Ivo Andrić je pisao da "ostati ravnodušan prema knjizi znači lakomisleno osiromašiti život". Za emigrante s Balkana devedesetih, knjige su bile više od razonode - bile su oslonac identiteta. U Londonu tih godina pronalaženje izdanja na jeziku bivše Jugoslavije bilo je gotovo nemoguće bez ličnih kontakata ili specijalizovanih knjižara poput one u Denmark ulici. Sjećam se da sam tada kupila Hazarski riječnik Milorada Pavića i audio kasetu Le Mystere des Voix Bulgares, senzacionalnog ženskog pjevačkog hora iz Bugarske sa kojim je sarađivao i Goran Bregović. Knjižaru sam nastavila da posjećujem do 1997. godine, kada je nažalost prestala sa radom.
Danas je situacija neuporedivo bolja. Britanska biblioteka posjeduje više od 90.000 naslova i 300.000 časopisa iz ex-YU prostora, dok cijeli region jugoistočne Evrope čini fond od 205.000 naslova i oko 600.000 predmeta. Srbija i Crna Gora zastupljene su sa 42.000 naslova i 100.000 predmeta, a Hrvatska sa 30.000 naslova i više od 100.000 predmeta. Iz Jugoistočne Evrope (ex-YU, Rumunija, Moldova, Bugarska, Albanija, Grčka i Kipar) ima preko 205.000 naslova, odnosno oko 600.000 predmeta.
Britanska biblioteka osnovana je tek 1973. godine, naslijednica je biblioteke Britanskog muzeja, koji je osnovan 1753. godine. Godine 1997. se i fizički odvojila od Britanskog muzeja preselivši se u namijenski sazidanu zgradu na St Pancras u sjevernom Londonu gdje se danas nalazi njeno glavno sjedište Foto: Depositphotos
"Prve srpske knjige zajedno sa prvim slovenskim knjigama počele su da pristižu sredinom 19. veka," kaže Milan Grba, glavni kustos za jugoistočnu Evropu. Kao ključnu godinu ističe 1837., kada je šef Britanskog muzeja Sir Anthony Panizzi pokrenuo redovnu nabavku stranih izdanja, među kojima je bila i knjiga Ivana Katalinića Storia della Dalmazia. Te iste godine Robert Curzon, bibliofil i kolekcionar rukopisnih knjiga, posjetio je manastire na Svetoj Gori gdje je, između ostalih, kupio i srpske rukopisne knjige koje su poklonjene Britanskoj biblioteci nakon njegove smrti. Zanimljivo, iste 1837. uspostavljeni su i diplomatski odnosi Srbije i Velike Britanije.
Grba napominje da najvredniji primjerci iz regiona u kolekciji potiču iz 15. vijeka - hrvatska inkunabula iz 1493. i crnogorska iz 1495., uz nekoliko hiljada knjiga iz 19. veka. Kaže da je zbirka 20. i 21. veka "reprezentativna i istraživački ključna" za kulturu, književnost i umjetnost Balkana.
Kolekcije se promovišu kroz kulturni i obrazovani program i putem stručnih konferencija, predavanja, posjeta, društvenih mreža, bloga i putem portala Biblioteke, što uključuje izložbe i događaje o Vuku Stefanoviću Karadžiću (1987), Marku Maruliću (2009), Ivi Andriću (2012), Hrvatskoj latinskoj baštini (2013), Balkanskom danu: proslavi kreativnosti i identiteta (2014), Crnjanskom i Londonu (2020), i ovogodišnji Projekat Balkanizam - samo su neki od događaja.
Unutrašnjost The British Library. Foto: Depositphotos
Biblioteka svake godine otkupljuje oko 4.000 novih naslova preko mreže dobavljača" od beogradskog Bookbridge-a, zagrebačke Zebre i ljubljanske Mladinske knjige, do distributera u Sarajevu, Sofiji, Bukureštu i Tirani.
Identitet regiona kroz naslove
Međutim, šta ako želite da kupite neku našu knjigu u prevodu na engleski jezik i da je poklonite nekome? To već ide malo teže, i vrlo je teško naći takve knjige ne samo u Velikoj Britaniji ili Americi, već i u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini… Nekoliko autora su izuzetak – Ivo Andrić, Danilo Kiš, Dubravka Ugrešić, Milorad Pavić, Miroslav Krleža i David Albahari. Međutim, za književnu scenu sa Balkana koja je izuzetno bogata i raznovrsna, to je premalo.
Ivo Andrić jedan je od najprevođenijih pisaca sa prostora Balkana. Foto: Depositphotos
Ipak, i tu postoji jedan mali izuzetak, barem u Velikoj Britaniji - a to je Susan Curtis, urednica izdavačke kuće "Istros Books" koja od 2011. godine prevodi i izdaje knjige balkanskih pisaca. Razgovarala sam sa njom o tome zašto knjige sa Balkana nisu zastupljenje na britanskom tržištu, i ona mi je odmah ukazala na odličan članak Ane Schnabl, slovenačke književnice - I’m a writer from the Balkans. Why do people assume I only know about war and tragedy? objavljen u The Guardian. Izdavači uglavnom očekuju štivo koje predstavlja politički ili kulturni kontekts regiona, ili da se bar oslanja na ključne istorijske događaje, gdje je protagonista uglavnom - žrtva. Ostale teme kao da ih ne zanimaju jer, kao što Schnabl uočava: "Balkan je za njih manje važno mjesto, kao region koji zauvijek tinja od potencijala za tragediju."
Miles Willis/Bloomberg
Pogledaj galeriju
Miles Willis/Bloomberg
Pogledaj galeriju
Miles Willis/Bloomberg
Pogledaj galeriju
Miles Willis/Bloomberg
Pogledaj galeriju
Miles Willis/Bloomberg
Pogledaj galeriju
Na sličan kontekst osvrnula se i Vesna Goldsworthy, prva srpska autorka koja je primljena u britansko Kraljevsko književno društvo, u svojoj studiji Izmišljanje Ruritanije, gde je ukazala kako je britanska književnost 19. vijeka odigrala presudnu ulogu u stvaranju slike Balkana kao "Divljeg Istoka Evrope" na engleskom govornom području, narativ koji se kasnije proširio na ostatak Zapadne Evrope i američki kontinent. Curtis se trudi da, barem u Velikoj Britaniji, razbije te predrasude i da ovdašnjoj publici ukaže na bogatu tradiciju pripovedanja, istoriju i kreativnost Balkana.
Vesna Goldsworthy živi u Engleskoj od 1986., piše na engleskom i srpskom, a profesorka je kreativnog pisanja na Univerzitetu u Exeteru. Foto: Bloomberg Adria
"Istros Books" su do sada preveli i izdali preko sedamdeset naslova, a Curtis mi je rekla da naslove bira na osnovu regionalnih književnih nagrada, kao što su NIN, Kresnik, Balkanika, ali i EU nagrade za književnost. Najčitanije knjige iz njihovog opusa su "Ježeva kućica" Branka Ćopića, "Sedam strahova" Selvedina Avdića, "Knjiga o Uni" Faruka Šehića i "Jugoslavija, moja dežela" Gorana Vojnovića.
Knjiga na engelskom slovenačkog autora, scenariste i reditelja Gorana Vojnovića u izdanju Istros Books dostupna je na Amazonu (£9.99). Foto: Bloomberg Adria
"Problem je što anglosferom dominiraju veliki igrači i korporativna mašina koja izbjegava rizik. Ne žele da ulažu u prevod stranih autora," kaže naša sagovornica i napominje da su oni dio Inpress-a, neprofitne organizacije koja predstavlja nezavisne izdavače na tržištu Velike Britanije i Irske, i da preko njih uspijevaju da dopru do knjižara, lanaca i veletrgovaca, kao i Amazon-a. Kako vrijeme prolazi, ni to tržište nije sigurno jer se broj nezavisnih knjižara smanjuje iz godine u godinu. Trenutno ih je samo nešto preko hiljadu u cijeloj Velikoj Britaniji.
"Kada bi mogli da se prevaziđu klišei, balkanski naslovi bi imali veću publiku. Ali industrija prvo gleda profit," zaključuje Curtis.
Uprkos tržišnim barijerama, kolekcije Britanske biblioteke i napori nezavisnih izdavača pokazuju da Balkan ostaje prisutan u globalnom kulturnom pejzažu. Ili, kako stoji u starom egipatskom zapisu: "Knjiga je vrijednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona sama gradi spomenike u srcu onog ko je čita."
.webp){kind=icon}
