Kao mala sam obožavala da gledam "S kuhačom po svijetu" i "Male tajne velikih majstora kuhinje" - kroz njih sam prvi put "putovala" po svijetu i upoznavala se sa jelima kao što su kari piletina ili pekinška patka, koja sam tek kasnije uspjela ne samo da probam, već i da naučim da pripremam. Ta jela su mi tada djelovala mnogo zanimljivije i ukusnije, naročito u poređenju sa "običnim" graškom ili prebrancem koje je mama često pravila.
Međutim, otkako živim u Londonu, sve češće tražim emisije u kojima Steva Karapandža, sam ili sa Lepim Brkom, objašnjava koliko je naša kuhinja bogata i ukusna. Njihove emisije su sjajne, ali nisu baš nešto što mogu da pokažem prijateljima koji ne pričaju naš jezik.
Takođe, dugo nije postojala kuvarska knjiga koja bi na pravi način objedinjavala ukuse Balkana, onako kako sam ja zamišljala da naša hrana treba da bude predstavljena. Sve se to promijenilo sa 'The Balkan Kitchen' Recipes and Stories from the Heart of the Balkans (Balkanska kuhinja: Recepti i priče iz srca Balkana) Irine Janakievske. Pažnju mi nije privukao samo naslov, već i dizajn koji me je odmah podsjetio na ćilime.
The Balkan Kitchen izdala je britanska izdavačka kuća Hardie Grant Books iz Londona prošle godine. Trenutno se prodaje za £18.50 na Amazonu. Bloomberg Adria
Nisam ni pročitala recenzije, a knjiga je već bila naručena i na putu ka mojoj adresi. Nisam pogriješila - Janakievska očarava svojim pristupom prema hrani koja joj je obilježila djetinjstvo i formirala je kao osobu. Kroz svaku stranicu osjeća se ljubav prema porodici, ali i prema Balkanu. Njeni recepti su svojevrsne priče koje oživljavaju na tanjiru, a svaka fotografija budi apetit i nostalgiju.
Knjiga je podijeljena na nekoliko dijelova, i svako poglavlje me je vraćalo u detinjstvo ili izmamljivalo osmijeh zbog naziva poglavlja koji su napisani u originalu, uz prevod na engleski: "Špajz", "Meze", "Lažica", "Furna", i tako dalje. Nazivi autentičnih jela su pak ostavljeni u originalu bez prevoda: "Tavče Gravče", "Shopska salata" , "Čevapi", "Blejska kremšnita", "Podvarok", a neka čije je nazive moguće opisati su na engleskom, kao na primjer "Easter Roast Lamb".
Posebno me je dirnulo to što su u knjizi zastupljena jela koja u meni bude najdublje uspomene i čine nit koja povezuje raznolikost moje porodične istorije - od maminih punjenih paprika, preko detinjstva provedenog u Sloveniji uz miris jabuka u šlafroku, do baba Živkinog kačamaka i knedli sa šljivama (gomboca) koje je pravila baba Ilona.
"The Balkan Kitchen postiže ono što mogu samo najbolji kuvari…
To je knjiga kojoj se vraćate zbog hrane, ali ostajete zbog priča."
– Tara Wigley
Punjene paprike, kuvane polako na ringli, sa sosom od paradajza koji se tanjirao do poslednje kapi. Seća i sada na polazak u školu. Foto: Depositphotos
"Irinina kuhinja bogata je istorijom koja svjedoči o regionu na raskršću mnogih naroda i kultura."
– Melissa Thompson
Ali, ovaj kuvar nije samo zbirka recepata - on nudi kulturološke zanimljivosti specifične za podneblje iz kojeg dolazi svako jelo, kao i po koju anegdotu ili uspomenu koju jelo evocira. To je svojevrsno putovanje kroz kulturu i istoriju regiona.
Kada sam upoznala Irinu, koja takođe živi u Londonu, rekla mi je da je ova knjiga zapravo njeno ljubavno pismo Balkanu - njegovoj kompleksnoj istoriji, krajolicima koji oduzimaju dah, hrani koja okrepljuje, a ponajviše toplim ljudima.
To su prepoznali i drugi - knjiga je dobila priznanje 'British Library' za najbolji kuvar godine, a inspirisala je i svjetsku kulinarsku zvijezdu Nigellu Lawson, koja je na svojoj stranici podijelila utiske o 'The Balkan Kitchen'. Osim što je knjiga bogato opremljena, ona je i jaka poruka šta hrana zapravo jeste - najbolji ambasador jedne zemlje, a u ovom slučaju i cijelog regiona.
Janakievska je, inače, rođena u Skopju u Sjevernoj Makedoniji, a u Londonu živi od 2001. godine gdje je magistrirala medjunarodne odnose i istoriju na London School of Economics. Nakon decenija rada u svijetu korporativnih finansija, 2020. godine odlučuje da ga napusti i posveti se pisanju. Osim ove knjige, njeni radovi objavljivani su i u britanskom Guardianu, Foodnnetwork US, Whetstone magazinu. Izjavljivala je da je dugo projekat nosila u srcu, ali da ju je pokrenulo to kada je u porodičnom domu deset godina prije pronašla stari kuvar svoje bake - 'Veliki narodni kuvar' iz 1956. godine. Tu je ostao i recept za čokoladnu tortu označen datumom kada se Irina rodila.
Jasno je da je autorka dio svog srca ostavila na stranicama ovog inspirativnog kuvara, svjetske čitaoce zainteresovala za balkanske gurmanluke, neke Britance, medju kojima i moje prijatelje, naučila kako da 'prevale preko jezika' te teške nazive jela koje bi, doduše, rado probali, a mene ispunila dodatnom ljubavlju prema Balkanu – i grašku, koji više nije tako običan.
Prijatno!
.webp){kind=icon}
