Za potrebe ove recenzije, hajde da zaboravimo šta god da mislimo o Elonu Musku.
Ovako neobičan kamion zaslužuje pažnju neopterećenu distrakcijom oko svog tvorca. Samo vozilo ne treba predstavljati: Tesla Inc. prikuplja depozite od 2019. godine i počela je da isporučuje kamione u novembru. Kompanija nije saopštila koliko ih ima, ali znamo da muž Serene Williams posjeduje jedan, kao i Pharrell Williams.
Suprotno standardnoj praksi većine proizvođača automobila, Tesla nije ustupio kamion zarad medijskih recenzija. Tako da sam ga rentirala od Jamesa Van Croftona, agenta za nekretnine koji ga je oglasio na platformi za iznajmljivanje automobila Turo. Dvadeset četiri sata i 1.391 dolar kasnije, mogu da prijavim da me je Teslina oda brutalizmu iznenadila i oduševila dok sam se vozila po Los Anđelesu. Dok sam testirala "cybertruck" u prilično paženim uslovima - nisam ga izvela na gradilište, niti sam ga koristila za vuču broda - djelovalo je da su njegove okretne performanse i promišljen enterijer fascinantna suprotnost njegovom grubom dizajnu. James je ostavio AVD verziju kamioneta od 76.390 dolara ispred moje kuće u Holivudu u petak ujutro.
Očekivala sam da će u realnosti izgledati futuristički, s obzirom na njegovog tvorca opsjednutog naučnom fantastikom. Ali je zapravo izgledao nostalgično, podsjećajući me na klinasti "deLorean" od nerđajućeg čelika prikazan u filmu "Povratak u budućnost" iz 1985. i apokaliptičnog "spinnersa" u filmu Ridleya Scotta iz 1982. "Blade Runner". Izgleda kao ukrštanje igračke Tonka i vrhunske mašine za fantaziju adolescentnog video-gejmera - ne nužno amaterske, ali pomalo smiješne.
Konfiguracija
Svidjelo mi se kako se trake svjetala na prednjoj i zadnjoj strani poklapaju sa minimalističkim dizajnom karoserije i, začudo, to što se ta stvar kotrlja na točkovima od 50 centimetara. Toliko skupih vozila ovih dana ima varijante od 55 i 58 centimetara, ali manji točkovi na "cyberu" su dobro rješenje. Veći točkovi, ako ih izaberete, mogli bi učiniti da izgleda još gluplje nego što već izgleda; takođe, njihova dodatna veličina i težina mogu smanjiti domet vožnje.
Da biste otvorili vrata, morate pritisnuti neprimijetno dugme skriveno u visini ramena na B stubu (James je morao da mi pokaže gdje se nalazi). Kada sam ušla, naišao sam na spokojno okruženje. Kao i u drugim Teslinim vozilima, nema dugmadi na instrument tabli koja se prostire širinom kabine, presječena samo kontrolnim ekranom od nešto manje od 47 centimetara i duguljastim, ali elegantnim volanom. Moj prvi utisak? Nije loše. Naravno, kabina vozila poput onih Mercedes-Benza djeluje znatno luksuznije, a "cybertruck" nema Napa kožu koja se obično nalazi u vozilu ove cjenovne kategorije. Ipak, čist, moderni dizajn enterijera daleko doprinosi osjećaju kvalitetne izrade.
Konzola između prednjih sjedišta služi kao skladište i kao naslon za ruke, ali pošto su stvari kao što su kontrola klime i zvuka, kao i mjenjač, ugrađene u ekran računara, a plafon je masivna staklena ploča, kabina je prostrana. Pretinac za rukavice klizi i nudi dovoljno prostora za laptop; dva držača za čaše su minimum koji bi mi trebao u kamionu. Poželjela sam da imam pravo dugme koje mogu pritisnuti kako bih aktivirala vozilo; korišćenje ekrana bez makar taktilnog povratnog signala za mijenjanje brzina nije ni najbrži ni najintuitivniji način da se vozilo pokrene. James mi je ukazao na to da, ako mi se ne sviđa mijenjanje brzina putem ekrana, takođe mogu koristiti ikone za selektovanje koje se nalaze iznad, blizu unutrašnjeg retrovizora, ali još ni sam nije shvatio kako da ih koristi. Nekoliko puta sam ih pritisnula, ali nisam dobila očekivani rezultat, pa sam nastavila sa mijenjanjem brzina preko glavnog ekrana instrument table - pritiskanje ikonica iznad mi se činilo nezgrapnijim od alternativnog rješenja.
James mi je dao crni ključ nalik kreditnoj kartici koji koristi Tesla, koji sam stavila na prednji dio centralne konzole. To je pokrenulo vozilo. Stavila sam nogu na kočnicu i, na ekranu kontrolne table, pomjerila kursor sa N na D; onda sam niježno pritisnula pedalu gasa. Odljepljivanje! Tako velika zvijer koja elegantno klizi naprijed bez zvuka je bila veoma kul.
Dan
Moj plan je bio da koristim "cybertruck" za uobičajeni dan u Los Anđelesu: jutarnja kafa, fotografisanje, ručak u zapadnom Holivudu i neki popodnevni poslovi koji se završavaju saunom i večerom u petak uveče.
Jedva da sam napustila Holivud kada sam naučila prvo pravilo "cybera" - ako ste stidljivi, nemojte da ga vozite. Bićete primorani da o njemu razgovarate sa bezbroj stranaca. Ovaj primjerak podstiče strasti do nivoa nepromišljenosti. Čekala sam kafu u mojoj lokalnoj kafeteriji, a više odraslih muškaraca na Holivud bulevaru je utrčalo u saobraćaj da bi ga slikalo. Nasmijala sam se i mahnula, a onda se brzo povukla. Prije kofeina, bilo bi bolje za sve nas da se ne angažujem dalje.
Zatim sam se odvezla u centar grada, klizeći kroz saobraćaj u prijatnoj tišini koja je delovala potpuno elitistički. Svidjela mi se lakoća upravljanja i neočekivana glatkoća regenerativnog kočenja. Taj volan, ovalnog oblika koji je zaobljen na ivicama, djelovao je ergonomski, kao prirodni produžetak ostatka kamiona. (Nije slučajno da F1 automobili imaju i pravougaone volane - dizajn radi). Postavljanje kontrola za indikatore smijera i stvari poput jednog brisača bile su mnogo manje očigledne. Morala sam da ih lovim. Bilo je iritantno.
"Cybertruck" je visok 179 centimetara i dugačak 568 centrimetara, a uzdignut je od tla više od 43 centrimetra. Ljudi su zurili. Bilo je zabavno vidjeti ih kako određuju sopstvenu visinu u odnosu na visoki "cybertruck". Visok skoro dva i po metra na najvišem dijelu, nije tako velik kao UPS kombi, ali je visok kao prosječan minibus za sedam putnika. Skenirala sam horizont kao Charlize Theron u ulozi Furiose u filmu Mad Max: Fury Road. Zaustavite me ako počnem da pričam o brijanju glave...
Parkirala sam u centru grada u blizini koncertne dvorane Walt Disney, metalne planine koju je dizajnirao Frank Gehry i koja je izgledala kao skrojena da odgovara ugaonoj strukturi kamiona. Građevinski radnik je naglo zaustavio svoj kamionet na ivičnjaku - bez upozorenja, naravno, ovo je Los Anđeles - i iskočio dok sam ja fotografisala. Njegov entuzijazam je bio simpatičan, ako već nije njegova vožnja.
Obrtaji
Sljedeće, trebalo mi je da nešto pojedem. Chateau Marmont ima najlepšu baštu u gradu, čak i ako mjestu nedostaje najprivlačnija hrana, pa sam se uputila tamo.
Vozila sam druga velika vozila na struju, kao što su "hummer EV", "kia EV9", "rivian R1T" i "rolls-royce spectre". Očekivala sam da će kamion težak skoro tri tone i sa 600 konjskih snaga približiti njihov osjećaj snažnim potiskom, glatkim ubrzanjem akceleracijom i efikasnim regenerativnim kočenjem, i to se i desilo. Vozilo je jurilo napred poput svemirskog broda, nadmašujući druge automobile zahvaljujući trenutnom ubrzanju, karakterističnom za momentalni obrtaj. Važno je napomenuti da "cybertruck" ima znatno manju težinu u poređenju sa "hummerom" teškim 4,2 tone, a otprilike istu težinu kao električni "ford F-150 lightning" koji je težak 3,12 tone.
Vazdušni oslonac koji se može podići za 30,5 centimetara (dostupno dodirom ikone na ekranu) učinilo je da se osjećam potpuno odvojeno od puta. Ne preporučujem vožnju kroz gust saobraćaj ili oštro kočenje. Sa ukupnom dužinom od skoro 5,8 metara stopa, tesni uglovi, krivine i zaokreti na putu zahtevaju pažljivu vožnju. Neću ni da počinjem o parkiranju ovoga kod kuće; ostavila sam ga na ulici preko noći, jer nije stao u moj prilaz. Pretpostavljam da bi vozilo bilo prevelika za neke kućne garaže.
Ali razlikovao se od ostalih taktilnim, okretnim upravljanjem i pri malim brzinama, svojom suptilnom pokretljivošću. Tamo gdje neki veliki kamioni djeluju nezgrapno probijajući se kroz parkinge, "cybertruck" nije kreirao takav stres. Pravi test je bio dolazak u Chateau, gdje sam dala ključ karticu osoblju i u suštini rekla jednom od zaposlenih da se snađe (izvini, Ray!). I čovjek i kamion su se uspješno nosili sa parkiranjem u poznato skučenom prostoru podzemne garaže. Zasluga ide Rayu i njegovom četvorodecenijskom iskustvu rada u Chateau - i upravljanju zadnjim točkovima "cybertrucka". Vidljivost tokom vožnje i parkiranja ostaju uglavnom nepromijenjeni čak i uslijed pojave nagle linije krova i bočnih stubova. Kamera koja služi i kao retrovizor za vožnju u rikverc zahtjeva malo navikavanja, ali je efikasna.
Poslije ručka, kada sam se na kratko zaustavila u Home Depotu, čulo se škljocanje miliona telefonskih kamera dok sam tražila parking mjesto. Da li se slavne ličnosti tako osjećaju? Ja ću proći. Petnaest minuta kasnije, brzo sam hodala i gurala kolica da bih natovarila saksiju i palmu u zadnji dio. Onda sam se udaljila. Bilo je previše muškaraca koji su čeznuli da zagledaju unutar vozila.
Većina pažnje je bila pozitivna, ali će vam trebati debela koža ako je posjedujete, posebno ako objavite fotografije na mrežama gdje su trolovi posebno toksični. "Cybertruck" podjedanko izaziva i grimase i aplauze. "Izgleda kao kriza srednjih godina", rekao mi je moj prijatelj obučen u Gucci u bašti dok smo "trijebili" cezar salatu. "Bar izgleda zanimljivo", rekao je jedan od mojih kritičnijih prijatelja dok smo kretali na večeru. "Nije kao svi oni drugi kamioni."
Obojica su u pravu.
Kasnije te noći sam se vozila kući uživajući u dvobojnom kožnom sjedištu i zadovoljstvu dobročinitelja sa više od 300 kilometara dometa i dalje na bateriji. Tesla tvrdi da ima doseg od 550 kilometara sa jednim punjenjem; vožnja u stvarnom svijetu će to smanjiti za 20 odsto ili više, prema Jamesu, a i mojim procjenama. Punjenje na "superchargeru" će dodati do 220 kilometara za 15 minuta, kaže kompanija. Ali rezultati se mogu razlikovati. Standardna kućna utičnica dodaje oko 3,2 kilometara na sat, kaže vlasnik James.
Performanse
Na papiru "cyber" se dobro takmiči sa drugim električnim pikapovima u svom rangu. Ima teretni kapacitet od 1.133 kilograma, nosivost pri vuči od 4.989 kilograma i više od 3.400 litara ukupnog teretnog prostora. Ima 928 Nm obrtnog momenta - to je više od "ford F-150 raptora". Maksimalna brzina je 180 km/h; vreme sprinta od 0-100 km/h je 4,1 sekundi. (Novo dolazeća varijanta visoke performanse nazvana "cyberbeast" će to uraditi za 2,6 sekundi, obećava Musk.)
Moje sitnice nisu bile ni blizu popunile ukupnih 183 sa 122 centrimetra teretnog prostora, a kamoli dodatni prostor za odlaganje u prednjem prtljažniku, na krovu i u ormariću za opremu skrivenom ispod teretnog prostora. James mi je rekao da sam prva osoba koja je iznajmila njegov "cybertruck" i ukazao na neke manje tragove na kompozitnom teretnom prostoru; takođe me je zamolio da ga ne vozim van puta. Moj utisak je da će, sa svojim svijetlim unutrašnjim detaljima i sklonosti da pokazuje prljavštinu i ogrebotine, brzo izgledati oštećeno pri redovnom korišćenju, posebno ako imate kućne ljubimce ili ga koristite za projekte unapređenja doma. Treba da napomenem da ga je moj pas, četvorogodišnja Willow, rase nemački ovčar, obožavala. Skočila je na trosed na zadnjem sedištu i odmah zaspala.
Neobičnosti
Čitala sam izvještaje o lošem kvalitetu izrade, čak i o preuranjenoj koroziji. (Brzi podsjetnik: nerđajući čelik znači "otporan na rđu", a ne "nikada ne rđa".) Problemi sa kvalitetom izrade mogu postojati, ali nisam primijetila neujednačene bočne panele karoserije, čak i ako su neki rubovi kamiona bili toliko oštri da su zakačili nekoliko vlakana sa nečega što je izgledalo kao peškir ili krpa za pranje. James je pomenuo da su kamionu već bile potrebne neke manje popravke otkako je stigao krajem januara (labav šraf na vratima i retrovizor koji je trebalo zategnuti). Dugoročni kvalitet "cybertrucka" ostaje neproveren.
Oprema ima svoje neobičnosti. Automatski poklopac za tovarni prostor koji se može zaključati dolazi standardno, što je odlično za obezbjeđivanje dragocenosti, ali kada je podignut, potpuno blokira vidljivost u retrovizoru. (Prethodno pomenuta kamera retrovizora na adekvatan način kompenzuje mrtvu tačku.) Preterani režim rada "sentry" koji drži automobil zaključanim spriječio je brz pristup više puta dok sam pokušavala da uđem unutra nakon što sam se udaljila sa ključem u džepu. Ubrzo sam shvatila da moram da koristim karticu sa ključem da otključam vozilo sa vozačeve strane; inače se ne bi otvorilo.
Prostor za glavu na zadnjem sjedištu je umanjen zbog nagiba krova, a način na koji čelične strane skupljaju otiske prstiju i mrlje je najgora noćna mora za opsesivno-kompulzivne ličnosti. Čišćenje je kao kada pokušavate da uklonite pseću dlaku sa kaputa. To je dosadan zadatak i uvijek postoji još jedan detalj koji ste propustili. Brzo izgleda neuredno, narušavajući izgled celog vozila.
Ništa od ovoga nije uticalo na moju fascinaciju neočekivanom dihotomijom ove mašine koja izgleda tako prefinjeno iza volana. Subotnje jutro je došlo prebrzo. Probudila sam se rano, bez alarma, i izašla napolje. Morala sam da popijem još jednu kafu prije nego što sam Jamesu vratila ključ.