Ulaskom u novu godinu Hrvatska je postala 27. država članica šengenskog prostora. Ključna promjena za građane Hrvatske koji putuju cestovnim, željezničkim ili pomorskim putem je ukidanje graničnih i carinskih provjera na graničnim prijelazima između Hrvatske i ostalih država članica Schengena. Provjere u zračnom prometu bit će ukinute 26. ožujka 2023. godine, a razlog za to kašnjenje je tehničke prirode zbog ljetnog, odnosno zimskog rasporeda letenja koje regulira Međunarodno udruženje zračnog prometa (IATA).
Republika Hrvatska počinje koristiti sve šengenske mehanizme nadzora, kontrole i razmjene podataka poput šengenskog informacijskog sustava (SIS) i viznog informacijskog sustava (VIS), čime će dodatno ojačati borbu protiv terorizma i upravljanje migracijskim tokovima. Pristupanjem Schengenu Hrvatska će također početi izdavati šengenske vize svim putnicima koji dolaze iz zemalja viznog režima.
Dakle, u odnosu na članstvo Europske unije (EU) kojim su ukinute carine i protok roba unutar zemalja članica EU-a prije gotovo desetljeća, sada se ukida i kontrola osoba, što će pospješiti brži protok ljudi i roba. No pitanja je i dalje mnogo, a među njim se izdvaja ono o tome kako će se Hrvatsko pristupanje Schengenu odraziti na zemlje Adria regije koje nisu članice EU-a. Preciznije, hoće li dizanje rampi na sjeverozapadnim granicama Hrvatske biti okidač za njihovo čvršće spuštanje prema državama regije koje niti nisu članice EU-a.
Odgovore na ta i druga pitanja možete pronaći u ovom vodiču Bloomberg Adrije.
Što je Schengen?
Schengen je područje slobodnog kretanja u kojem se nije potrebno zadržavati na graničnim prijelazima prilikom prelaska državnih granica radi kontrole putovnica ili putnih dokumenata. Schengen obuhvaća većinu europskih zemalja, odnosno članica Europske unije (EU), osim Bugarske, Rumunjske, Cipra i Irske. Island, Norveška, Švicarska i Lihtenštajn dio su šengenskog područja, a nisu članice EU-a, kao ni Monako, San Marino i Vatikan koju su de facto dijelovi Schengena. Od Nove godine, toj obitelji, odnosno najvećem području slobodnog kretanja pridružit je i Hrvatska.
Putnici u zračnoj luci | Depositphotos
Kako je nastao Schengen?
Francuska i Njemačka su zemlje pioniri koje su poduzele prve korake u pogledu koncepta slobodnog kretanja ljudi, tako što su 17. lipnja 1984. godine prezentirale navedeni prijedlog u okviru Europskog vijeća u Fontainebleauu gdje su se tada složili kako je potrebno definirati neophodne uvjete za slobodno kretanje građana.
Šengenski sporazum potpisan je 14. lipnja 1985. godine kao ugovor koji bi većini europskih zemalja omogućio ukidanje nacionalnih granica radi izgradnje Europe bez granica, danas poznate kao šengenski prostor. Sporazum je potpisan u Luksemburgu, prvotno od samo pet zemalja EU-a: Francuske, Njemačke, Belgije, Luksemburga i Nizozemske, u malom selu zvanom Schengen, u južnom luksemburškom kantonu Remich na rijeci Moselle. Schengen ostaje jedno od najvećih svjetskih područja koja su ukinula kontrolu granica između država članica.
Konvencija za konkretnu provedbu Šengenskog sporazuma potpisana je pet godina kasnije, 19. lipnja 1990. godine u kojoj su definirana pitanja ukidanja unutarnjih graničnih kontrola, definiranje postupaka za izdavanje jedinstvene vize, funkcioniranje jedinstvene baze podataka za sve članice šengenskog prostora poznat kao SIS – Schengen Information System (šengenski informacijski sustav) kao i uspostava strukture za suradnju između unutarnjih i imigracijskih službenika.
Što nam donosi Schengen?
Republika Hrvatska pristupanjem u Schengen prihvatila je cjelokupnu šengensku pravnu stečevinu te je od 1. siječnja počinje primjenjivati kada će se ukloniti i kontrola prelazaka osoba preko unutarnjih granica Europske unije. Šengenski prostor obuhvaća državna područja 26 europskih zemalja te u mnogo čemu funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za putnike iz trećih zemalja koji ulaze i izlaze iz njega, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Republika Hrvatska će u mogućnosti koristiti sve šengenske mehanizme nadzora, kontrole i razmjene podataka i time dodatno doprinijeti borbi protiv terorizma i upravljanju migracijskim tokovima.
Granični prijelaz u EU-u | Depositphotos
Što sa boravkom stranaca na prostoru Schengena?
U Republici Hrvatskoj kao ulazno-izlaznoj zemlji Schengenskog prostora građani trećih zemalja moći će boraviti, kao i dosad, po bezviznom turističkom režimu do 90 dana unutar 180 dana, bez prava na rad ili studiranje. Dakle, tu se ne očekuju bitne promjene, pojasnio je voditelj službe Granične uprave, Tomislav Kufner.
Kako će funkcionirati pogranični granični prijelazi?
Dnevnim migracijama stanovništva trećih zemalja koje živi u pograničnim područjima i dnevno prelazi granicu, bilo da je riječ o odlasku u školu, na posao ili liječniku kontrole će biti strože i detaljnije. No distinkcija je što većinu dnevnih migracija čine upravo hrvatski državljani, između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pa oni ne potpadaju pod režim strože kontrole.
Prema zakonu, državljani EU-a koji prebivaju izvan EU-a tretiraju se kao državljani Unije i prema njima se primjenjuju blaža pravila kontrole. Kada je riječ o graničnim prijelazima u područjima Dubrovačko-neretvanske županije, svi prijelazi za pogranični promet s BiH (Gabela Polje-Gabela, Unka, Vukov Klanac-Radež, Imotica-Duži, Slano-Orahov Dol, te prijelazna mjesta Ulica Marka Marulića u Metkoviću, Imotica-Duži, Trnovica-Drijen i Osojnik-Kaluđerovići) i dalje ostaju u funkciji te na njihov status ne utječu šengenska pravila. To je veliko olakšanje za stanovnike u pojasu udaljenom pet kilometara od granice koji za ulazak u Hrvatsku koriste pogranične propusnice.
Što je s uvozom hrane?
Prema podacima o uvozu hrane i roba iz trećih zemalja dostupnim na stranicama Ministarstva financija i Carinske uprave Republike Hrvatske, i dalje su na potpunoj zabrani meso i mliječni proizvodi. Međutim, moguće će biti unijeti ograničenu količinu voća i povrća te jaja i meda. Dopuštene su i ograničene količine ribe i ribljih proizvoda. Tako će se preko granice bez ikakvih problema moći prenijeti do 20 kilograma svježe, osoljene, očišćene, sušene ili kuhane ribe, kozica, rakova, dagnji i kamenica, dok je zabranjeno unijeti paštetu ili 10 dekagrama salame, mlijeko u tetrapaku ili jogurt. I ostali mliječni proizvodi, poput sira, vrhnja i maslaca su na strogoj zabrani. U Hrvatsku je dopušteno unijeti tek do dva kilograma mlijeka u prahu ili hrane za dojenčad te isto toliko hrane za kućne ljubimce.
Kakav je odnos EU i Schengena?
Članstvo u Europskoj uniji nije nedvojbeno povezano s članstvom u šengenskom prostoru, iako je to, pravno gledano, neizbježan korak. Države članice EU-a s neriješenim političkim pitanjima ne mogu pristupiti Schengenu, pa mu tako Cipar, iako je još od 2004. godine članica EU-a, neće moći pristupiti dok ne razriješi spor kao de facto podijeljen otok, ne samo s Turskom, odnosno Sjevernim Ciprom, već i oko Akrotirija i Dhekelije, suverenog teritorija Ujedinjenog Kraljevstva. S druge strane, Švicarska, Island, Norveška i Lihtenštajn nisu članice EU-a, ali jesu punopravne članice Schengena.
Osim portugalskih Azora i Madeire te španjolskih Kanarskih otoka, nijedan teritorij izvan europskog kontinenta nije punopravni dio šengenskog prostora i nema potpisan Šengenski sporazum. Tako sastavni dijelovi Francuske izvan Europe: Francuska Gvajana, Gvadalupa, Martinik, Mayotte, Réunion i Sveti Martin jesu članice EU-a, dok Sveti Bartolomej, Sveti Petar i Mikelon, Wallis i Futuna, Nova Kaledonija te Francuski Južni i Antarktički Teritorij nisu, no niti jedan od njih nije u šengenskom području, pa stoga čak ni šengenska viza koju izdaje Francuska ne vrijedi na ovim teritorijima. Svaki od ovih teritorija ima vlastitu politiku viza i režime za osobe koje nisu članice Europskog gospodarskog prostora te osobe koje nisu državljani Švicarske. Također, Farski Otoci i Grenland, iako u sastavu Danske, nisu sastavni dio niti EU-a, a ni Schengena. Identična situacija je i s Nizozemskom i njenom Karipskom Nizozemskom, Svetim Martinom, Bonaireom i Curaçaom, kao i norveškim Svalbardom, Bouvetom. Također, autonomne eksklave Španjolske, Ceuta i Melilla, imaju određena ograničenja na šengenske zakone.
Što je Šengenski Informacijski Sustav
Šengenski informacijski sustav (SIS) najrašireniji je i najveći sustav za razmjenu informacija za sigurnost i upravljanje granicama u Europi. Budući da u Europi nema unutarnjih granica između šengenskih zemalja, SIS nadomješta granične kontrole i najuspješniji je alat za suradnju graničnih, imigracijskih, policijskih, carinskih i pravosudnih tijela u EU-u i pridruženim šengenskim zemljama.
Nadležna nacionalna tijela, bilo da je riječ o policiji ili graničnim službenicima, moći će unositi i pristupati svim oblicima upozorenja o ljudima i predmetima u jednoj zajedničkoj bazi podataka. Ti će se ljudi i predmeti mogu pronaći tijekom graničnih, policijskih ili drugih zakonitih provjera. Od 1995. godine sustav Europi pomaže očuvati svoju sigurnost u nedostatku graničnih provjera. U 2013. godini uvedena je druga generacija SIS-a (SIS II) s dodatnim funkcionalnostima, poput mogućnosti dodavanja otisaka prstiju i fotografija u upozorenjima, a u 2023. se očekuje da će SIS biti nadograđen s novim upozorenjima, podacima i poboljšanim funkcionalnostima.
Zemlje članice EU-a i šengenskog prostora kojemu će se Hrvatska pridružiti od Nove godine
Upozorenje koje jedna država unese u bazu SIS-a u stvarnom vremenu postaje dostupno svim drugim zemljama koje koriste SIS-ovu bazu, tako da nadležna tijela diljem EU-a mogu biti pravovremeno upozorena. Tehnički, SIS se sastoji od sljedećih komponenti: Središnjeg sustava, Nacionalnog SIS sustava u svim zemljama koje ga koriste i Mreže između sustava.
Svaka država koja koristi SIS odgovorna je za postavljanje, rad i održavanje svojeg nacionalnog sustava i njegove strukture. Europska komisija odgovorna je za opći nadzor, ocjenu sustava i donošenje provedbenih i delegiranih akata o načinu rada SIS-a i SIRENA-e. Europska agencija za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) odgovorna je za operativno upravljanje središnjim sustavom i mrežom SIS-a.
Što je VIS?
Vizni informacijski sustav (VIS) šengenskim državama omogućuje razmjenu podataka o vizama. Sastoji se od središnjeg informacijsko-tehnološkog (IT) sustava i komunikacijske infrastrukture koja središnji sustav povezuje s nacionalnim sustavima. VIS povezuje konzulate u zemljama koje nisu članice EU-a i sve vanjske granične prijelaze šengenskih država. Obrađuje podatke i odluke koje se odnose na vize i zahtjeve za kratkoročni boravak, posjet ili tranzit kroz šengensko područje. Sustav može izvršiti biometrijsko usklađivanje, prvenstveno otisaka prstiju, u svrhu identifikacije i verifikacije putnika. Šengenski instrument VIS primjenjuju sve šengenske države. Europska agencija za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde eu-LISA odgovorna je za operativno upravljanje VIS-om.
Depositphotos
Tko može pristupiti VIS-u?
Nadležna tijela za izdavanje viza, u većini slučajeva konzulati mogu pristupiti bazi VIS u svrhu pregledavanja zahtjeva za vizu i donošenja odluke o njoj.
Tijela odgovorna za provjere na vanjskim granicama i unutar nacionalnih teritorija imaju pristup VIS-ovoj bazi za pretraživanje u svrhu provjere identiteta osobe, vjerodostojnosti vize ili verificiranju uvjeta za ulazak i boravak osobe u državi.
Državna tijela koja se bave procesuiranjem zahtjeva za azil imaju ograničen pristup VIS-u i to samo kako bi odredili državu EU-a odgovornu za razmatranje zahtjeva za azil.
U posebnim slučajevima nacionalna tijela i Europol mogu zatražiti pristup podacima VIS-a u svrhu sprječavanja, otkrivanja i istraživanja terorističkih i kaznenih djela.
Kako su zaštićeni podaci u VIS-u?
Pristup podacima VIS-a ograničen je prema razinama ovlaštenja iz opisa posla pojedinih državnih službenika, koji je zadužen osigurati da je uporaba podataka VIS-a ograničena na nužno, primjereno i razmjerno za obavljanje poslovnog zadataka.
Podaci se u VIS-ovoj bazi čuvaju pet godina. Ovo razdoblje čuvanja podataka počinje od datuma isteka izdane vize, datuma donošenja odbijenice zahtjeva za vizu, odnosno negativne odluke ili datuma donošenja odluke o izmjeni izdane vize. Svaka osoba ima pravo na informacije o svojim osobnim podacima u VIS-oj bazi i može zahtijevati ispravak netočnih podataka i brisanje nezakonito zabilježenih podataka.
Svaka država EU-a mora uspostaviti tijelo ili više njih koje će nadzirati zakonitost obrade osobnih podataka u toj zemlji. Europski nadzornik za zaštitu podataka nadzirat će aktivnosti na europskoj razini.
Depositphotos
Što je program ETIAS
Riječ je o internetskoj aplikaciji koja nije viza, ali će autorizirati ulazak putnika trećih zemalja koji inače dolaze iz zemalja bezviznog režima s EU. European Travel Information and Authorization System (ETIAS) aplikacija će putnike namjernike iz zemalja kojima viza nije potrebna za ulazak u EU provjeravati u slučaju da su sigurnosna prijetnja za pravni poredak EU-a. Osim država Adria regije, koje nisu članice EU-a, postoje ukupno 63 zemlje koje se smatraju trećim zemljama. Podnošenje zahtjeva obvezno je za sve putnike trećih zemalja, no plaćanja su oslobođene osobe mlađe od 18 godina. Inače će zahtjev stajati sedam eura i, ako algoritmi ne prepoznaju potencijalnu prijetnju kod podnositelja zahtjeva, odobravat će se u nekoliko minuta. U suprotnom će predmet biti dodijeljen za ručnu obradu i provjeru te će tada možda biti potrebno i osobno intervjuirati podnositelja zahtjeva, što inače ne bi trebalo biti praksa. U prijavu ETIAS-a unosit će se osobni i podaci iz putne isprave, a podnositelji će trebati navesti i ranije boravke u EU-u, kao i jesu li kažnjavani. Odobrenje ETIAS-a za ulazak u Hrvatsku trebalo bi vrijediti tri godine ili do isteka putne isprave, a posljednje informacije ukazuju na to da bi ETIAS trebao zaživjeti u studenom 2023.
Usporedbe radi, aplikacija je smišljena po uzoru na američki ESTA program, u koji se državljani Hrvatske moraju prijaviti prije putovanja u Sjedinjene Američke Države (SAD) i dolaska na tamošnju granicu, unatoč činjenici što je Hrvatska odnedavno u bezviznom režimu s SAD-om.
Kome će sve trebati ETIAS?
Svaki putnik, čak i dojenčad i stariji, morat će predočiti odobrenje za putovanje po dolasku u Schengen kako bi mu bio odobren prelazak granice i ulazak na teritorij Schengena. Međutim, osobe mlađe od 18 godina oslobođene su plaćanja pristojbe.
Može li se odobrenje putovanja opozvati?
Da, odobrenje putovanja može se opozvati ili poništiti ako više ne vrijede uvjeti za izdavanje odobrenja putovanja ili ako se utvrdi da je nositelj odobrenja putovanja prekršio neko od pravila ETIAS-a.
Što je ETIAS-ov popis za nadzor?
To je popis sastavljen od podataka o osobama za koje se sumnja da su počinile ili sudjelovale u kaznenom djelu, poput terorizma. ETIAS-ov nadzorni popis uspostavit će se na temelju informacija koje će dostaviti države članice i Europol.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...