text size
Razgovori sa terapeutima i dalje su opterećeni brojnim predrasudama. Odlazak na terapiju često se pogrešno doživljava kao znak slabosti ili ličnog poraza, dok se stručna pomoć najčešće traži tek kada problemi postanu duboko ukorijenjeni i kompleksni. Takav društveni okvir dodatno učvršćuje stigmu, uslijed čega dio ljudi odlaže ili u potpunosti izbjegava traženje podrške, uprkos mogućim dugoročnim posljedicama po mentalno zdravlje i kvalitet života.