Nogometna reprezentacija Španije u finalu najvećeg Svjetskog prvenstva u historiji nadvisila je aktuelnog prvaka svijeta Argentinu i na svoj dres prišila drugu zvijezdu, 16 godina nakon prve. Veliko finale odigrano na MetLife stadionu u New Yorku potvrdilo je Španiju kao vodeću nogometnu silu ovog desetljeća, koja je ponovno spojila naslove prvaka Evrope i svijeta.
Španija je slavila nakon produžetaka golom rezerviste Ferrana Torresa iz 106. minute, što je bila kulminacija bolje igre u cijeloj utakmici.
Mundijal 2026 bio je najveće Svjetsko prvenstvo u historiji, sa 48 reprezentacija i 104 utakmice u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Turnir je oborio rekord ukupne posjete, sa više od 6,6 miliona gledalaca i prije utakmice za treće mjesto i finala. Konačan broj trebao bi biti blizu sedam miliona posjetilaca.
FIFA očekuje oko 13 milijardi dolara prihoda u četverogodišnjem ciklusu od 2023. do 2026, koji kulminira ovim Mundijalom. Najveći dio dolazi od televizijskih prava, sponzorstava, ulaznica i hospitality programa. Nagradni fond za reprezentacije povećan je na rekordnih 655 miliona dolara, dok osvajaču pripada 50 miliona dolara, a poraženom finalisti 33 miliona.
Turnir je pokazao i razliku između prihoda FIFA-e i koristi za lokalne ekonomije. Organizacija je profitirala od većeg broja utakmica, rekordne prodaje ulaznica i ogromne televizijske publike, dok su gradovi domaćini snosili troškove sigurnosti, transporta i organizacije. Prvi podaci pokazuju rast potrošnje u restoranima, hotelima i aviosaobraćaju, ali je lokalni učinak skromniji od velikih projekcija objavljivanih prije turnira.
Velika prednost Mundijala 2026 bila je postojeća infrastruktura. Za razliku od turnira u Kataru, Rusiji i Brazilu, nije bilo potrebno graditi nove stadione. To je smanjilo rizik stvaranja skupih objekata bez dugoročne namjene, ali nije uklonilo pitanje ko na kraju zadržava najveći dio prihoda. FIFA je dobila rekordno veliki proizvod, sponzori globalnu vidljivost, dok će puni ekonomski rezultat za gradove domaćine biti moguće procijeniti tek nakon objave podataka o turizmu, javnim troškovima i poreznim prihodima.
Španija izvozi fudbalski sistem
Španski uspjeh na ovom turniru nova je potvrda da njeni rezultati više ne zavise od jedne izuzetne generacije. Nakon titule evropskog prvaka 2024, španska reprezentacija je u Sjevernoj Americi pokazala da može kontrolirati utakmice posjedom i tehničkom kvalitetom, ali i igrati direktnije, fizički čvršće i taktički prilagodljivije nego selekcija koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 2010. godine.
Utjecaj Španije na globalni fudbal danas je širi od rezultata reprezentacije. Zemlja izvozi trenere, metodologiju rada i modele razvoja mladih igrača. Pep Guardiola, Luis Enrique, Mikel Arteta, Unai Emery, Xabi Alonso i Andoni Iraola rade u različitim taktičkim sistemima, ali dolaze iz iste kulture u kojoj se igra gradi kroz prostor, tehniku i kolektivno donošenje odluka.
Simbol tog utjecaja vidi se i na suprotnoj klupi. Argentinski selektor Lionel Scaloni trenersko obrazovanje završavao je u sistemu Španskog fudbalskog saveza, gdje je među njegovim predavačima bio i Luis de la Fuente, aktuelni španski selektor. Španija je tako u finalu igrala protiv reprezentacije čiji je selektor proizvod njene trenerske škole.
Rezultati omladinskih selekcija i broj mladih igrača koji rano ulaze u najjače klubove pokazuju da iza uspjeha postoji kontinuitet. Španija je danas jedna od rijetkih fudbalskih zemalja koje istovremeno proizvode vrhunske igrače, trenere i ideje koje zatim preuzimaju klubovi i reprezentacije širom svijeta.
Argentina ostaje centar fudbalske moći
Argentina je u finale stigla kao aktuelni svjetski prvak i osvajač posljednja dva izdanja Copa Américe. Nijedna druga nacionalna selekcija u posljednjih nekoliko godina nije spojila kontinentalne i svjetske rezultate s tolikim kontinuitetom.
Njena globalna moć ne proizlazi iz finansijske snage domaće lige. Argentinski klubovi ne mogu konkurirati najvećim evropskim klubovima, čak ni brazilskim, u prihodima, platama ili zadržavanju najboljih igrača. Prednost Argentine je u proizvodnji talenata. Više od hiljadu argentinskih fudbalera nastupa izvan zemlje, što je svrstava među tri najveća izvoznika igrača na svijetu.
Vrijednost proizvedena u evropskim klubovima ponovo se okuplja u reprezentaciji. Argentina na taj način pretvara globalnu mrežu svojih igrača u sportski rezultat, a zatim rezultat u komercijalnu i reputacijsku vrijednost saveza. AFA je posljednjih godina znatno proširila broj sponzora, međunarodnih partnerstava i digitalnih aktivnosti, posebno u SAD-u i Aziji.
Lionel Messi, koji je sa 39 godina briljirao i na ovom turniru, ostaje centralna figura tog sistema i vjerovatno najvažniji pojedinačni sportski ambasador jedne zemlje. Ipak, najveći izazov za Argentinu počinje nakon njegovog povlačenja. Tek tada će se vidjeti je li AFA izgradila globalni brend koji može zadržati snagu i bez igrača oko kojeg je nastao najveći dio sadašnje komercijalne ekspanzije.