text size
Nagli rast potražnje za AI (engl. artificial intelligence - vještačka inteligencija) kapacitetima udario je u zid elektroenergetske mreže. Dok se AI serveri isporučuju u mjesecima, rok za priključak nove trafostanice danas prelazi tri godine. Ključni faktori koji omogućavaju da data centri funkcionišu je električna mreža, sistemi za hlađenje i mrežna oprema koja povezuje hiljade grafičkih procesora u jedan sistem. Taj sloj je decenijama bio nevidljiv i predvidiv, sve dok potražnja za AI-jem nije počela da raste brže nego što energetska mreža može da odgovori.
Kako je infrastruktura postala prvo usko grlo AI industrije
Do prije nekoliko godina, projektanti data centara polazili su od pretpostavke da će elektroenergetska mreža lako pratiti rast potražnje, jer su klasični serveri trošili predvidivu, umjerenu količinu struje. Nagli razvoj AI-ja je tu pretpostavku srušio.
Današnji AI serveri troše i do deset puta više energije nego generacija prije svega nekoliko godina, pa se prvi put dešava da hardver bude spreman prije nego što infrastruktura koja ga napaja uopšte stigne da se izgradi. Trafostanica se ne naručuje kao server, projektuje se, proizvodi i priključuje na mrežu godinama, korak po korak kroz dozvole i radove na terenu koji se ne mogu ubrzati ni najvećim budžetom. Prema izveštaju kompanije Sightline Climate iz aprila 2026. godine, između 30 i 50 posto velikih AI data centara planiranih za otvaranje ove godine biće odloženo ili otkazano, dok vrijeme isporuke transformatora sada premašuje 160 nedjelja, duže od tri godine.
Microsoft je na taj problem odgovorio radikalno - potpisao je dvadesetogodišnji ugovor da otkupi kompletnu struju iz ponovo pokrenutog nuklearnog reaktora Three Mile Island u Pensilvaniji, umjesto da čeka red za priključak na javnu mrežu. Kada ni najveća tehnološka kompanija na svijetu ne vjeruje da će mreža stići na vrijeme, jasno je da je problem strukturan.
Bloomberg
Upravo zato investitori danas drugačije vrednuju infrastrukturne firme nego prije dve godine. Ranije su takve kompanije bile stabilan, ali spor dio portfelja - danas su one koje mogu brzo da isporuče rješenje za tačno ovaj problem, pa tržišna vrijednost Vertiva u prvoj polovini 2026. raste i preko 85 posto, iako je kompanija krajem jula dio tog rasta izgubila nakon slabijeg kvartalnog izvještaja, što je podsjetnik da ni infrastrukturne firme nisu imune na uobičajene tržišne rizike. Za direktora koji danas planira sopstveni data centar, to znači da mora da naruči trafostanicu prije nego što uopšte potpiše ugovor za servere, ne kasnije.
Region hvata priključak
Državni data centar u Kragujevcu, sa 14 megavata, jedan je od rijetkih ovakvih projekata u Evropi koji ostaje u državnom vlasništvu - Srbija i Poljska su jedine dvije zemlje sa ovim modelom. Proširenje energetskog kapaciteta na 56 megavata planira se zajedno sa proširenjem samog data centra, u istoj instituciji koja upravlja i jednim i drugim.
Hrvatska ide drugim putem, privukla je privatni projekat Pantheon kod Topuskog, vredan 50 milijardi eura, ili malo manje od polovine ukupnog BDP-a Hrvatske, ali informatičar Marko Rakar upozorava da bi takav centar mogao pri punim opterećenjem da troši oko 40 posto trenutne potrošnje električne energije cijele zemlje - isto pitanje koje je natjeralo Microsoft da gradi sopstvenu elektranu umjesto da čeka tuđu mrežu.
Slično naftnom sektoru, AI industrija stvara masovan lanac dobavljača van tehnološke industrije - od građevinarstva i industrijskog hlađenja do lokalnih izvođača elektroenergetskih radova. Direktor koji danas traži partnera za izgradnju data centra sve češće kuca na vrata lokalnih elektro firmi, ne samo dobavljača servera. To je promjena koja se rijetko pominje kada se priča o AI trci, ali koja već sada mijenja poslovne planove kompanija van same tehnološke industrije.