasništvu Adris grupe izdvojio kao najveći domaći uzgajivač riba s prihodima koji su 2022. bili blizu 93 milijuna eura. Rast Cromarisovih prihoda je tijekom prošlog desetljeća proizlazio isključivo iz rasta prodaje bez odgovarajućeg podizanja cijena. Taj je čimbenik ključan u očuvanju profitabilnosti, ističe Mošnja.
Radno intenzivna industrija
Manjak slobodnog prostora za dizanje cijena u trenutku kad rastu ulazni troškovi može ugroziti poslovanje. Mada bi se dio tog problema možda mogao riješiti i tzv. ekonomijom razmjera Cromaris, ni drugi uzgajivači nemaju tu previše slobodnog prostora.
Marikultura je prilično radno intenzivna industrija, a nedostatak radne snage sad je već kronična boljka domaćeg gospodarstva. Da se iz Slavonije, zahvaljujući katastrofalnoj domaćoj politici, stanovnici tijekom proteklog desetljeća nisu u znatnom broju iselili u inozemstvo, možda bi se Slavonci danas mogli "odužiti" odlaskom na rad na Jadran.
Iz Dalmacije su, naime, u negdašnju bogatu žitnicu Slavoniju, desetljećima sve do raspada Jugoslavije odlazili siromašni seljaci iz Dalmacije dotada osuđeni na nepopularno ribarstvo. Iako je u međuvremenu snažno porasla svijest o važnosti ribe u prehrani, to ne znači i da je lako zaraditi na njenu uzgoju.
Uzgoj riba, podsjeća se u analizi, ne dolazi s atraktivnom zaradom, primarno zbog nemogućnosti utjecanja na razine cijena u prodaji. Prosječni trošak proizvodnje se u marikulturi može usporediti s ostalim prehrambenim proizvođačima. EBITDA marže su tipično u rasponu od deset do 15 posto.
No glavni uzrok neatraktivne zarade u ovom sektoru leži u sporom okretu zaliha zbog proizvodnog ciklusa koji traje dulje od godinu dana. Cromarisu, primjerice, trebaju dvije godine da bi na tržište isporučio gotov proizvod.
Zubatac i gof
Kompanija se stoga okrenula inovacijama u preradi ribe kako bi mogla podići cijene gotovih proizvoda, a oprobava se i u proizvodnji zubaca (lat. Dentex dentex) i gofa (lat. Seriola dumerili), ribljih vrsta s kojima dosad nije zabilježen uspjeh u masovnom uzgoju. Ovakav poslovni plan iziskuje i rast kapitalnih troškova koji je u Cromarisu proteklih godina bio značajan do razine da mu je, zbog rasta zaduživanja, poslovna politika u sadašnjem obliku "neodrživa", ističe Mošnja.
Cromarisu, a i drugim uzgajivačima ribe, profitabilnost nagriza i trošak radne snage. Primjerice, u razdoblju od 2018. do 2022. godine u Oradi Adriatic rashodi za zaposlene su prosječno godišnje rasli za više od 15 posto. U trenucima kad je radna snaga oskudna, eventualni planirani rast proizvodnje iziskivat će pažljivo balansiranje troškova čiji rast diktira i dalje visoka inflacija.
Podaci o proizvodnji brancina | Bloomberg Adria
Među najvećim uzgajivačima, Jadran tuna je u proteklih pet godina ipak imala nešto bolje rezultate u profitabilnosti, ali prije svega zahvaljujući znatnom dijelu prihoda koji dolaze iz subvencija i pomoći iz europskih fondova te otpisu dijela dugova, ističe analitičar Bloomberg Adrije.
Kornat Ittica, u talijanskom vlasništvu, je u protekle četiri godine udvostručio prodaju zahvaljujući novim koncesijama za proizvodnju koje su mu odobrene 2018. godine. Italija je jedno od glavnih izvoznih tržišta za domaće uzgajivače orada i brancina.
Analiza pokazuje uspjeh domaćih uzgajivača ribe usprkos izazovnim uvjetima, no to ne znači da im slijedi bezbrižna budućnost. Naprotiv, na gradelama poslovanja raste temperatura i vatra ispod njih će uvelike ovisiti o monetarnoj politici u Turskoj. Kako Turska u proizvodnji orade i brancina drži tržišne udjele veće od 50 posto, promjene u tamošnjoj monetarnoj politici "mogu imati značajne posljedice za hrvatske proizvođače", ističe Mošnja.
Promjena politike kamatnih stopa kojom bi se suzbijala inflacija mogla bi donijeti aprecijaciju turske lire, zbog čega bi i porasle uvozne cijene za europsko tržište, a to bi pogodovalo hrvatskim kompanijama jer bi postale konkurentnije. No zasad "ne postoje naznake promjene smjera u turskoj monetarnoj politici, što znači da će se proizvođači i dalje nastaviti boriti s niskim cijenama na tržištu, barem u doglednoj budućnosti".
Kako je proteklih godina rast proizvodnje išao u skladu s rastom troškova, ali i padom profitabilnosti, naš analitičar očekuje usporavanje tog rasta. Kao glavne čimbenike spominje "nepovoljne financijske uvjete" zbog čega bi moglo doći do ponovne procjene poslovnih planova za širenje proizvodnje i opreznijeg pristupa daljnjem rastu, posebno zbog općeg rasta kamatnih stopa.
Mada bi širenje palete finalnih proizvoda s naglaskom na one koji se mogu prodavati po višim cijenama u dugom roku moglo doprinijeti poboljšanju financijskih performansi, put do toga bit će "naporan i dug", drži Mošnja. Kruh koji se zarađuje na moru i dalje će, čini se, imati sedam, ako ne i koju koru više.
