Obnova Budimskog dvorca - čuvanje istorije ili podvala?

Zahvaljujući američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, arhitektura istorijskog preporoda ponovo je dospjela u vijesti ove godine. U januaru je potpisao izvršnu naredbu kojom se zahtijeva da sve nove savezne zgrade u svom dizajnu poštuju "tradicionalno i klasično arhitektonsko nasljeđe" - odražavajući širi desničarski trend povezivanja revivalističke arhitekture s konzervativnim vrijednostima.

Ova težnja ka "novim-starim" zgradama globalna je pojava: u Drezdenu, u Njemačkoj, čitavi dijelovi istorijskog centra grada obnovljeni su tako da podsjećaju na izgled grada prije Drugog svjetskog rata - projekat koji se ponavlja širom Njemačke, Rusije i Francuske. Često ovakve inicijative promovišu i mainstream desničarske partije poput njemačkog CDU-a, kao i kulturna agitacija s ekstremne desnice.

Najpoznatiji primjer ovog fenomena odvija se u mađarskoj prestonici Budimpešti, gdje Vlada premijera Viktora Orbana rekonstruiše Budimski dvorac - kompleks raskošnih palata i zgrada iz 19. vijeka na utvrđenom brdu s pogledom na grad. Projekat, prvobitno procijenjen na 590 miliona dolara, a vjerovatno mnogo skuplji, predstavljen je kao obnova sjaja tog područja. Kritičari, međutim, ističu da je preuređenje - poznato kao Nacionalni Hauszmann Program - sve samo ne istorijski vjerno.

Pogled na Budu, sa dvorcem i Crkvom Svetog Mateja, koja se smatra jednom od najunikatnijih u Evropi. Foto: Depositphotos

 

Umjesto toga, rekonstruisane zgrade su moderne betonske konstrukcije oblikovane prema ukusu Orbanove autoritarno nastrojene Vlade, dok su nekada javni prostori pretvoreni u ministarstva. I dok projekat navodno slavi nasljeđe Bude, stvarna preostala arhitektura Pešte - bliznakinje preko rijeke, koja čini veći dio Budimpešte - suočava se s propadanjem, rušenjem i prenamjenom.

"Poput Uspavane ljepotice, Budimski dvorac probudiće se iz sna" 

Budimski dvorac je prvi put počeo da se gradi u 12. vijeku, kao odgovor na mongolske invazije, a današnje preostale građevine uglavnom potiču iz 18. i 19. vijeka. Verzija dvorca koju sadašnji projekat nastoji da oživi sama je rezultat velike rekonstrukcije i preuređenja sprovedenog između 1890. i 1912. godine, koje je vodio arhitekta Alajos Hauszmann, s ciljem da kompleksu podari kraljevski izgled dostojan statusa Budimpešte nakon 1867. godine, kada je, zajedno s Bečom, postala nova prestonica Austro-Ugarske.

Smješten na litici s pogledom na Dunav, dvorac je oštećen tokom Drugog svjetskog rata, a potom dodatno izmjenjen rušenjima u doba komunizma. Četvrt je 1987. proglašena za svjetsku baštinu od strane UNESCO-a.

Unutrašnjost Budimskog dvorca noću. Foto: Depositphotos

 

Trenutni program rekonstrukcije pokrenut je 2019. godine. U promotivnom materijalu, Hauszmann Program navodi da će se "poput Uspavane ljepotice, Budimski dvorac probuditi iz sna." Planovi predviđaju obnovu više od desetak građevina, od palata do monumentalnih stepeništa i bedema, djelimično na osnovu autentičnih ostataka, a djelimično kroz potpuno izmišljene rekonstrukcije izgubljenog.

Same zgrade su u suštini betonske školjke obložene slojem dekoracije u historicističkom stilu, čiji izgled često primjetno odudara od originala koje kopiraju. Na primjer, obnovljena Kraljevska komanda odbrane sada ima kupolu koja stoji na višem i širem postolju nego ranije, dok je sam obim zgrade prepolovljen, vjerovatno kako bi se smanjile prepreke u panoramskom pogledu iz Orbanove kancelarije u bivšem manastiru iza nje. Na drugim mjestima, novi zidani bedemi prekrivaju preostale srednjovjekovne utvrde.

Stručnjaci podijeljeni

Projekte poput ovih kritikovala je nagrađivana arhitektkinja i profesorka Zsófia Csomay, koja u penziji može slobodnije da govori nego kolege zabrinute za svoju egzistenciju. "To je očigledna laž", kaže ona o cijelom projektu. "Odluke se donose u tajnosti. Osim što je politički, projekat je i csicsa - kič."

Penjući se od svoje kuće u podnožju Dvorca ka Orbanovim grandioznim gradilištima, Csomay pokazuje na masu koja raste u obliku palate nadvojvode Josepha, čija betonska konstrukcija još uvijek nije u potpunosti obložena kamenom. "To je opereta. Kuća je veća od planine", kaže. "Nažalost, većini se to sviđa."

Bronzana konjanička statua kralja Stefana ispred Crkve Svetog Mateja. Foto: Depositphotos

Csomay vidi Hauszmann Program kao otimanje prostora: ministarstva koja su nekada bila blizu mađarskog parlamenta već su premještena u bivšu kraljevsku citadelu, zatvarajući slavne javne vidikovce. "Život dvorca će se potpuno promijeniti", kaže ona. "Nekada je to bilo kulturno središte sa starim kućama, malim restoranima i barovima. Sada će biti centar moći."

Međunarodni posmatrači takođe su izrazili zabrinutost: UNESCO je više puta kritikovao radove na Dvorskom brdu i stanje baštine u prestonici uopšte, dok je Icomos, savjetodavno tijelo za očuvanje i zaštitu koje savjetuje UNESCO, ovog ljeta dao negativan izvještaj o trenutnom stanju lokacije.

Rekonstruisana Kraljevska komanda odbrane na Dvorskom brdu se obnavlja sa višom kupolom i znatno manjom masom: Foto Robert Bevan/Bloomberg

Do sada, brige UNESCO-a nisu izazvale promjenu kursa Orbanove Vlade. Kao dodatni potez Orban je ugasio Nacionalni zavod za kulturnu baštinu (KÖH), zadužen za zaštitu mađarskog graditeljskog nasljeđa. Njegove kancelarije čekaju prenamjenu u hotel.

Tamás Fejérdy, mađarski arhitekta i visoki član Icomosa, koji je za Bloomberg govorio u ličnom svojstvu, ipak je branio projekat. On pravi razliku između davno izgubljenih zgrada i onih uništenih u skorije vrijeme. "Veoma sam protiv rekonstrukcije utvrđenja uništenih prije mnogo vijekova", kaže. "Ali postoji razlika između savremenih ruševina i istorijskih ruševina."

Neke zgrade koje se sada rekonstruišu još su postojale, u oštećenom obliku, tokom njegovog djetinjstva. Nove građevine, kaže on, jesu "ponovne izgradnje" zasnovane na detaljnom znanju o originalima, koristeći savremene materijale koji su "autentični za naše vrijeme."

Šta je sa Peštom, da li je u opasnosti od urušavanja

Dok mađarska Vlada obnavlja davno nestale zgrade na Dvorskom brdu, preostala baština u gradu je u opasnosti. Preko rijeke, u Pešti, komercijalnom srcu grada, neke zapuštenije četvrti kriju obnovljene strukture pored grandioznih, propalih građevina koje bi bile ponos drugih gradova.

Na centralnom Trgu Deák Ferenc, na primjer, uzdiže se veličanstveni oker eklekticizam palate Anker, izgrađene 1907. godine za osiguravajuće društvo. Ona propada, iako se nalazi u istoj zoni zaštićene svjetske baštine kao i dvorac, koja se nastavlja s obje strane Andrássy avenije. U obližnjim ulicama, obnovljene sinagoge stoje pored oronulih stambenih zgrada - mnoge u karakterističnom mađarsko-secesijskom stilu art nouveau, čiji narodni motivi čine arhitekturu istinski i posebno mađarskom.

Palata Anker je i dalje u stanju propadanja. Foto: Robert Bevan/Bloomberg

Nedostatak zvanične akcije znači da su obnove sporadične. Kako je istakla istoričarka umjetnosti Gabriella Uhl, u područjima poput nekadašnje jevrejske četvrti u VII okrugu, renovirani prizmeni lokali u kojima se turistima prodaju gulaš i 'dimnjak kolači' (Kürtőskalács - slatko pecivo u obliku dimnjaka, posut cimetom) često se nalaze u zgradama čiji gornji spratovi propadaju ili se potpuno preuređuju. Ovaj 'raspad' postao je perverzni turistički mamac u vidu "ruin barova", čija je estetika oljuštenog maltera i grafita epicentar momačkih večeri. Čak i obnovljene zgrade često su "zakrpljene" lakim materijalima poput gipsanih ploča umjesto pravog maltera.

 

Jedna od mnogih pekara u Budimpešti koje nude dimnjak kolače. Foto: Depositphotos

Uhl objašnjava da dio problema potiče iz korupcije, dio iz kompleksnih vlasničkih pitanja i trauma iz mađarske prošlosti. Nakon Holokausta, koji je devastirao mađarsku jevrejsku populaciju, seljaci iz unutrašnjosti dovođeni su da obnove prestonicu, mnogi bez iskustva života u stanovima. U postkomunističkom periodu, tržište nekretnina otvoreno je za strana ulaganja i privatizaciju, a restitucija i špekulacije počele su da potiskuju te zajednice.

"Prava restauracija nikada nije sprovedena", kaže Uhl. "Tokom socijalizma postojale su specijalizovane institucije i regulative, ali kada je Orban došao na vlast, zatvorio je institucije i raspršio osoblje po drugim ministarstvima." Nove građevinske regulative uklonile su sve suštinske reference na baštinu. "Postoje tople riječi, ali u stvarnosti ne postoji ništa o tome kako se odnositi prema kulturnoj baštini."

Prizor iz 'ruin bara' u srcu Pešte. Foto: Depositphotos

Bilo je pokušaja da se obnovi zaštita - posebno osnivanje udruženja ÓVÁS 2007. godine - ali se ono uglavnom smatra neefikasnim. Ograničenja visine novih zgrada su prekršena, što se vidi u 28-spratnom neboderu Normana Fostera za naftnu i gasnu kompaniju MOL, dok je 22 hektara nekadašnjeg radničkog kvarta u južnoj Pešti srušeno kako bi se izgradio tržni centar i stambeni kompleks Corvin Setany, čija je posljednja zgrada završena 2022. "Sve je gore", kaže Uhl. "Ljudi žele novac. Nema plana. Nikoga nije briga za stanje zgrada."

Na nekim mjestima žalilo se i da rušenja radi novih projekata nisu sprovedena bezbjedno, s mogućim oslobađanjem azbesta. Takođe, na uglu Ulice muzeja gradi se veliki pravoslavni "centar za dijalog" gdje su obnovljene zgrade spojene s novim krilom u imitaciji palazzo stila 19. vijeka. U zemlji gdje samo 0,1 odsto stanovništva čine pravoslavci, potencijalna zajednica je gotovo nepostojeća. "Ko će koristiti ovu zgradu?" pita se Uhl. "Putin?"

Nova stara Evropa

Preuređenje Budimskog dvorca odražava posebno entuzijastičnu posvećenost mađarske Vlade ideji povezivanja tradicionalnog dizajna s nacionalističkom politikom.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, spajanje uskog koncepta "ljepote" s konzervativnom agendom promovisao je filozof i društveni kritičar Sir Roger Scruton, koji je 2018. predsedavao uticajnom arhitektonskom komisijom formiranom od strane Torijevaca kako bi promovisala kulturnu agendu. Komisija 'Building Better, Building Beautiful' ostvarila je i kraljevsku podršku i određeni uticaj, iako je nova laburistička administracija izbacila reč beauty iz nacionalne politike planiranja. Scrutonove ideje pomogle su da se oblikuje svojevrsni model i za Mađarsku: Orban mu je dodijelio mađarski Orden zasluga za njegov rad na promociji evropske "hrišćanske civilizacije" (a njegovo ime nosi i mini-lanac Scruton kafića).

 

Barokna vrata na istorijskoj zgradi iz 18. veka u Budi. Foto: Depositphotos

Postoje presedani za ovakve projekte, uključujući rekonstrukciju Starog grada Varšave nakon nacističkog kulturnog genocida tokom Drugog svjetskog rata. Sam Icomos to priznaje, usvojivši 2018. tzv. Varšavsku preporuku, koja prepoznaje "legitimne težnje pogođenih zajednica da prevaziđu traumu sukoba, rata i katastrofa kroz rekonstrukciju… kao način reafirmacije identiteta."

Ali postoji opasna strana ovako kasne rekonstrukcije ako ona omogućava prikrivanje fizičkih dokaza istorije u političke svrhe. Varšavska preporuka nikada nije bila zamišljena da nadjača Povelju iz Venecije iz 1964, koju je podržao UNESCO a koja je dugo bila vodič za najbolju praksu u očuvanju i naglašava da "restauracija ne smije falsifikovati umjetničke ili istorijske dokaze."  Podizanje nestalih zgrada iz temelja predstavlja najveće moguće odstupanje od takvih pravila.

Rezultat ovih promjena u Budimskom dvorcu jeste oblik "heritage Disneyland-a", gde turisti čak i ne shvataju da ono što gledaju nije istinski staro. "To me nervira", kaže Gabriella Uhl. "Ovako se konstruiše lažna istorija i identitet."