Donald Trump je postao slavna ličnost, a zatim i dvostruki predsjednik, zahvaljujući reputaciji uspješnog pregovarača. "Dogovori su moja umjetnička forma", hvali se u svojoj knjizi Trump: The Art of the Deal. (u prevodu: Trump: Umijeće pregovaranja) "Drugi ljudi lijepo slikaju na platnu ili pišu divnu poeziju. Ja volim da sklapam dogovore, po mogućnosti velike dogovore."
Po Trumpovom sopstvenom računu, kroz prvu godinu svog drugog mandata protutnjao je sklapajući dogovore takvom brzinom da ostatak svijeta može samo da posmatra sa nevjericom. "Napravio sam 200 dogovora", rekao je za TIME u aprilu, svega tri mjeseca nakon početka mandata. Mjesec dana kasnije, Bijela kuća mu je pripisala zaslugu za "zaključivanje više od dvije milijarde dolara u sjajnim dogovorima". Tokom ljeta, Trump je hvalio navodni "posao vijeka" sa Japanom koji će, po njegovim riječima, zasuti SAD gotovinom. "Uzimamo 550 milijardi dolara", tvrdio je Trump na CNBC-ju. "To je kao bonus za potpisivanje koji dobija bejzbol igrač."
Međutim, godinu dana nakon početka Trumpovog drugog mandata, postalo je teško ne primijetiti kvaku u toj navodnoj groznici sklapanja dogovora. Mnogi od njegovih "dogovora" uopšte nisu dogovori - barem ne u uobičajenom značenju te riječi: pravno obavezujući sporazumi sa jasno definisanim uslovima, dokumentovani na papiru i dobrovoljno prihvaćeni od svih strana. Umjesto toga, oni su često u formi obećanja, okvira, rukovanja, iznuđivanja, memoranduma o razumijevanju ili drugih nejasnih, neformalnih ili nedovršenih aranžmana koji ne dostižu nivo formalnog dogovora, ali Trumpu ipak omogućavaju da proglasi brzu pobjedu i pređe na sljedeću stvar.
Bilateralni sporazum New Start Treaty, koji je jedini preostali sporazum o kontroli naoružanja između SAD i Rusije, istekao je 5. februara, bez ikakvih pregovora o njegovoj zamjeni, što dodatno podstiče strahove od nove nuklearne trke u naoružanju | Bloomberg
Najnoviji primjer Trumpovog ratobornog pregovaračkog stila koji je uzdrmao tržišta jeste njegov donkihotski pokušaj da izvrši pritisak na evropske zemlje kako bi podržale njegovu namjeru da "kupi" Grenland - poluautonomnu teritoriju kojom upravlja NATO saveznik Danska i koja nije na prodaju. Prethodno, Trump je zaprijetio uvođenjem carine od deset odsto na uvoz iz osam zemalja počev od 1. februara - kao i carinom od 200 odsto na francusko vino i šampanjac - ukoliko se ne povinuju.
Umjesto toga, Danska, Norveška, Švedska, Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Holandija i Finska su uzvratile, dok je Evropska unija razmatrala upotrebu svog najmoćnijeg ekonomskog oružja: instrumenta protiv prinude koji uključuje kaznene carine i ograničen pristup tržištu EU. Trump je potom povukao prijetnju carinama - barem za sada - i objavio da ima "okvir" dogovora, čiji detalji ostaju nejasni.
To je obrazac koji se ponavlja. Kada se pažljivije pogleda, mnogi Trumpovi dogovori ne ispunjavaju očekivanja - bilo zato što ih sudovi blokiraju, zato što se ispostave kao manje značajni nego što je najavljeno, ili zato što predsjednik jednostavno promijeni mišljenje. Trumpova opsesija Grenlandom, na primjer, poremetila je krhko primirje - takođe umjetnički nazvano "okvirni aranžman" - koje su SAD i Evropa postigle još prošlog avgusta kako bi smirile potrese izazvane njegovim Liberation Day carinama. "Kada se prijatelji rukuju, to mora nešto da znači", požalila se iz Davosa predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen.
Indijski zvaničnici pokušali su da umire zabrinutost da je zemlja napravila previše ustupaka kako bi obezbijedila niže carine od Sjedinjenih Država, nakon iznenadnog trgovinskog sporazuma koji je ove nedjelje Trump najavio. Na slici sa Narendra Modijem u Washingtonu| Francis Chung/Politico/Bloomberg
Sam Trump često doprinosi haosu i konfuziji koji okružuju mnoge njegove dogovore. Prošle jeseni, čak i dok je najavljivao da se približava dogovoru sa Univerzitetom Harvard u vezi sa smanjenjem finansiranja koje je uvela administracija, još jednom je pokazao nezainteresovanost za detalje. "Sve što treba da uradite jeste da to stavite na papir", rekao je Trump svojoj sekretarki za obrazovanje, Lindi McMahon, zanemarujući ono što većina profesionalnih pregovarača smatra osnovom svakog uspješnog dogovora.
Možda ovakav slobodan stil i ne bi trebalo da iznenadi. "Većina ljudi je iznenađena načinom na koji radim", piše Trump u The Art of the Deal. "Igram veoma opušteno." To može biti prihvatljivo za investitora u nekretnine koji po potrebi može da se obrati stečajnim sudovima ako stvari krenu po zlu. Ali rastući strahovi od globalnog trgovinskog rata i raspadanja NATO-a ukazuju na opasnosti kada predsjednik SAD vlada na isti način.
I nisu samo Evropljani zabrinuti. Kako Amerikanci postaju sve frustriraniji zbog troškova života, Trumpova podrška među sopstvenim biračima počinje da opada.
Igrati opušteno
Trumpovo trgovanje i sklapanje dogovora daleko prevazilazi oblast trgovine. On je obezbijedio da savezna vlada preuzme vlasnički udio ili kontrolu nad privatnim kompanijama kao što su Intel, US Steel, kompanija za rijetke metale MP Materials, i, prošle nedjelje, prerađivač minerala Atlantic Alumina. Izvukao je ustupke od niza Ivy League univerziteta i elitnih advokatskih kancelarija koje je smatrao neprijateljski nastrojenim prema svojim interesima. Korišćenjem izvršne vlasti na neviđene (i pravno sumnjive) načine - poput pozivanja na vanredna ovlašćenja za carine ili blokiranja saveznih sredstava za istraživanje - Trump je primorao mnoge svoje navodne protivnike da se povinuju njegovim zahtjevima ili makar pokušaju da ga umire.
Ništa Trump ne voli više nego da proglasi svoju najnoviju pobjedu, često tonom osvajača koji se razmeće plijenom otetim od poraženog neprijatelja. "Woke je zvanično MRTAV na Brownu", napisao je na Truth Social nakon što je univerzitet pristao da uloži 50 miliona dolara tokom jedne decenije u programe obuke radne snage. Čak su i sporazumi sa saveznicima poput Japana predstavljeni kao da su diktirani "po mom nalogu" - drugim riječima, ostvareni čistom snagom njegove volje.
Međutim, rezultati često ne prate retoriku, naročito kada se prašina slegne. Ogromna većina od 200 trgovinskih dogovora zapravo nije završena. A oni koji jesu, ne odgovaraju uvijek Trumpovom uveličanom prikazu. Čak i dok je Japan napredovao sa trgovinskim sporazumom, jedan trgovinski zvaničnik izjavio je da je svaka sugestija da Japan "jednostavno predaje 550 milijardi dolara - potpuno promašena".
Trump drži potpisanu izvršnu uredbu tokom najave Liberation Day carina u Ružičastoj sobi Bijele kuće 2. aprila 2025. | Kent Nishimura/Bloomberg
Trumpov brz i neobavezan pristup sklapanju dogovora nosi niz velikih rizika - za njega, njegovu stranku i američku ekonomiju. Od januara, njegova administracija pretrpjela je stotine pravnih poraza, a izbjegavanje mukotrpnog rada na formalnim trgovinskim sporazumima dovelo je u pitanje jednostrane carine koje je uveo umjesto njih. Niži sudovi su prošle godine presudili da su carine uvedene nezakonito, a Vrhovni sud bi mogao da odluči o njihovoj zakonitosti već narednog mjeseca. Sam Trump je priznao da bi mogao biti primoran da "poništi" trgovinske dogovore sa Japanom, EU i Južnom Korejom ukoliko Vrhovni sud potvrdi odluke nižih sudova.
Čak i neki Trumpovi republikanski saveznici strahuju da on potkopava interese SAD i nameće američkim kompanijama probleme koji su mogli biti izbjegnuti.
"Ako radite tradicionalni trgovinski sporazum", kaže Douglas Holtz-Eakin, bivši visoki ekonomski zvaničnik u administracijama George H.W. Bush i George W. Bush, "imali biste američkog trgovinskog predstavnika za stolom, sa svim iskustvom koje ta kancelarija donosi. Imali biste ključne ljude iz Senatskih odbora za Ways and Means i Finance, koji vam ne bi dozvolili da ratifikujete nešto što ne može proći Kongres."
Obično bi i ključni akteri iz privatnog sektora imali priliku da učestvuju u pregovorima kako bi se na vrijeme uočili problemi. "Sve one sitnice koje su važne poslovnom svijetu, a koje prosječan predsjednik ne bi znao, izlaze na vidjelo u realnom vremenu i bivaju ugrađene u sporazum", kaže Holtz-Eakin. "Umjesto toga, kod Trumpa je to dogovor rukovanjem, a onda svi trče kod [sekretara za trgovinu] Howarda Lutnicka da shvate šta to zapravo znači."
Naravno, Trump se ne slaže. "Besmisleno sitničarenje neće promijeniti činjenicu da je predsjednik Trump zaključio istorijske mirovne i trgovinske sporazume - od Japana do EU - kao i investicione dogovore koji štite našu nacionalnu i ekonomsku bezbjednost, dok istovremeno obezbjeđuju dobar posao za američke poreske obveznike", rekao je portparol Bijele kuće Kush Desai u saopštenju, hvaleći predsjednikov "nekonvencionalni pregovarački stil i spremnost da koristi svaki mehanizam izvršne vlasti".
Nedostatak jasnoće oko toga šta je zapravo dogovoreno kada Trump objavi sporazum čini jednako nejasnim i njegove ekonomske posljedice. Nakon što je Trumpova administracija preuzela deset odsto udjela u kompaniji Intel, proizvođač čipova je u podnesku upozorio da bi dogovor mogao dovesti do tužbi, kao i do "negativnih reakcija" kupaca, investitora i stranih vlada, dok bi budući politički događaji mogli stvoriti rizike za akcionare. Na kraju krajeva, Intel je sada vezan za Trumpa i sve poremećaje koje on donosi sa sobom.
Dogovori ili dekreti?
Posljednjih mjeseci, Trump djeluje manje zainteresovan za sklapanje dogovora, a više za jednostrano djelovanje i pokušaje vladanja dekretima - uprkos kampanji u kojoj se predstavljao kao pregovarač koji će riješiti sve, od visokih cijena namirnica do rata u Ukrajini, "prvog dana".
Poslao je američku vojsku da ukloni venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura i prebaci ga u pritvor u Brooklynu. Umjesto da pokuša da progura sporazum o reformi imigracije kroz republikanski Kongres, poslao je armiju službenika iz odjeljenja za kontrolu imigracije da silom pritvaraju neovlašćene imigrante (i mnoge druge ljude).
Njegovi pokušaji da preuzme kontrolu nad Grenlandom i da formira "Board of Peace" za Gazu - međuvladino tijelo kojim bi lično upravljao, uz godišnji ulog od milijardu dolara za zemlje učesnice - do sada su se više oslanjali na prijetnje i zahtjeve nego na pronalaženje zajedničkog interesa za pregovaračkim stolom.
Trump tokom ceremonije potpisivanja Board of Peace na World Economic Forum (WEF) u Davosu, 22. januara. | Krisztian Bocsi/Bloomberg
Svjestan, makar nevoljno, da troškovi života ostaju najveća domaća briga, Trump je u posljednje vrijeme povukao niz poteza osmišljenih da se time pozabavi, iako je ranije odbacivao zabrinutost zbog pristupačnosti kao "prevaru" i "demokratsku obmanu". Ali i ovi potezi su uglavnom jednostrani zahtijevi bez zakonske podrške ili izvršne moći, što ih čini malo vjerovatnim da će donijeti značajne rezultate.
Tokom posljednjih nekoliko nedjelja, Trump je insistirao da banke ograniče kamatne stope na kreditne kartice na deset odsto, vršio pritisak na odbrambene kompanije da obustave otkup sopstvenih akcija, i iznio planove da spriječi institucionalne investitore da kupuju porodične kuće. Takođe je sugerisao da bi mogao da pošalje ljudima čekove od 2.000 dolara kao "tarifnu dividendu" bez prolaska kroz Kongres (malo vjerovatno).
Ipak, malo je napredovao kod birača, dok nezadovoljstvo nastavlja da raste. Istraživanje CNN-a od 16. januara pokazalo je da je Trump u minusu po svakom pitanju koje je mreža testirala, dok je većina ispitanika (58 posto odsto) rekla da je njegov mandat do sada neuspjeh.
Na brifingu u Bijeloj kući prije odlaska u Davos, Trump je odbio da preuzme odgovornost za rašireni ekonomski pesimizam. "Možda imam loše PR ljude", sugerisao je.
Ipak, postoje nagovještaji da barem razmišlja o povratku svojim korijenima pregovarača kako bi preokrenuo situaciju. Dana 14. januara, demokratska senatorka Elizabeth Warren održala je vatren govor u National Press Club, podsjećajući Trumpa na obećanje da će smanjiti troškove za američke porodice i optužujući ga za "izdaju". Nakon toga, Trump je pozvao Warren, koja ga je upoznala sa dvopartijskim zakonodavstvom na kojem godinama radi kako bi se ograničile kamate na kreditne kartice i smanjili troškovi stanovanja.
"Rekao je da želi da radi na tome", izjavila je Warren kasnije. "Nije pomjerio ni prst da pokuša da nešto progura kroz [Kongres]."
Da li će Trump zaista pokušati da postigne dvopartijski dogovor kako bi ublažio troškove života, ostaje neizvjesno. Trenutno, Grenland mu izgleda kao daleko veća nagrada. Ali ako pregovaračka vještina kojom se Trump hvalio u kampanji ne donese više rezultata u stvaranju "zlatnog doba Amerike" koje je obećao u inauguracionom govoru, on i republikanci će osetiti nezadovoljstvo birača u novembru.
Ne mogu reći da nisu bili upozoreni. I to je, takođe, umjetnost dogovora. "Ako ne isporučite ono što obećate", piše Trump pri kraju svog bestselera, "ljudi će to na kraju prozreti."
.webp){kind=icon}
