Na stranicama Bloomberg Adria Travela možete pronaći niz intervjua s avanturistima iz raznih područja koji će vam otkriti što ih je inspiriralo na njihovim putovanjima. Mila Litvinjenko, vlasnica brenda šminke Aura iz Srbije, proputovala je gotovo cijeli svijet. O putovanjima i susretima s različitim kulturama i ljudima svjedoče njeni suveniri s putovanja u obliku brojnih narukvica. Narukvice su postale dio njenog identiteta i često privlače pozornost tijekom sigurnosnih provjera u zračnim lukama. No, nikada ih ne skida jer su neizbrisivi tragovi njenog životnog iskustva.
"Moja putovanja uglavnom su vezana uz posao koji radim, ali svake godine odvojim vrijeme za putovanje koje je isključivo za moju dušu", kaže Litvinjenko. Ne voli se oslanjati na preporuke drugih jer smatra da su očekivanja, interesi i estetike ljudi dosta različiti. Svojedobno je poslušala preporuku prijatelja i nakon samo dva dana napustila destinaciju, shvativši da ono što drugima odgovara možda nije u skladu s njenim očekivanjima.
Kao posebno inspirativne destinacije izdvaja putovanje u Indiju Maharadžinim vlakom (Maharajas' Express), Marakeš u Maroku (koji je posjetila četiri ili pet puta i svaki put otkrila nešto novo), Šri Lanku, Bangladeš i svoje prvo putovanje u Aziju (Peking i njegova okolica 1996. godine). "Sjećam se svakog trenutka, mirisa, emocije od trenutka kada sam sletjela u Peking."
Indija uvijek izaziva puno kontroverzi. "Moja su prva asocijacija na Indiju boje, nestvarni kontrasti na vrlo ograničenom prostoru (palače maharadža, a ispred njih bolesni i siromašni ljudi, kult krava, što znači da su posvuda, kastinski sustav koji još uvijek funkcionira). Većina ljudi ne želi otići ili se ponovno vratiti u Indiju. Ja želim. Sve bih ponovno osjetila i sigurno bih iskusila nešto novo."
Ipak, najvažniji dio putovanja za nju je, kako kaže, stjecanje novih znanja i iskustava te upoznavanje ljudi, kultura i navika. "Moj brat, koji već dugo živi u Americi, zaslužan je za mnoga moja putopisna otkrića, a jedno od njih je Stonehenge, ali ne u Engleskoj, već u gradu Salemu, u državi New Hampshire u SAD-u. Sastoji se od labirinta ruševina, odaja, zidova i ceremonijalnih prostora koji su izgrađeni od kamena. Njegovo točno podrijetlo i konstrukcija predmet su rasprave. Nije sigurno jesu li ga izgradile autohtone američke kulture ili migranti iz Europe. Tamo su pronađeni različiti natpisi, uključujući fenički i keltiberski na ogamskom pismu. Ti natpisi dodatno doprinose misteriju koji okružuje podrijetlo i svrhu tog mjesta."
Kao i s narukvicama, čini se da je neka odredišta pronađu sama. Ili čekaju.
"Tako sam 2019. bila pozvana na poseban događaj Christian Diora. Dvije godine prije toga lutala sam dva sata po Provansi u potrazi za Diorovim ljetnikovcem La Colle Noire. Kuća je to u kojoj je slavni dizajner proveo posljednje godine svog života, u tišini provansalskog krajolika i okružen mirisima svojih omiljenih biljaka: stolisnih ruža, jasmina, lavande, ali i stabala maslina i vinove loze, koje su inspirirale slavni parfemi.
Pronašla sam ga i bila sretna što sam kroz kapiju barem mogla vidjeti dio imanja. Osjećala sam da će mi se ta vrata jednog dana otvoriti. I doista, točno dvije godine kasnije, to se obistinilo! S domaćinom iz grupe LVMH, koji je zadužen za njihove posjede, obišla sam imanje, kuću čiji je interijer inspirativan primjer profinjenog, eklektičnog stila, a ukrasni vrt koji je do najsitnijeg detalja osmislio bio je apsolutno veličanstven. Donji dio kuće rekonstruiran je. Gornji je ostao u izvornom stanju, a posebno se pazilo na očuvanje izgleda njegove radne sobe. Ormari iz 1950-ih koji su sačuvani i danas san su svake žene kako izgledom tako i funkcionalnošću."
Iako je poznato da je kreator imao mnogo talenata, manje je poznato da je osim modnih, uspješno kreirao i kulinarske delicije: "Malo prije sam, prilikom posjeta Dior Heritageu, naišla na knjigu njegovih recepata. To je mjesto skriveno iza Haussmannovih fasada na Avenue Montaigneu u Parizu, gdje su sačuvana sva sjećanja na slavnu kuću i originalne Diorove recepture. Imala sam priliku uživati u njima na ručku koji je uslijedio u La Colle Noireu, gdje je svako jelo bilo popraćeno pričom o originalnom Diorovu receptu, njegovoj povijesti, načinu posluživanja i drugim zanimljivim detaljima", objašnjava Litvinjenko.
Još jedno putovanje koje ju je ostavilo bez daha je posjet Marakešu, koji je također za svoje klijente organizirao LVMH. "Razina personalizacije i posvećenost detaljima odraz je vrhunskog luksuza i brige za brend: od brendirane avionske karte, samog aviona koji je brendiran, jastučnica u hotelu s mojim inicijalima pa sve do posjeta očaravajućim mjestima. Imala sam osjećaj da sam u bajci, da sanjam. Ljepota, prizori, mirisi, glazba… Sva su osjetila bila na vrhuncu. Na kraju, modna revija održana je u palači El Badi."
Osim emocija i nematerijalnih uspomena koje unatoč toku vremena ostaju vrlo dojmljive, ljudi vole i suvenire, a ova svjetska putnica je, osim narukvica, strastveno sakupljala i suvenire, ali samo one koji simboliziraju prijevozna sredstva: "U mojoj kolekciji su taksi iz New Yorka, policijski auto, tuk-tuk, londonski crveni autobus…"
Što se financijskih informacija tiče, nikad nije istraživala niti se raspitivala prije puta, kaže i dodaje da je to imalo svoju cijenu, ali da je izvukla pouke iz tih lekcija. "Većina ljudi zna da ako sjedite na Markovu trgu u Veneciji, plaćate glazbenu pristojbu, a jedan cappuccino može stajati i 25 eura. Na nekoliko sam prekrasnih mjesta samo sjela ne gledajući cjenik i platila taj music fee. Sada to više ne radim jer mogu procijeniti gdje ne smijem sjesti."
A neizbježan dio svakog putovanja svakako je i otkrivanje čari domaće kuhinje. "Nisam ljubitelj finih restorana, volim jednostavna mjesta koja posjećuju lokalci. S obzirom na to da mi je otac bio epidemiolog, rano sam naučila izbjegavati termički neobrađenu hranu. Uvijek nađem lokalno stanovništvo koje mi može preporučiti gdje i što probati, pogotovo kada putujem u Afriku, Aziju, Srednju i Južnu Ameriku. Također, što se tiče hotela, svaki grad ima dva-tri restorana koja redovito posjećujem. Kada sam u Italiji i Francuskoj, što je zbog posla često, volim posjećivati supermarkete i tržnice i sama pripremati obroke. U tome najviše uživam, iako možda nije glamurozno. U hotelskoj sobi često postavljam stol, čak i zapalim svijeće kako bih stvorila ugodnu atmosferu.
Jedno od najgorih iskustava s hranom mi je bilo u Níngbōu u Kini. Otišla sam s poslovnim partnerom u restoran, a konobarica je naizmjenično brisala pod i stolove istom krpom. S obzirom na to da sam planirala ostati u Aziji nekoliko dana, odlučila sam ne jesti u tom restoranu (naravno, uz pristojno objašnjenje da ne uvrijedim domaćina) kako bih izbjegla potencijalne želučane probleme."
Zvjezdice nisu presudne, smatra, a ne fasciniraju je ni "poznati" hotelski lanci koji mogu udvostručiti cijenu putovanja. Za daleke destinacije uvijek dosta ranije kupuje avionsku kartu i rezervira hotel, što znatno smanjuje troškove. "Ako sam na nekoj egzotičnoj destinaciji, često unajmim polupansion jer su restorani nesrazmjerno skupi, a u toj varijanti uvijek nađem nešto što mi se sviđa i mogu to ponavljati svaki dan, a da mi ne dosadi. Kad nešto volim, ne mijenjam to."