text size
Oglas u prvoj trećini Hollywood Reporter magazina u sezoni pred dodjelu slavne filmske nagrade ide i do 72.000 dolara, a 30-minutna reklama na samom događaju može koštati i više od milion dolara.
Pored ocjenjivanja filmova, dodjela Oskara je i brutalno finansijsko bojno polje, gdje filmski studiji i kompanije troše između 100 i 500 miliona dolara pokušavajući da ubijede Akademiju da odabere njihov film. I to nije samo zato da bi film bio uspješniji na blagajnama, jer neki od njih, kao ovogodišnji višestruki dobitnik, već trijumfuju na tom polju. Ili zbog očekivanog povećanja zarade od 20 odsto prilikom narednog projekta za pobjednika u kategoriji glavna glumica/glumac.
Ipak, niko ne želi da kaže koliko tačno košta osvajanje Oskara. U videu u prilogu Bloomberg Originals istražuje četiri stuba kampanje za Oskara, nejasnu matematiku i ozloglašenu bitku za zaradu koju vodi armija stratega, publicista, organizatora, PR i marketing menadžera tokom kampanja za Oskara.
I uprkos ogromnom trudu i neizvjesnosti ishoda, svi uključeni akteri saglasni su u jednom: vrijedi, jer se previše može dobiti pobjedom. To se svakako ne odnosi na samu vrijednost figure od 24-karatne pozlate, koja ne donosi više od jednog dolara - ako je pobjednik pokuša preprodati na otvorenom tržištu.
To je zato što svako ko osvoji Oskara mora potpisati ugovor i pridržavati se pravila o zabrani preprodaje, koje je 1951. uvela Akademija filmskih umjetnosti, domaćin dodjele Oskara. Pravilo kaže da niko ne može preprodati svog Oskara osim ako sama Akademija prvo ne odbije da ga kupi za unaprijed definisanu vrijednost od jednog dolara.
.webp){kind=icon}
