Engleski klubovi ovog ljeta ponovo su srušili rekorde trošeći više od tri milijarde funti na transfere, dok su pojedini klubovi ulazili u minuse od stotine miliona. U isto vrijeme, Bayern München, tradicionalno sinonim za stabilnost, prijelazni rok zaključuje u plusu od 10,5 miliona eura. Na prvu, radi se o očekivanoj njemačkoj disciplini. Međutim, iza ovog poteza krije se šira priča o makroekonomiji i riziku koji može prerasti u sportski problem.
Bavarski gigant ostao je bez čak 17 igrača, a doveo je svega četvoricu koji realno ulaze u prvu ekipu. Nadzorni odbor eksplicitno je naložio smanjenje kadra, a Harry Kane je na konferenciji za medije otvoreno rekao kako nikada nije igrao u ekipi s manje igrača. Dok se engleski rivali pripremaju za maratonsku sezonu gradeći rostere od po 25 podjednako jakih igrača, Bayern je svjesno odlučio ići suprotnim putem.
Kada se sve to posmatra izolirano, može izgledati kao čudan i riskantan potez. Ipak, ako se uključi šira slika, od stagnacije njemačke privrede, pada industrijske proizvodnje i slabe poslovne klime, onda se Bayern pokazuje kao ogledalo svog ekonomskog okruženja. Klub s rekordnim prihodima i dalje se ponaša oprezno jer zna da ga najveći izazovi možda ne čekaju na terenu, već u bilansima i širem poslovnom kontekstu.
Transferni plus i politika "posudba, ne kupovina"
Statistika prijelaznog roka govori sama za sebe. Bayern je ostvario prihode od prodaja i posudbi u vrijednosti od 98,95 miliona eura, dok su rashodi iznosili 88,8 miliona. Rezultat, plus od 10,15 miliona eura, što je rijetkost među evropskim velikanima. Na listi dolazaka tek četiri imena mogu se smatrati stvarnim pojačanjima: Luis Díaz, Jonathan Tah, Tom Bischof i Nicolas Jackson, koji je stigao na posudbu iz Chelseaja.
U isto vrijeme, roster je ostao bez čitavog niza iskusnih ili mladih igrača, a ukupno 17 odlazaka jasno pokazuje da se nije radilo o kozmetičkim izmjenama. Ono što je možda i važnije, nije riječ o slučajnom slijedu događaja nego o svjesnoj politici kluba. U sedmici prije zatvaranja roka, njemački mediji prenijeli su da je nadzorni odbor Bayerna naložio sportskom sektoru da koristi isključivo posudbe, a da novih stalnih kupovina neće biti.
Drugim riječima, dok su rivali ulazili u transferne utrke i skupljali igrače kako bi odgovorili na kalendarsko preopterećenje, Bayern je igrao na sigurno, balansirajući knjige i držeći se "tradicionalnog" modela samoodrživosti.
Njemačka ekonomija kao skriveni protivnik
Da bi se razumjela ova odluka, treba pogledati širu sliku. Njemačka ekonomija se već nekoliko godina suočava s ozbiljnim izazovima. Industrijska proizvodnja u junu 2025. pala je za 1,9 posto u odnosu na prethodni mjesec, dok su novi nalozi u julu smanjeni za dodatnih 2,9 posto. Statistički ured potvrdio je da je BDP u drugom kvartalu 2025. zabilježio pad od 0,3 posto, nakon kratkog rasta u prvom kvartalu.
Ifo poslovna klima, jedan od ključnih indikatora ekonomskog sentimenta i dalje se kreće na nivoima ispod historijskog prosjeka, unatoč blagom oporavku tokom ljeta. Kompanije izvještavaju o slaboj potražnji, naročito u energetski intenzivnim sektorima. Ukratko, Njemačka kao industrijski motor Evrope ušla je u razdoblje stagnacije.
Za Bayern, koji je snažno oslonjen na domaću privredu kroz sponzore poput Adidasa, Allianza i Audija, te kroz bazu članova koja čini 75 posto vlasničke strukture, to znači jasnu stvar, iako su prihodi rekordni, 951,5 miliona eura u 2023/24, postoji snažan motiv za oprez. Upravljanje klubom u Münchenu nikada nije bilo odvojeno od makro realnosti.
Sportski rizik tankog rostera u najgušćem kalendaru
Problem je što nogomet 2025. ne trpi minimalizam. UEFA je od sezone 2024/25 proširila Ligu prvaka na 36 klubova i uvela osam utakmica u prvoj fazi, čime se opterećenje igrača povećalo. Na sve to desilo se i novo Svjetsko klupsko prvenstvo s 32 ekipe, zbog čega je i sindikat FIFPRO upozorio na "najzahtjevniji kalendar u historiji profesionalnog nogometa".
U takvom okruženju, Bayern ulazi s kadrom koji je, prema riječima vlastitih igrača, "vjerovatno najmanji u kojem su ikada igrali". Kaneova izjava nije bila slučajna, već refleksija osjećaja u svlačionici. Za razliku od engleskih klubova koji mogu rotirati dvije skoro jednako jake postave, Vincent Kompany će morati balansirati raspodjelu minuta s puno manje opcija.
Ovaj rizik nije apstraktan. Povreda dvojice ključnih igrača može značiti gubitak ritma u Bundesligi ili ranije ispadanje iz Lige prvaka. Drugim riječima, ono što je finansijski pasivno na papiru, višak prihoda i manji rashodi, može postati aktivni problem na travnjaku.
Ilustracija njemačkog ekonomskog konzervatizma
Bayern je ušao u sezonu 2025/26 kao možda najdisciplinovaniji velikan evropskog nogometa. Dok drugi gomilaju dugove i traže eksternu likvidnost, Bavarci pokazuju plus u knjigama, rekordne prihode i čvrstu strukturu vlasništva. U normalnim okolnostima, to bi bio razlog za pohvalu.
Ipak, kako nogomet danas izgleda, "normalne okolnosti" ne postoje. Kalendar je gušći nego ikad, rivali troše na dubinu, a Bayern se odlučio na minimalizam ili njemački ekonomski konzervatizam. Sve to reflektira dublju priču, njemačka privreda ne pruža sigurnost kakvu je nekada garantirala. Industrija je u padu, BDP klizi, poslovna klima ostaje loša. Klub koji je simbol Njemačke jednostavno ne može ignorirati takav kontekst.
Hoće li se oprez isplatiti ili pretvoriti u sportski minus, ostaje da se vidi. U najboljem scenariju, Bayern ostaje konkurentan u Bundesligi i čeka priliku za jačanje u zimskom prijelaznom roku. U lošijem, povrede i nedostatak dubine razotkrit će limitiranost kadra. U svakom slučaju, sezona pred nama pokazat će koliko nogomet danas zavisi od makroekonomije i koliko brzo finansijska pasiva može postati sportski problem.
.webp){kind=icon}
