Zašto zlato više ne reaguje na geopolitičke šokove kao nekad

Zlato je krajem juna palo ispod psihološkog praga od 4.000 dolara, što je uskomešalo tržišta i dio ulagača koji je u tome vidio signal za uzbunu i oprez. Međutim, oni iskusniji znaju da ovakve korekcije nisu neuobičajene. Počev od Crnog ponedjeljka 1987, preko pucanja dot-com balona, globalne finansijske krize i pandemije, pa sve do rata u Iranu, zlato je više puta prolazilo kroz nagle padove, da bi se, potom, relativno brzo oporavljalo.

 

Međutim, zanimljivo je da nedavna korekcija cijene ne odražava u potpunosti obrazac iz prethodnih velikih kriza. Za razliku od 1987, 2008. ili 2020, kada su padovi bili posljedica panične rasprodaje gotovo svih klasa imovine u borbi investitora za keš, ovog puta tržište nije pogodio finansijski šok. Naprotiv.

Zlato se našlo pod pritiskom zbog promijenjenih očekivanja u vezi s politikom Feda, rasta prinosa na američke državne obveznice, jačanja dolara i realizacije profita nakon višemjesečnog snažnog rasta. To pokazuje da se cijena zlata ne kreće isključivo u pravcu geopolitičke neizvjesnosti, već da je u velikoj mjeri određuju i očekivanja investitora u pogledu kamata, prinosa i kretanja američke valute koja je, ujedno, glavna valuta finansijskih tržišta.

Ipak, jedno je sigurno - korekcije cijene gotovo nikada ne umanjuju status zlata kao sigurnog utočišta, već samo potvrđuju da ni zaštitna imovina nije imuna na kratkoročne tržišne promjene.

"Zlato jeste zaštitna aktiva, ali nije bez volatilnosti. Kada cijena u kratkom roku snažno poraste, dio investitora realizira profit, a pritisak dodatno mogu pojačati jak dolar, rast prinosa na američke obveznice i očekivanja da kamate ostanu visoke. Važno je razlikovati kratkoročnu korekciju od promjene dugoročnog investicionog trenda. Od početka 2026. do kraja juna, cijena zlata jeste osjetno pala, za oko 7-8 posto, a u odnosu na januarski rekord pad je bio još izraženiji.

Međutim, ako posmatramo širu sliku, od početka 2025. do kraja juna ove godine, zlato je i dalje bilo u plusu za približno 53 posto. To pokazuje da se korekcija desila nakon izuzetno snažnog rasta, a ne kao posljedica gubitka povjerenja u zlato", kaže za Bloomberg Adriju Georgi Hristov, direktor kompanije Tavex zlato&srebro i ekonomski analitičar.

 

 

Šta je drugačije ovog puta

Kada pogledamo prethodne velike krize, vidi se jedan važan obrazac - zlato ne mora uvijek porasti odmah u prvim danima panike. U prvoj fazi tržišnog šoka investitori često prodaju sve što je likvidno kako bi došli do gotovine, pokrili gubitke ili ispunili zahtjeve brokera za dodatno osiguranje (margin pozivi). Zbog toga i zlato ponekad kratkoročno padne zajedno s akcijama. Međutim, u mjesecima koji uslijede, kada centralne banke počnu reagirati smanjenjem kamatnih stopa, ubrizgavanjem likvidnosti i mjerama podrške, zlato često ponovo preuzima ulogu sigurnog utočišta, objašnjava Hristov.

Tada investitori počinju razmišljati ne samo o trenutnoj panici, već i o posljedicama krize - inflaciji, slabijem povjerenju u valute, rastu javnog duga i monetarnom popuštanju. To se vidjelo u više kriza. Tokom pada berze 1987. zlato je u početku skočilo, ali je, zatim, imalo vrlo volatilno kretanje. Tokom pucanja dot-com balona zlato nije odmah bilo glavna zaštitna aktiva, jer je tada sentiment prema plemenitim metalima bio slab, ali je kasnije, kako je povjerenje u tehnološke akcije opadalo, zlato ušlo u novi višegodišnji rast. U krizi 2008. zlato je u početku također trpjelo pritisak zbog potrebe investitora za likvidnošću, ali je do kraja godine bilo među rijetkim aktivama koje su završile u "zelenom". Slično se dogodilo i u martu 2020. godine, kada je dragocjeni metal nakratko pao tokom najjače pandemijske panike, a onda se brzo oporavio i do augusta iste godine dostigao tadašnji historijski maksimum.

Stoga je, kaže Hristov, ključno razumjeti da se uloga zlata kao sigurnog utočišta ne mjeri samo u prvih nekoliko dana tržišne panike, jer tada često dominira potreba za kešom. Prava uloga zlata se najčešće vidi u mjesecima nakon šoka, kada tržište počne procjenjivati dugoročne posljedice krize.

Današnja situacija se, međutim, razlikuje od prethodnih po tome što je zlato postalo dio šire promjene u ponašanju centralnih banaka i upravljanju deviznim rezervama, o čemu smo nedavno pisali. Naime, banke već četiri godine kupuju zlato tempom kakav nije viđen u modernoj historiji, tačnije još od Bretton Woods ere (1944-1971), kada je globalni monetarni sistem bio direktno vezan za ovaj plemeniti metal. Dakle, taj period jače kupovine uslijedio je dvije godine nakon posljednje velike krize - pandemije kovida 19. Zato se aktuelna kriza posmatra kroz drugačiju prizmu od svih prethodnih.

"U krizama kao što su one iz 2008. ili 2020, zlato je uglavnom reagiralo na finansijski stres, pad povjerenja u tržišta i agresivno monetarno popuštanje. Danas je slika šira. Istovremeno imamo geopolitičke tenzije, visoke javne dugove, promjenu odnosa prema dolaru i dugoročnu kupovinu zlata od centralnih banaka. Svjetsko vijeće za zlato (eng. World Gold Council) navodi da su centralne banke od 2022. akumulirale, u prosjeku, oko 1.000 tona zlata godišnje, što je znatno iznad prosjeka od oko 500 tona iz prethodne decenije. To znači da današnja podrška cijeni zlata nije zasnovana samo na kratkoročnom strahu investitora, već i na strukturnoj potražnji", navodi Hristov.

Dalje pojašnjava da banke ne kupuju zlato zato što očekuju dnevnu dobit, već zato što žele diverzifikaciju, manju zavisnost od pojedinačnih valuta i zaštitu od svake vrste rizika. Prema podacima Vijeća za zlato, centralne banke su lani kupile 863 tone zlata, što je historijski visok nivo. Još jedna važna razlika je promijenjena monetarna politika. U prethodnoj deceniji investitori su dugo živjeli u svijetu niskih kamata i jeftinog novca. Danas su, međutim, kamate, inflacijska očekivanja i fiskalni dugovi mnogo važniji dio slagalice. Zlato više ne reagira samo na krizu, već i na pitanje koliko investitori vjeruju valutama, obveznicama i sposobnosti država da kontroliraju dug i inflaciju.

Zašto Fed gotovo uvijek pomjera cijenu zlata

Iako je nedavna korekcija cijene rezultat spleta više okolnosti - od jačanja dolara i rasta prinosa na američke državne obveznice do realizacije profita nakon snažnog rasta - Hristov smatra da je presudnu ulogu odigrala promjena očekivanja u vezi s budućim potezima Feda.

"Kada tržište očekuje da će kamate duže ostati povišene, to stvara pritisak na zlato. Razlog je jednostavan: zlato ne donosi kamatu, pa u periodima viših prinosa dio investitora preusmjerava kapital ka instrumentima koji nude prinos, kao što su državne obveznice. Drugi važan faktor bio je jači američki dolar. Pošto se zlato globalno kotira u dolarima, jači dolar ga čini skupljim za kupce koji koriste druge valute, što kratkoročno može smanjiti potražnju i izvršiti pritisak na cijenu. Na jačanje dolara dodatno može utjecati i rast cijena energenata. Nafta i veliki dio energetskih sirovina na svjetskom tržištu plaća se u dolarima, pa kada cijene goriva rastu, zemlje uvoznice imaju veću potrebu za dolarima kako bi finansirale kupovinu. Ipak, ovaj faktor je tek dodatni pritisak, ne i glavni razlog pada cijene zlata", objašnjava sagovornik Bloomberg Adrije.

Kao treći važan faktor, Hristov navodi realizaciju profita. Naime, zlato je prije nedavne korekcije i stagnacije na 4.500 dolara imalo veoma snažan rast - od oko 5.500 dolara, pa je bilo logično i očekivano da dio investitora zaključa dobit. Kada se takva realizacija profita poklopi s jačim dolarom, višim prinosima i promjenom očekivanja oko kamatnih stopa - korekcija može biti oštrija, što se i dogodilo u junu.

Bloomberg

Potencijalni scenarij kroz godinu dana

Ako bi u narednih godinu dana, ipak, došlo do nove globalne recesije ili ozbiljnijeg finansijskog šoka, možemo li očekivati da zlato ponovi obrazac iz prethodnih kriza ili bi se, svakako, "ponašalo" drugačije, s obzirom na druge faktore koji su oblikovali period između posljednje velike krize (2020) i sadašnje svjetske situacije.

"U tom slučaju, moj osnovni scenarij bi bio da zlato ponovi obrazac iz prethodnih kriza, ali uz mogućnost da reakcija ovog puta bude još izraženija. U prvoj fazi šoka ne bih isključio kratkoročan pad cijene. Historija pokazuje da u momentima najjače panike investitori teže smanjenju rizika. Zbog toga zlato u prvim danima krize ne mora odmah da raste. Međutim, u drugoj fazi, kada centralne banke počnu reagirati, zlato bi vjerovatno ponovo preuzelo svoju ulogu sigurne luke. Tada bi investitori počeli gledati širu sliku - slabiji privredni rast, potencijalno niže realne kamate, rast javnog duga, pritisak na valute i povećanu potrebu za zaštitom kapitala", objašnjava Hristov, ali ponovo naglašava diferencijaciju u okolnostima tada i sada.

"Strukturna podrška zlatu je sada mnogo jača nego ranije. Prema anketi Svjetskog vijeća, čak 89 posto centralnih banaka očekuje da će globalne rezerve zlata nastaviti rasti u narednih 12 mjeseci, što potvrđuje da interesovanje za zlato ostaje snažno i na institucionalnom nivou. Zbog toga postoji mogućnost da zlato ovog puta reagira brže ili snažnije nego u nekim prethodnim krizama, posebno ako bi finansijski šok bio povezan s padom povjerenja u valute, rastom javnog duga ili geopolitičkom eskalacijom."

Korekcija cijene - prilika ili alarm?

"Kada pogledamo historijske cikluse i trenutne okolnosti, ovu korekciju bih prije vidio kao priliku za dugoročne investitore nego kao signal da je višegodišnji rast zlata završen. Naravno, to ne znači da cijena ne može dodatno pasti u kratkom roku, ali sama korekcija nakon snažnog rasta nije neuobičajena. Zlato je prethodno imalo veoma snažan rast, pa je prirodno da tržište u jednom trenutku prođe kroz fazu realizacije profita i smirivanja cijene. Takve korekcije često izgledaju dramatično kada se posmatraju iz dana u dan, ali u širem ciklusu mogu predstavljati zdravu pauzu", kaže Hristov.

A ono što bi svaki investitor trebalo da se zapita jeste "zašto i dalje držim zlato u portfoliju - koji su razlozi", a ne hoće li cijena ići blago naviše ili naniže. Prema riječima Hristova, razloga za čuvanje zlata ne manjka.

"Geopolitički rizici, visoki javni dugovi, neizvjesnost oko inflacije, promijenjena monetarna politika i potreba za diverzifikacijom rezervi i dalje podržavaju dugoročnu ulogu zlata. Dodatni signal je to što centralne banke sve više preispituju gdje fizički čuvaju svoje zlatne rezerve. Ne radi se samo o tome koliko zlata kupuju, već i o tome žele li da ono bude dostupno, pod njihovom kontrolom i u njihovoj jurisdikciji. Posljednjih godina vidimo trend da pojedine centralne banke vraćaju dio zlata iz tradicionalnih finansijskih centara, poput Londona i New York, ili diverzificiraju lokacije čuvanja. To pokazuje da zlato za njih nije samo investicijska aktiva, već strateška rezerva."

Da zaključimo, periodi poput ovog kojem sada svjedočimo često mogu biti prilika za postepenu kupovinu, posebno ako zlato posmatrate kao zaštitu kapitala, a ne kao kratkoročnu spekulaciju. Nije svaka korekcija cijene znak za uzbunu, štaviše, to znači da se pregrijano tržište konsoliduje, to jest ulazi u zreliju fazu rasta. Možda daljnja putanja neće uvijek biti linearna, ali sve dok postoje strukturni faktori koji podržavaju zlato - ne možemo govoriti o kraju ciklusa, već o oscilacijama unutar šire dugoročne tendencije.