Izlazak UAE iz OPEC-a predstavlja egzistencijalnu prijetnju za naftni kartel

Tri najopasnije riječi na tržištu nafte su "OPEC je mrtav". Njegova osmrtnica pisana je mnogo, mnogo puta - uvijek prerano. Globalne finansije nude još jednu, jednako poznatu frazu: "Ovaj put je drugačije". Izlazak Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) iz naftnog kartela, najavljen u utorak, a koji stupa na snagu 1. maja, kvantitativno je ozbiljniji od prethodnih povlačenja i predstavlja najveću egzistencijalnu krizu s kojom se grupa suočila od svog osnivanja prije više od pola vijeka.

Gotovo kontinuirani egzodus zemalja članica iz Organizacije zemalja izvoznica nafte tokom protekle decenije - Indonezija 2016, Katar 2019, Ekvador 2020. i Angola 2023. - pružio je obilje prilika za pripremu hvalospjeva, za koje se ispostavilo da su svi bili pogrešni. Ali UAE je u drugačijoj ligi: to je zemlja s ambicijama da značajno poveća proizvodnju nafte, ima geološke resurse da podrži tu ambiciju i, što je još važnije, ima novac da svoj san pretvori u stvarnost.

UAE mogu pumpati mnogo više nafte (Bloomberg)

Odluka UAE otvara put drugima, koji imaju ambiciju da pumpaju više nafte, da krenu istim putem. Venecuela? Sljedeća u redu, bez obzira na to šta danas čujete u Karakasu. Vlada Delcy Rodrigueza i dalje je posvećena kartelu, ali odnos između venecuelanske opozicione stranke, koja će vjerovatno preuzeti vlast na narednim izborima, i OPEC-a istorijski je bio neprijateljski. Ako dođe do promjene vlasti, Venecuela će vjerovatno krenuti stopama UAE-a. A gledajući širi savez OPEC+, jasno je da nekoliko njegovih članica - naročito Kazahstan - već ima jednu nogu izvan tog tabora.

Tajming ovosedmične objave, usred rata s Iranom, može navesti posmatrače da je povežu s vojnim sukobom. Naravno, UAE je bio šokiran iranskim napadima, zatvaranjem Hormuškog moreuza i neodlučnim odgovorom nekih svojih susjeda, posebno Kuvajta i Omana. Ali njihova odluka da napuste OPEC ima malo veze s Islamskom Republikom; put ka izlasku počeo je u Rijadu, uz zaokret u Teksasu.

Kako je proizvodnja nafte i prirodnog gasa u SAD naglo rasla zahvaljujući revoluciji škriljaca, Abu Dabi i Rijad vodili su hladni rat oko pravca kartela gotovo čitavu deceniju. Ukratko, UAE je želio da proizvodi više, čak i po cijenu nižih cijena; Saudijci, udruženi s Rusijom, željeli su da zadrže cijenu nafte što bliže 100 dolara po barelu, čak i ako to znači da grupa mora da ograniči proizvodnju, držeći dio kapaciteta kao rezervu.

Tokom većeg dijela tog perioda, sukob je držan pod kontrolom, ali je emiraćanski pritisak za veću proizvodnju izbio u javnost u julu 2021. godine, kada su se Rijad i Abu Dabi sukobili na sastanku OPEC+, primoravši grupu da prekine zasjedanje. Sastanak nije nastavljen nekoliko dana, sve dok UAE nije popustio pod ogromnim saudijskim pritiskom. To je bilo ponižavajuće iskustvo koje Abu Dabi nije zaboravio. Sada emirat koristi rat kao diplomatsko pokriće. Ali nemojte imati dilemu: UAE napušta OPEC kako bi proizvodio više sirove nafte - suprotno interesima Saudijske Arabije.

Abu Dabi je pazio da ne uznemiri energetsko tržište, obećavajući "da će djelovati odgovorno, uvodeći dodatnu proizvodnju na tržište postepeno i odmjereno, u skladu s potražnjom i tržišnim uslovima." Ali jasno je da proizvodnja UAE ide samo u jednom pravcu: naviše. Prije rata, zemlja je već proizvodila znatno iznad svog zvaničnog OPEC limita, oko 3,7 miliona barela dnevno sirove nafte. Ima kapacitet da proizvodi vjerovatno bliže 4,5 miliona barela, a cilj joj je da do kraja 2027. dostigne 5 miliona. Ne treba da čudi ako uskoro objavi još ambicioznije ciljeve za 2030.

Više nafte iz UAE upravo je ono što će tržištu trebati kasnije ove godine kada - jer pitanje je kada i kako, a ne da li - Hormuški moreuz ponovo bude otvoren. Dok je plovni put blokiran, globalna ekonomija troši svoje naftne rezerve, koristeći barele iz strateških rezervi i komercijalnih skladišta. Kada sukob završi, Abu Dabi, oslobođen OPEC ograničenja, moći će da pumpa po volji, obezbjeđujući svijetu količine potrebne za obnovu tih zaliha, praktično stavljajući plafon na cijene.

Globalno tržište nafte trenutno pati od ekstremne nestašice. Za nekoliko sedmica, možda par mjeseci, moglo bi se suočiti s poplavom: ponovnim otvaranjem Hormuškog moreuza i, istovremeno, novim cjenovnim ratom. Posljednji je vođen između Saudijske Arabije i Rusije 2020. godine. Sljedeći bi mogao biti susjedski sukob, s Rijadom i Abu Dabijem na suprotnim stranama.