Zašto zatvaranje Hormuškog tjesnaca nije podiglo cijenu nafte

Desetljećima su trgovci naftom, čelnici energetskih kompanija i analitičari upozoravali da bi zatvaranje Hormuškog tjesnaca izazvalo globalnu gospodarsku katastrofu.

Danas, više od tri mjeseca nakon što je plovni put praktično blokiran, svijet se suočava s najvećim poremećajem opskrbe u modernoj povijesti. Ipak, zahvaljujući nizu alternativnih rješenja, cijena sirove nafte i dalje se zadržava ispod 100 dolara po barelu, prkoseći najcrnjim prognozama dijela industrije koja je očekivala rast cijena i do 200 dolara.

Rekordni američki izvoz, znatno i neočekivano usporavanje potražnje u Kini te činjenica da dio nafte i dalje uspijeva prolaziti kroz tjesnac ublažili su posljedice gubitka više od 10 milijuna barela dnevne opskrbe s Bliskog istoka. Situaciju je dodatno olakšao i višak nafte na tržištu koji se stvorio prije izbijanja sukoba.

"Ljudi su mislili da će biti puno gore", rekao je u petak američki predsjednik Donald Trump. "Danas sam vidio cijenu od 96 dolara po barelu, a mnogi su očekivali da će dosegnuti 300 dolara."

Američki predsjednik Donald Trump | Bloomberg

Sada se pozornost usmjerava na pitanje koliko dugo će ti zaštitni mehanizmi moći izdržati. Istodobno, neizvjesnost oko ponovnog otvaranja tjesnaca i budućeg kretanja cijena nafte postala je jedan od najvećih rizika za globalno gospodarstvo.

Jedno od najvećih iznenađenja na tržištu dolazi iz Kine, najvećeg svjetskog uvoznika nafte. Prema podacima tvrtke Vortexa Ltd., Kina je u svibnju smanjila uvoz gotovo 40 posto u odnosu na prošlogodišnji prosjek. Takav pad dovoljan je da nadoknadi između petine i trećine količina izgubljenih zbog rata, ovisno o procjenama.

Istodobno su se Sjedinjene Američke Države, nakon napada na Iran krajem veljače, prometnule u najvažnijeg svjetskog proizvođača koji može brzo povećati isporuke. Američki izvoz sirove nafte i goriva u svibnju premašio je prošlogodišnji prosjek za više od dva milijuna barela dnevno.

Pritisak na tržište ublažile su i druge izvanredne mjere. Vlade diljem svijeta koordinirale su najveće korištenje strateških rezervi u povijesti, dok su proizvođači iz Perzijskog zaljeva preusmjerili dio isporuka alternativnim izvoznim rutama. Unatoč rizicima, pojedini tankeri nastavili su prevoziti teret kroz Hormuški tjesnac, koristeći sve netransparentnije metode kako bi izbjegli vojne prijetnje.

"Više od tri mjeseca nakon početka sukoba svijet je pokazao iznenađujuću otpornost", rekla je ovog tjedna u jednom od rijetkih javnih istupa Maria Angelicoussis, glavna izvršna direktorica Angelicoussis Groupa, najvećeg grčkog brodovlasnika po broju plovila. "Cijene sirovina porasle su 50 do 60 posto, cijene LNG-a u Aziji oko 90 posto, ali nisu dosegnule razine koje sam osobno očekivala."

Za sada se nafta i dalje trguje znatno ispod razine od 200 dolara po barelu, koje su se mnogi analitičari u početku pribojavali. To predsjedniku Donaldu Trumpu ostavlja prostor za manevriranje u pregovorima s Iranom, dok istodobno ponavlja da je mirovni sporazum nadohvat ruke. No novi i dugotrajniji rast cijena dodatno bi pojačao pritisak na Bijelu kuću da što prije postigne dogovor i ograniči štetu za globalno gospodarstvo.

Globalne zalihe nafte smanjuju se rekordnom brzinom, zbog čega tržište postaje sve osjetljivije na nove poremećaje. Kako se raspoložive pričuve tope, čak i manji prekidi opskrbe mogli bi izazvati nagle skokove cijena.

"Svaki tjedan sustav ostaje bez 70 do 80 milijuna barela. To ne može trajati unedogled", rekao je Greg Sharenow, voditelj tima za ulaganja u robne portfelje u Pacific Investment Management Co.-u, koji upravlja s gotovo 24 milijarde dolara imovine. "Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci tržište bi se moglo suočiti s manjkom fleksibilnosti jer su zaštitne zalihe ozbiljno iscrpljene."

Američki naftni procvat

Zahvaljujući revoluciji proizvodnje iz škriljevca, koja je započela prije više od desetljeća, američka proizvodnja nafte posljednjih je godina dosegnula rekordne razine. Sjedinjene Američke Države pritom su od neto uvoznika postale neto izvoznik sirove nafte i rafiniranih proizvoda.

Obilje domaćih energetskih resursa omogućilo je predsjedniku Trumpu donošenje geopolitičkih odluka koje su se nekad činile nezamislivima. To uključuje ne samo pokretanje rata protiv Irana nego i preuzimanje kontrole nad Venezuelom predsjednika Nicolása Madura.

Rafinerija Valera u pozadini kapelice Gospe od Corpus Christija u gradu Corpus Christi u Teksasu | Bloomberg

Washington je svoju energetsku moć iskoristio i za stabilizaciju tržišta. Trumpova administracija obećala je pustiti na tržište 172 milijuna barela iz Strateških naftnih rezervi u sklopu šire akcije razvijenih gospodarstava kojom žele nadoknaditi izgubljene količine nafte. Tempo kojim to čini iznenadio je i same analitičare. Tijekom jednog tjedna prošlog mjeseca zalihe su se smanjivale za čak 1,4 milijuna barela dnevno. Gotovo polovica dosad oslobođenih količina završila je u Europi i drugim prekomorskim odredištima.

Snažan rast američkog izvoza i istodobni pad kineske potražnje među glavnim su razlozima zbog kojih se Dated Brent, najvažnija referentna cijena fizičke nafte u svijetu, nakon početnog skoka iznad rekordnih 140 dolara po barelu ponovno spustio ispod granice od 100 dolara. Posljednje razdoblje dospijeća ugovora, ključno za usklađivanje fizičkih i terminskih cijena, nije pokazalo ozbiljnije znakove nestašice na tržištu.

No granice takvih privremenih rješenja sve su vidljivije. Ukupne zalihe nafte u SAD-u prošlog su tjedna pale na najnižu razinu u više od dva desetljeća. U strateškim rezervama ostalo je sve manje prostora za dodatna oslobađanja nafte, dok se zalihe goriva približavaju kritičnim razinama upravo uoči ljetne sezone, kada potražnja tradicionalno doseže vrhunac.

"Ne možemo dugoročno održavati ovakav izvoz", upozorio je Sharenow iz Pimca, dodajući da se zalihe u Cushingu u Oklahomi, jednom od najvažnijih skladišnih čvorišta u SAD-u, približavaju operativnom minimumu.

Istodobno američke rafinerije rade pojačanim kapacitetom kako bi zadovoljile potražnju za gorivom. Zbog toga se natječu za raspoložive količine sirove nafte, pa cijene američke nafte za isporuku u Aziju rastu u odnosu na dostupne količine s Bliskog istoka, navode trgovci.

Trumpova administracija poduzela je i druge poteze kako bi smirila tržište. Među važnijima je djelomično ublažavanje ograničenja za pojedine pošiljke ruske nafte pod sankcijama, što je indijskim prerađivačima olakšalo povećanje kupnje.

Ruske isporuke nafte u Indiju, trećeg najvećeg svjetskog uvoznika, u svibnju su dosegnule prosječno 1,76 milijuna barela dnevno, što je 63 posto više nego u veljači.

Povratak Kine

Mnogi trgovci smatraju da upravo povratak Kine na razine uvoza nafte kakve je bilježila prije rata s Iranom predstavlja ključni pokazatelj za procjenu kada bi cijene nafte mogle ponovno snažnije porasti.

Nezasitna potražnja najvećeg svjetskog uvoznika nafte, koja je od početka rata u Ukrajini premašivala 10 milijuna barela dnevno, zasad je znatno oslabila. Dio tog pada proizlazi iz činjenice da je Kina zaustavila ubrzano povećavanje svojih strateških naftnih rezervi, koje su posljednjih godina snažno rasle.

Potražnju dodatno smanjuje i kinesko sve veće oslanjanje na ugljen kao sirovinu za proizvodnju kemikalija umjesto nafte, ističu analitičari. Istodobno, snažan rast prodaje električnih vozila ograničava potrošnju benzina.

Prema procjenama tvrtki Kpler i Energy Aspects, kineske rafinerije u svibnju i lipnju prerađivale su oko 13 milijuna barela dnevno. Takva razina posljednji se put bilježila u ranoj fazi pandemije 2020. godine. Prošle godine prosjek je iznosio 14,8 milijuna barela dnevno.

Kineski uvoz nafte naglo pao nakon rata s Iranom | Bloomberg

"Kinesko povlačenje s tržišta sirove nafte odigralo je ključnu ulogu u pokušaju ponovnog uravnoteženja globalnog tržišta, što je pomoglo ograničiti rast cijena nafte", rekao je Warren Patterson, voditelj strategije za robna tržišta u ING Groepu u Singapuru. "Razmjeri tog pada iznenadili su većinu sudionika tržišta."

Promet kroz Hormuški tjesnac

Proizvođači nafte iz Perzijskog zaljeva vrlo su brzo pronašli alternativna rješenja koja su u prvim mjesecima rata ublažila šok za tržište. Saudijska Arabija preusmjerila je milijune barela dnevno kroz svoj naftovod Istok-Zapad prema Crvenom moru, dok Ujedinjeni Arapski Emirati koriste cjevovod prema luci Fujairah izvan Perzijskog zaljeva.

Dio brodova i dalje prolazi kroz Hormuški tjesnac. Neki to čine u okviru međudržavnih sporazuma, drugi preuzimaju povećani rizik zbog poslovnih interesa, a posljednjih mjeseci dio plovidbe odvija se i uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država.

Ipak, broj prolazaka drastično je pao. Podaci o pomorskom prometu pokazuju da tjesnacem danas prolaze tek dva do tri broda dnevno, dok ih je prije sukoba bilo gotovo stotinu. Praćenje prometa dodatno otežavaju ometanje GPS signala i prekidi sustava za nadzor plovidbe.

S druge strane, dužnosnik upoznat s operacijama američkog Središnjeg zapovjedništva tvrdi da je stvarni promet znatno veći. Prema njegovim riječima, u posljednja dva mjeseca kroz Hormuški tjesnac prošlo je gotovo tisuću trgovačkih brodova, objavio je Bloomberg u petak.

"Da bismo mogli govoriti o stvarnom oporavku, morali bismo barem tjedan dana zaredom bilježiti prosjek od 20 brodova dnevno. To nije realno očekivati dok SAD i Iran ne postignu trajniji sporazum, a njegovo se sklapanje stalno odgađa", rekao je Pavel Molchanov, analitičar investicijske kuće Raymond James.

Još jedan čimbenik koji je ograničio rast cijena nafte bila je Trumpova uporna retorika o mogućem dogovoru s Iranom. Zbog toga su i najoptimističniji trgovci teško zadržavali velike oklade na daljnji rast cijena tijekom duljeg razdoblja.

Broj trgovačkih brodova koji prolaze kroz Hormuški tjesnac | Bloomberg

Otvoreni interes za terminske ugovore na Brent pao je na najnižu razinu od kolovoza, dok pojačana volatilnost prisiljava trgovce da smanjuju izloženost riziku. Nagli padovi cijena svaki put kada se pojavi mogućnost mirovnog sporazuma otjerali su mnoge ulagače koji su računali na rast nafte, pa sada drže manje pozicije i kraće ostaju na tržištu, reklo je nekoliko trgovaca.

Manjak sklonosti riziku ograničio je priljev špekulativnog kapitala, dok su alternativni izvori opskrbe zasad spriječili najgori scenarij za tržište. No ključno pitanje ostaje može li takva ravnoteža opstati bez trajnog mirovnog sporazuma.

"Sve se zapravo svodi na očekivanje da je rješenje iza ugla", rekao je Tom Baker, direktor Vitol Bahraina, podružnice najvećeg svjetskog neovisnog trgovca naftom, na konferenciji održanoj ovoga tjedna.

No upozorio je da će tržište i nakon obnove proizvodnje ostati bez značajne količine sirove nafte.

"Bez obzira na to koliko se brzo proizvodnja vrati, i dalje ostaje rupa, nazovite je kako god želite. Nedostaje milijarda barela nafte", rekao je Baker.