Džeko u poreznom raju, Dončić u paklu: Evo koliko novca sportašima uzimaju države

Kad profesionalni sportisti iz regije potpisuju višemilionske ugovore u Italiji, Španiji ili SAD-u, ne pitaju se samo o klauzulama i bonusima, već i o tome gdje će platiti porez. Jer između dva sponzorska spota i tri treninga, jedna odluka o prebivalištu može donijeti ili odnijeti desetke miliona eura.

Petorica najpoznatijih sportista iz regije - Edin Džeko, Luka Modrić, Luka Dončić, Novak Đoković i Nikola Jokić odavno ne igraju samo protiv svojih rivala na terenu. Njihov stvarni izazov je upravljanje poreznom kompleksnošću u državama koje ih žele, ali ih i skupo naplaćuju.

Italija: Džeko na popustu

Dolaskom u Fiorentinu, Edin Džeko je ne samo potpisao novi ugovor već i ušao u specifičan fiskalni režim. Italija nudi tzv. "impatriate regime", zakon osmišljen da privuče strane profesionalce. Ako zadovolji uvjete (stalni boravak, preseljenje centra životnih interesa), Džeko će plaćati porez na samo 50 posto svoje plate, maksimalno 600.000 eura godišnje.

To znači da će efektivna porezna stopa biti daleko ispod nominalne od 43 posto i dodatno umanjena ako ima maloljetno dijete. Računica je jasna: na bruto ugovor od dva miliona eura, neto dobit se penje i do 1,5 miliona. Italijanska vlada zadržava mogućnost ukidanja olakšica, ali za sada su one aktivan alat u utrci za nogometnim zvijezdama.

Modrić i kraj Beckham ere

Luka Modrić će svoje pozne igračke godine provesti u Italiji, ali je ranije u Španiji njegov porezni status bio daleko od povlaštenog. Po dolasku u Real Madrid, Modrić je koristio tzv. Beckham zakon - porezni režim koji omogućava strancima da plaćaju 24 posto poreza samo na prihod ostvaren u Španiji, i to šest godina. Taj status mu je istekao 2018. godine.

Modrić je u Realu posljednjih godina bio ozbiljna porezna žrtva/Depositphotos

Od tada, Modrić je plaćao redovni porez u Madridu, gdje se primjenjuje stopa do 45 posto za prihode iznad 300.000 eura. S obzirom na godišnji bruto prihod koji je u zlatnim godinama iznosio oko 10 miliona eura, Modrić je godišnje plaćao španskoj državi više od četiri miliona eura, ne računajući doprinose.

Dončić: selidba iz poreznog raja u kalifornijski pakao

Luka Dončić je 2025. godine trejdovan iz Dallasa u Los Angeles Lakers. Time je izgubio najvredniju poreznu prednost, život u Texasu, jednoj od devet američkih saveznih država bez poreza na dohodak.

Selidba u LA za Dončića je bila porezni harakiri/Bloomberg

U Kaliforniji Dončića čeka dodatnih 13,3 posto na državnom nivou, povrh toga 37 posto saveznog poreza. To znači da će se njegov efektivni porez na prihod popeti iznad 50 posto. Uz jock tax - porez koji svaka američka savezna država naplaćuje sportistima koji tamo igraju utakmice, Dončić godišnje podnosi 30+ poreznih prijava, a njegov pravni tim mora precizno evidentirati broj dana provedenih u svakoj jurisdikciji.

Na godišnji ugovor od 40 miliona dolara, Dončić će izgubiti više od 20 miliona u porezima.

Đoković: rezident bez poreza

Novak Đoković je godinama prijavljen kao rezident Monaka, gdje ne postoji porez na dohodak ni na kapitalnu dobit. Međutim, to ne znači da ne plaća porez, samo ga plaća tamo gdje nastupa.

Wimbledon mu, primjerice, automatski zadržava do 45 posto nagrade. SAD uzima 30 posto flat poreza na nagrade nerezidenata, a Australija ima progresivnu strukturu sličnu UK-u. Đoković, kao jedan od najuspješnijih sportista svih vremena, ima globalno disperziran porezni profil.

U tenisu su decenijama pravila ista - Monaco je jedina dopuštena adresa/Depositphotos

Ipak, ključ je u strukturi prihoda. Zahvaljujući pravovremenom osnivanju kompanija koje upravljaju njegovim imidž pravima, Đoković većinu sponzorskih prihoda kanalizira izvan zemalja s visokim porezima. Zato i jeste rezident Monaka, ne zato što tamo trenira, nego zato što tamo novac "ostaje", kako vole naglasiti u Kneževini.

Jokić i američki mehanizam "duty days"

Nikola Jokić, kao trostruki MVP NBA lige, ima jedan od najkompleksnijih fiskalnih portfelja među sportistima iz regije. Prijavljen je u Coloradu, gdje državna stopa poreza na dohodak iznosi 4,4 posto. Savezni porez je 37 posto, a jock tax zahtijeva dodatno plaćanje u svim državama gdje Denver igra utakmice.

Metodologija je "jednostavna": porez se dijeli po "duty days", odnosno danima odigranim u svakoj državi. Ako Jokić u New Yorku odigra pet od 100 utakmica, pet posto njegove godišnje plate podliježe NY porezu – trenutno 10,9 posto.

Za računanje poreza jednog NBA igrača treba vam četa računovođa/Depositphotos

Za Jokića to znači da na ugovor od 45 miliona dolara godišnje, više od 20 miliona ide državi. I to prije nego što plati pravnike, agenta i FICA doprinose (penzijski i zdravstveni).

Nulta stopa za bogate, ali uz mnoge izuzetke

Zajednički sadržilac kod svih: što veći ugovor, to kompleksnija porezna arhitektura. Kod Đokovića je to offshore struktura, kod Dončića planiranje boravišta, kod Jokića evidencija po utakmicama. Evropske lige koriste porezne olakšice za privlačenje talenta - Italija ima impatriate zakon, Španija je imala Beckham zakon, a Portugal je privlačan za penzionirane sportiste.

S druge strane Atlantika, sportisti se sve više sele u države bez income taxa: Florida (Jimmy Butler, Lionel Messi), Texas (Dončić do 2025), Nevada (Maxx Crosby). Ali jock tax ostaje i izjednačuje teret.

Glavno pitanje koje se nameće - ko pobjeđuje: država ili sportista? Odgovor nije jednostavan. Igrači gube od trećinu do polovinu bruto ugovora kroz poreze. Ipak, sponzorski prihodi, licencna prava i pravilna rezidentnost mogu optimizirati opterećenje. Đoković, Jokić i Dončić imaju sofisticirane strukture koje minimiziraju gubitke, ali cijena toga su pravne vojske i savjetnici.

Sport više nije samo nadmetanje na terenu. U eri velikih ugovora i globalne mobilnosti, najvažnija utakmica odvija se u poreznim pravilnicima i bilježnicama revizora. A samo najbolji ili najbolje savjetovani izlaze kao pobjednici.