Kako je DJ Ahmet postigao neočekivan međunarodni uspjeh

Festivalska priznanja ne znače uvijek i komercijalni uspjeh, ali to nije slučaj s ostvarenjem DJ Ahmet, koji ostavlja snažan dojam i na publiku i na kritiku. Gotovo godinu dana nakon svjetske premijere na Filmskom festivalu Sundance, gdje je osvojio dvije nagrade (nagradu publike u međunarodnom natjecateljskom programu i posebnu nagradu žirija za kreativnu viziju), interes za debitantski dugometražni film scenarista i redatelja Georgija Unkovskog ne jenjava.

Nakon regionalne premijere u kolovozu u Sarajevu, gdje je film osvojio tri nagrade, i dugo očekivane premijere pred domaćom publikom na festivalu "Braća Manaki", gdje je filmska ekipa pozdravljena 15-minutnim ovacijama, kao i zemljama Adria regije, "DJ Ahmet" je prošlog mjeseca u samo dva dana osvojio šest novih nagrada na tri različita festivala diljem Europe.

Riječ je o drami s primjesom komedije na turskom i makedonskom jeziku koju je prije početka prikazivanja Unkovski opisao kao kratko putovanje kroz život jednog tinejdžera iz juručkih sela kod Radoviša, koji se pored ljubavi prema muzici, suočava s očekivanjima oca, brigom za mlađeg brata i otkrivanjem ljubavi s devojkom koja je već obećana drugome.

O upornosti, entuzijazmu i neophodnim kompromisima tijekom petogodišnjeg procesa stvaranja filma, Unkovski iskreno govori u intervjuu za Bloomberg Adriju. Otvorili smo i šire teme pa smo ga pitali zašto makedonski autori postaju sve vidljiviji u svijetu unatoč problemima kod kuće, kako tehnologija i streaming platforme utječu na kreativnu slobodu, ali i koja osobna i profesionalna iskustva su ga najviše oblikovala kao redatelja i čovjeka.

Vaš film je nadmašio sva Vaša očekivanja. Kada ste shvatili da publika i kritika doživljavaju film drugačije nego što ste očekivali?
GU: Uvijek krećem s prilično skromnim očekivanjima. Filmove radim za sebe, kao da sam jedina publika. Sve što slijedi nakon toga je plus. Već na premijeri na Filmskom festivalu Sundance, kada je film tijekom jedne scene prekinut aplauzom, postalo je jasno da će 2025. godina za mene biti u znaku DJ Ahmeta. Ako se publika u Uti može smijati šalama smještenim u jedno radoviško selo u Makedoniji, onda je sve drugo moguće.

Što mislite da je strana publika najviše prepoznala u priči?
GU: Mislim da iskrenost i univerzalnost priče pomažu da bude dostupna i razumljiva diljem cijelog svijeta. Iako je film duboko ukorijenjen u specifičnu sredinu i kulturu, emocije i teme kao što su sazrijevanje, obiteljski odnosi, prva ljubav, sukob između generacija, razumljive su svima.

Film ste pripremali pet godina. Kako ste održali entuzijazam tijekom tako dugog razdoblja?
GU: Pet godina je zaista dug period i nije uvijek bilo lako ostati motiviran. Imam urođeni inat u sebi. Jednostavno ne bih mogao sebi oprostiti da sam odustao. Puno mi je pomoglo što sam se tijekom procesa okružio odličnim suradnicima koji su vjerovali u projekt zajedno sa mnom. Cijela ekipa je bila savršeno složena. Arif, Aguš i Dora su oni koji su mi davali najviše snage kada sam imao bilo kakve sumnje.

Koliko je "DJ Ahmet" danas film koji ste prvobitno zamislili i je li put do njega uključivao kreativne kompromise?
GU: Osnova filma, osjećaj i glavna ideja koju sam imao na početku, ostala je ista, ali priča je pretrpjela mnogo promjena, dio za vrijeme snimanja i još više tijekom montaže. Mnogo revizija scenarija, nepredvidive situacije na terenu i milijun malih odluka koje postepeno oblikuju konačni proizvod. Bezbroj kreativnih kompromisa (neki od kojih su film učinili boljim) i odlična montaža Mihala Rajha značajno su doprinijeli da film zadrži svoj duh.

Georgi M. Unkovski rođen je 1988. godine u New Yorku. Studirao je fotografiju na Institutu za tehnologiju u Rochesteru, SAD-u, a magistrirao režiju na Sveučilištu FAMU u Pragu, Češkoj. Njegov kratki film "Naljepnica", također međunarodno nagrađivan, imao je premijeru na festivalu Sundance 2020. godine.

Produkcija filma/promo

Postigli ste veliki međunarodni uspjeh i s kratkim filmom "Naljepnica". Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili za međunarodno tržište i odnos sa festivalima?

GU: "Naljepnica" mi je bio prvi veliki korak ka svjetskoj festivalskoj sceni i kroz taj uspjeh naučio sam nekoliko važnih stvari. Prvo i osnovno, dobra priča pronađe put, bez obzira odakle dolazi. Kada sam snimao kratki film u Makedoniji, nisam ni sanjao da će ići na toliko festivala. Ta lekcija me je naučila da se isplati biti autentičan i svoj u pripovijedanju jer lokalno i osobno priča najviše odjekuje globalno. Također, festivalski uspjeh ne dolazi preko noći, to ponekad znači slanje filma na stotine adresa i primanje odbijenica prije nego što dođe pravi trenutak. U međuvremenu, upoznao sam puno ljudi iz industrije i shvatio koliko su ti kontakti i razmjena iskustava važni. Festivali su prilika da čuješ tuđe priče, naučiš od kolega i stvoriš mrežu prijatelja diljem svijeta. To iskustvo mi je pokazalo i kako da predstavim svoj film pred različitom publikom. Na kraju dana, najveća lekcija je da bih trebao snimati filmove koji mene osobno čine sretnim i ispunjenim, uspjeh će doći ili ne.

Jesu li ove međunarodne nagrade i selekcije na svjetskim festivalima već promijenile pristup investitora i distributera prema vašim budućim projektima?
GU: Da, mogu reći da se osjeti razlika. Poslije Sundancea i drugih uspjeha s "DJ Ahmetom", komunikacija s potencijalnim investitorima i distributerima je lakša. Naravno, to ne znači da se automatski nalaze financije za novi projekt, ali osjećam da investitori vide da iza mene stoji provjeren uspjeh i razgovor počinje na ravnopravnijoj razini. To mi daje nadu da ću možda sljedeći film realizirati brže. Vidjet ćemo, vrijeme će pokazati.

 

Film odlično prolazi i na blagajnama. Koji je, po Vama, ključni faktor koji mu je omogućio da ostavi snažan dojam na publiku?
GU: I ja sebi postavljam to pitanje. Rekao bih da su iskrenost, humor i emocija nešto univerzalno, a istovremeno specifično. Publika je osjetila srce priče, zavoljela Ahmeta kao lika, povezala se s njegovim snovima i mukama. Ključ je u tome što je film napravljen od srca, bez pretencioznosti, i uspio je pronaći sladak spoj autorskog i zabavnog.

Makedonski autori sve češće su prisutni na međunarodnoj sceni, iako se domaći filmski sektor često kritizira zbog netransparentnih ugovora i nejasnih uvjeta. Kako objašnjavate taj kontrast?
GU: Autore kod nas se uči da budu borci i da se snalaze u svim uvjetima. Kada izađu na međunarodnu scenu, već imaju "debelu kožu" i iskustvo u nadilaženju problema pa njihov talent dolazi do izražaja u punom sjaju. Naše priče također donose svjež glas iz male regije koji, izgleda, svijet želi čuti, možda baš zato što nije "izbrušen" od neke komercijalne mašinerije, već je autentičan. Činjenica je da se sustav treba poboljšati. Bilo bi još ljepše kad bi ti uspjesi vani bili podržani i kod kuće. Imamo kvalitetu koju vrijedi podržati sustavno i strateški.

"DJ Ahmet" je koprodukcija između kuća "Cinema Futura" i "Sektor Film" iz Sjeverne Makedonije, "Alter Vision" i "Analog Vision" iz Češke i "Bekrum Produkcija" i "Baš Čelik" iz Srbije. Podržan je s oko 380.000 eura na natječaju Agencije za film 2020. godine, a dobio je i 160.000 eura podrške iz paneuropskog filmskog fonda Eurimages. Producenti filma su Ivan Unkovski i Ivana Šekutkoska. Ukupan budžet procijenjen je na 978.800 eura.

Produkcija filma/promo

Kako tehnologija i novi mediji utječu na Vaš kreativni proces? Koji aktualni trendovi u filmu vas najviše plaše, a koji inspiriraju?
GU: Dobra priča uvijek će pronaći svoj put. Uglavnom ne pratim trendove.

Jesu li streaming platforme prijetnja za kreativnu slobodu redatelja?
GU: "Streaming killed the cinema star." Mislim da sve počinje ličiti jedno na drugo. Sve serije na Netflixu izgledaju kao da ih je snimao isti kinematograf, istom kamerom. Pretjerujem, ali rijetko vidimo odvažne i različite projekte. Mislim da je iz tog aspekta streaming smrt za kreativnost autora, naravno, postoje iznimke, makar rijetko. Prezasićeni smo sadržajem, a sadržaj nas skoro više i ne dotiče.

Kad biste mogli snimiti film bez ikakvih financijskih ili tehničkih ograničenja, kakav bi to projekt bio?
GU: Vjerojatno najgori projekt koji bih napravio. Ograničenja su dobra za umjetnike i stavljaju ih u okvir stvarnosti s kojom se prije ili kasnije mora suočiti.

Koji je najteži trenutak koji ste preživeli kao redatelj, a koji vas je osobno promijenio?
GU: Bez sumnje, razdoblje nakon snimanja filma "DJ Ahmet" bilo je jedno od najtežih u mojem životu. Kada je snimanje završeno, bio sam opsjednut mišlju da film nije dovoljno dobar i da sam na neki način podbacio i prema sebi i prema ljudima koji su vjerovali u mene. Montaža je bila kao terapija, zajedno sa Mihalom Rajhom, dok smo gradili film, tako sam i ja vraćao povjerenje u sebe i film. Postao sam iskreniji prema sebi i drugima u vezi s izazovima. Mislim da proces ne treba idealizirati, treba iskreno govoriti o vlastitim osjećajima i stvarima s kojima se suočavamo.

Imate li omiljeni film ili autora koji vas redovno inspirira i u svakodnevnom životu?
GU: Paul Thomas Anderson, Roy Andersson, braća Coen, Joachim Trier, Paolo Sorrentino, James Cameron, Miloš Forman, David Fincher, Lars von Trier, Edgar Wright i mnogi, mnogi drugi.

Koji je najvažniji poslovni savjet koji ste dobili?
GU: Okruži se ljudima koji su pametniji i talentiraniji od tebe.