Naftna kriza pogađa gospodarstvo poput razbijanja velikog vala o obalu. Posljedice su neposredne i dramatične. No, kad je riječ o električnoj energiji, događa se druga vrsta šoka. Sličan je dolasku plime koja sporo i nepopustljivo raste do trenutka preplavljivanja prostora pred sobom.
Ta razlika ilustrativno objašnjava zašto se donositelji odluka i investitori usredotočuju na naftu, a teže zanemarivanju električne energije. To je, naravno, velika pogreška jer s cijenama struje dolazi nova velika nevolja, slično onome s čim se Europa krajem prošle godine već suočila.
Skoro neprimijećeno, cijene terminskih ugovora za kraj 2022. i posebice za 2023. u zadnjih su nekoliko tjedana značajno porasle, najavljujući novi rast računa za struju. U nekim su slučajevima terminski ugovori dosegnuli rekordne razine s rastom cijena od oko 40 posto u zadnja dva mjeseca.
Cijene električne energije u prosincu su skočile, a zatim zakratko i krajem veljače. Otada su cijene na tržištu pale za dan unaprijed, no to navodi na krive zaključke. Bitan je kumulativni prosjek, a mjesečni prosjeci zabrinjavaju.
U svibnju je do sada relevantni njemački jednogodišnji terminski ugovor iznosio u prosjeku 222 eura za megavatsat što se približava najvišem mjesečnom prosjeku ikad. Primjerice, prošloga prosinca iznosio je 207 eura, a prije 2021. najviša je razina mjesečnog prosjeka postignuta za tu vrstu ugovora u srpnju 2008. kada je iznosila 83 eura.
Bloomberg
Rat u Ukrajini, kao i u slučaju prirodnog plina i ugljena, glavni je pokretač takvog kretanja cijene. Sve je pogoršano niskom proizvodnjom električne energije iz francuskih nuklearnih elektrana. Tamo je državna tvrtka Électricité de France najavila kako će u 2022. godini proizvesti manje od 300 teravatsati, odnosno 30 posto manje struje nego prije deset godina.
Europske tvrtke mjesecima unaprijed kupuju električnu energiju u veleprodaji kako bi odredile cijene za svoje potrošače. Stoga sadašnji rast cijena terminskih ugovora za potrošače znači značajni rast cijena iduće godine. Rast bi mogao biti sličan onome od prošle jeseni.
Taj bi rast vlade ponovno mogao prisiliti na potrošnju milijardi dolara radi umanjenja tog udara putem subvencija ili poreznih promjena. Problem je što će cijene električne energije sada doći kao novi stres na već opasno načet životni standard rastućim troškovima života. To znači i nove nevolje za središnje banke, poput Europske središnje banke (ECB), koje već vode bitku s visokom inflacijom.
Kao u Njemačkoj, trendovi su slični i u drugim zemljama. U siječnju je u Francuskoj megavatsat u terminskom ugovoru iznosio 130 eura, sada je više od 300 eura.
Kada tržište električne energije pokaže svoje pravo lice prema konačnim potrošačima krajem ove ili početkom iduće godine, mnoge će se obitelji i poduzetnici naći u teškoj ili, još gore, bezizlaznoj situaciji.
.webp){kind=icon}
