Zlato 'zaglavljeno' na 4.500 dolara, ali analitičari očekuju novi skok

Ukupna potražnja za zlatom u prvom kvartalu 2026, uključujući vanberzanske transakcije, dostigla je 1.231 tonu, što predstavlja rast od dva posto u odnosu na isti period 2025. godine, podaci su Svjetskog vijeća za zlato. Iako je zlato u utorak blago palo, do 1,1 posto na nešto iznad 4.500 dolara za uncu - nakon što su američki napadi u Hormuzu umanjili optimizam u vezi s napretkom pregovora o ponovnom otvaranju ključnog plovnog puta - popularnost plemenitog metala ne jenjava, a cijena već dugo tapka u mjestu.

Georgi Hristov, ekonomski analitičar, očekuje daljnji rast cijene zlata, uprkos kratkoročnim fazama stabilizacije ili korekcije. Ocjenjuje da se dragocjeni metal prirodno konsolidirao nakon historijskog pika.

"Ne bih to 'stagniranje' posmatrao kao promjenu trenda, već kao prirodan predah tržišta. Jedan od razloga za trenutni pritisak na zlato jeste jak američki dolar. Kada je dolar snažan, zlato je često kratkoročno pod pritiskom, jer se globalno kotira u dolarima i postaje relativno skuplje za one koji kupuju drugim valutama. Pored toga, investitori nalaze alternative za plasman kapitala - depozite, obveznice i finansijske instrumente koji nude prinos."

 

U jeku rata u Iranu, posebno treba istaći da cijena energenata i nafte povećava opće inflatorne rizike, što potencijalno kreira očekivanja da će Fed duže držati kamate na visokom nivou. Kratkoročno gledano, visoke kamate nisu povoljne za zlato, jer ono ne donosi kamatu. "Zato trenutno imamo specifičnu situaciju: geopolitički rizik podržava zlato, ali ga jak dolar i očekivanja o višim kamatama istovremeno pritišću", objašnjava Hristov.

Međutim, kako je Fed dobio novog čelnika Kevina Warsha, čija bi politika mogla donijeti promjene na tržištu u kontekstu snižavanja kamata - na čemu Donald Trump, koji favorizira Warsha, insistira dugo - ostaje da se vidi hoće li i kako zlato pratiti promjenu pravca vjetra u Američkoj centralnoj banci. Iako je Warsh rekao da "neće biti Trumpova marioneta", tržište veoma pomno prati daljnju (ne)zavisnost Feda od vlasti, znajući Trumpove tvrdokorne stavove.

Mimo toga, centralne banke širom svijeta nastavljaju povećavati udio zlata u rezervama, u okviru mehanizma zaštite od geopolitičkih rizika, valutnih trzavica i zavisnosti od inozemne imovine. Tako su u prvom kvartalu banke kupile neto 244 tone zlata, što je tri posto više nego 2025, saopćilo je Svjetsko vijeće.

Kada je riječ o BiH,  jedan dio deviznih rezervi Centralne banke BiH upravo je zlato. Prema riječima guvernerke CBBiH Jasmine Selimović, u ovom trenutku BiH ima 3,5 tone monetarnog zlata ili 112.000 unci.

 

Bloomberg Adria - Jasmina Selimović

 

Krajem 2024. godine CBBiH je kupila dvije tone zlata. S obzirom na to da je ovo je u historiji Centralne banke Bosne i Hercegovine rekordno visok iznos zlatnih rezervi i s obzirom na to kakve su cijene i na ograničenja koja imaju u svojim internim dokumentima koji se odnose na stratešku alokaciju deviznih rezervi, do daljnjeg nije planirana nova kupovina dodatnih količina zlata.

"3,5 tone možda može zvučati malo ili puno, ali ako pogledate regiju, Srbija je zemlja s najvećom količinom monetarnog zlata. Nakon Srbije dolazi Slovenija i mi smo nakon Slovenije. Dakle, treća zemlja u regiji po količini monetarnog zlata", kazala je Selimović.

Posljednji svjetski primjer je Gana, koja je najavila da će od 1. juna povećati obavezne kupovine zlata od velikih rudarskih kompanija - sa 20 na 30 posto njihove proizvodnje, kako bi uvećala svoje rezerve i podržala domaću valutu. Istovremeno, Gana pokušava kroz lokalnu preradu zlata razviti domaću industriju i povećati zaposlenost, prenio je Bloomberg.

Zašto je uloga centralnih banaka ključna

Prije samo dvije-tri decenije, globalni odnos prema zlatu bio je gotovo suprotan današnjem. Tokom devedesetih i početkom dvehiljaditih vladalo je uvjerenje da zlato gubi značaj u modernom finansijskom sistemu, dok su dolar i američke državne obveznice smatrani sigurnim utočištem. Štaviše, mnoge centralne banke su tada čak smanjivale svoje zlatne rezerve.

Velika Britanija je krajem devedesetih godina prodala veliki dio zlata po cijenama koje se danas smatraju historijski niskim, dok su ostale centralne banke iz Evrope koordinirano ograničavale količine zlata kroz sporazum Central Bank Gold Agreement (CBGA). Kako zlato ne donosi kamatu ni dividendni prihod, smatralo se "neproduktivnom aktivom". CBGA je sada samo simbol ere u kojoj je svijet vjerovao da zlato gubi monetarni značaj.

Istovremeno, globalizacija je prije nekoliko decenija tek bila u usponu, inflacija relativno niska, a povjerenje u američki finansijski sistem veoma snažno.

Međutim, nakon globalne finansijske krize 2008, pandemije, rata u Ukrajini, zamrzavanja ruskih rezervi, a sada i novih geopolitičkih sukoba, centralne banke su prigrlile zlato kao vid zaštite od političkog i finansijskog rizika. Zanimljivo je da su danas među najvećim kupcima zemlje u razvoju i tržišta u usponu - od Kine i Indije, do Turske, Poljske i afričkih država.

"Kupovina od centralnih banaka je, možda, trenutno najjači dugoročni signal na tržištu. Centralne banke ne kupuju zlato zbog kratkoročne špekulacije, već zbog diverzifikacije rezervi, smanjenja zavisnosti od dolara, zaštite od inflacije i geopolitičkog rizika", kaže Hristov.

'Zlatne' sedamdesete i daljnje predikcije

"Najbližu historijsku paralelu današnjoj situaciji možemo tražiti u periodu sedamdesetih godina, kada je svijet imao kombinaciju visoke inflacije, energetskih šokova, geopolitičke nestabilnosti i veoma visokih kamata. Tada su centralne banke, posebno Fed, na kraju morale agresivno podignuti kamate kako bi obuzdale inflaciju. Međutim, razlika je u tome što danas centralne banke ne mogu jednako lako koristiti iste instrumente kao tada. Nivoi javnog i privatnog duga su mnogo viši, finansijska tržišta su osjetljivija na kamate, a države imaju znatno veće troškove servisiranja duga. Prostor za ekstremno podizanje kamata je sada daleko ograničeniji - i stoga zlato ostaje važno", kaže sagovornik Bloomberg Adrije.

Pred tržištem su trenutno dva scenarija, a oba proizlaze iz istog izvora - geopolitičkih tenzija, inflacije i reakcije centralnih banaka.

Prvi scenarij je pozitivan za zlato. Ako ratovi i geopolitičke tenzije nastave podizati cijene nafte, gasa i drugih sirovina, inflacija bi mogla duže ostati povišena. Ako centralne banke, pritom, ne budu mogle dovoljno agresivno podizati kamate bez ozbiljnog rizika po ekonomiju i finansijski sistem, investitori će sve više tražiti zaštitu u imovini koja nije direktno vezana za monetarnu politiku jedne države. Hristov objašnjava da u tom slučaju dominira takozvani "kanal straha" - rast neizvjesnosti i rizik od širenja sukoba povećavaju potražnju za sigurnim utočištima.

Drugi scenarij mogao bi biti negativan za cijenu zlata, iako ga pokreću isti događaji. Rast cijena energenata zbog sukoba istovremeno podiže inflatorna očekivanja, zbog čega tržište procjenjuje da bi Fed i druge centralne banke mogle duže zadržati visoke kamatne stope. Više kamate jačaju dolar i podižu prinose na američke obveznice, čime zlato postaje manje atraktivno jer ne donosi kamatni prinos. Upravo na taj mehanizam je ukazao i Reuters, navodeći da su tenzije oko Irana u utorak podigle cijene nafte i inflatorne strahove, ali i povećale očekivanja da će kamate ostati više tokom dužeg perioda.