Wall Street je razvio opasan imunitet na barut. Dok Hormuz gori, S&P 500 maršira prema rekordima, kladeći se na deeskalaciju koja ovaj put možda i ne dođe.
Tržište kapitala trenutno operiše u stanju bunila, dok se na Bliskom istoku geopolitičke tektonske ploče pomjeraju ogromnom brzinom, S&P 500 nastavlja svoj dvonedjeljni rast i grabi nove rekorde, tretirajući sukobe kao daleku buku koja ne dopire do trgovaca. Ova diskonekcija nije slučajnost, već rezultat specifične psihološke strukture investitora koji su razvili imunitet na šokove.
Glavni katalizator te otpornosti leži u fenomenu "Trampovog narativa" - tržište je naučilo da filtrira buku koja dolazi iz Bijele kuće. Investitori percipiraju drastičnu volatilnost Trampove politike kao seriju taktičkih manevara i navikli su da predsjednik jutarnjim tvitom može promeniti globalno ekonomsko okruženje, da bi ga već do zatvaranja berze relativizovao ili potpuno preokrenuo. Ovo okruženje otpisuje kratkoročne prijetnje kao manipulaciju, dok se pozitivne vesti uračunavaju munjevitom brzinom, hraneći uvjerenje da je mir "iza ćoška" iako je situacija složenija i može potrajati nekoliko mjeseci.
Upumpavanje profita prije neizbježnog otrježnjenja
Međutim, ispod te površine optimizma krije se mnogo opasnija igra izvlačenja maksimalne koristi prije nego što stigne račun za naplatu. Akcije trenutno žive na "starim" cijenama, dok realnost nafte od preko 100 dolara tek treba da se preslika na buduće kvartalne izvještaje. Rat i dalje prekratko traje da bi efekti na šire tržište bili vidljivi; trenutno je cijela eskalacija sukoba zarobljena isključivo na grafikonu nafte, a investitori nastavljaju sa ulozima sve dok se puls sa nafte ne prebaci na berzanske indekse i direktno ugrozi performanse kompanija. Do tada, ovaj rast naslanja se na rezultate kompanija koji su stigli u momentu u kom se puna slika posljedica rata još uvijek nije ocrtala.
Postoji jasan rizik da će se trenutna volatilnost nafte, koja je za sada u određenoj mjeri pod kontrolom zahvaljujući krhkom primirju između SAD i Irana, u jednom momentu neizbežno preslikati na troškove života ukoliko sukob bude nastavljen.
ECB-ova majska rupa: Zašto bi Frankfurt mogao zakasniti na požar?
Inflacija raste i mada je taj podatak trenutno očekivan, on postaje kritičan onog trenutka kada dođe do naglog skoka izazvanog institucionalnim kašnjenjem. Ivan Dražetić iz InterCapitala upozorava da ECB, nakon aprilske sjednice, sljedeću ima tek u junu, čime direktno rizikuje da zakasni za majskim podacima o rastu cijena energenata.
"Ako ne podignu stope sada, u junu će morati da ih dižu drastično brže, ali tada će već biti kasno", jasna je Dražetićeva presuda.
Ipak, tržište se uzda u to da nećemo vidjeti reprizu 2022. godine. Dražetić smatra da uslužni sektor neće masovno dizati cijene jer tržište rada slabi, a veštačka inteligencija kroz smanjenje troškova i otpuštanja dodatno obara pregovaračku moć radnika. Ova deflatorna sila tehnologije trenutno služi kao amortizer koji sprečava da se geopolitički požar odmah prelije na krajnje cijene.
Bloomberg Sedište Evropske centralne banke u Frankfurtu
Za sada je blagi rast inflacije uračunat u očekivanja, jer je neminovno da dođe do rasta u momentu kada je prisutan rast cene energenata, a pitanje je da li će se to sada preslikati na finansijske rezultate kompanija jer je period previše kratak.
Ono što i dalje daje dodatni vjetar u leđa ovom prividu sigurnosti jesu FED i ECB, od kojih se na aprilskim zasjedanjima ne očekuje nikakav agresivan potez, već zadržavanje kamatnih stopa na trenutnim nivoima. Iako bi to, prema Ivanovim riječima, u junu moglo izazvati probleme, investitori to trenutno čitaju kao zeleno svjetlo za nastavak kupovine u kratkom roku, nemareći o pripremi terena za ozbiljne probleme u junu.
Ples na ivici - strategija brzog izlaza
Sve izgleda kao da investitori sada masovno kupuju pokušavajući da pokupe maksimalne profite u periodu kada je rat djelimično ukroćen i nalazi se u fazi dvonedjeljnog primirja. Ukoliko se dogodi nagli skok nafte ili preokret u eskalaciji, oni će brzo da prodaju pozicije ostvarujući značajne profite pre opšteg potopa.
Ukoliko rat potraje i prelije se na ključne energetske rute, pritisak na finansijsku sliku kompanija postaće neizbježan. U tom scenariju, korekcija neće biti samo tehnička, već bolno otrejžnjenje jer će se desiti u trenutku kada su cijene na istorijskim maksimumima, a manevarski prostor za rast marži potpuno iscrpljen.
Hormuz kao "bolna tačka" i rizik od nafte iznad 100 dolara
Trenutna slika koju vidimo je preslikana situacija od prošle godine nakon uvođenja carina, kada je S&P 500 potonuo oko 20 posto i vratio se relativno brzo na isti nivo, čak i prešao u plus završivši godinu u zelenom tonu. Sama situacija sa carinama čak je potencijalno imala jači i direktniji negativni efekat na kompanije, pogotovo globalne koje u svom poslovanju imaju segment i uvoza i izvoza, na šta su morale da plaćaju više cijene.
Bloomberg
Taj status kvo pruža prividnu sigurnost i sklanja pritisak sa akcija, ali istovremeno maskira krhkost situacije u moreuzu. Hormuz ostaje "bolna tačka" ovog rasta, jer trenutno primirje je samo tanka linija koja razdvaja profit od panike, a svako produžavanje te odluke investitori koriste kao pogonsko gorivo za dalje pumpanje indeksa. Ali, ova situacija predstavlja zatišje pred buru ukoliko se na sto što prije ne stavi čvrsta ponuda za mir.
Američka blokada moreuza i stalna prisutnost ratne mornarice znače da incident koji mijenja sve može da se desi u bilo kojoj sekundi. Ukoliko se narativ zaoštri, tržište koje u ovom trenutku ignoriše barut biće prinuđeno da ga uračuna u cijenu preko noći. Investitori se trenutno ponašaju kao da je rat završen jer gledaju budući ishod koji je trenutno zamaskiran primirjem i ne prikazuje razorne efekte koji mogu biti prouzrokovani jednim tvitom.
Dodatno dvonedjeljno primirje se bliži kraju, a "pravi mirovni ugovor tek treba biti postignut", naglašava Dražetić. Posebno zabrinjava činjenica da primirje između Irana i SAD ističe već iduće nedjelje, a trenutno ne postoje zvanični planovi za njegovo produženje. Uz američku blokadu Hormuza, Iran sada prijeti i blokadom moreuza Bab el-Mandeb, što je dodatna "karta na stolu koja nosi potencijalnu eskalaciju". Stoga, kako Dražetić zaključuje, nije nemoguće da naftu opet vidimo iznad 100 dolara po barelu, što bi bio fatalan udarac za trenutni tržišni optimizam.
Ključno pitanje je koliko će rupa u trupu biti vidljiva kada se magla Trampove komunikacije raziđe i kada realna cijena nafte počne da diktira tempo monetarne politike, s obzirom na to da na tržište tek sad dolazi nafta koja je pogođena posljedicama sukoba. Do tada, Wall Street pleše na ivici, nadajući se da će muzika prestati taman na vrijeme da svi stignu do izlaza prije nego što se prividno primirje pretvori u sudar interesa.
.webp){kind=icon}
