Nakon tjedana upozorenja da bi Sjedinjene Američke Države mogle pokrenuti vojnu akciju protiv Irana ako ta zemlja ne pristane na sporazum kojim bi ograničila svoj nuklearni program, američki predsjednik Donald Trump ispunio je prijetnju. Dana 28. veljače SAD i Izrael izveli su zračne udare na ciljeve diljem Irana.
Iran se desetljećima suočava sa sumnjama u vezi sa svojim nuklearnim ambicijama i pitanjem može li razviti i lansirati atomsko oružje. Teheran je 2015. prihvatio ograničiti svoje nuklearne aktivnosti u zamjenu za ublažavanje sankcija, no Trump je tri godine kasnije jednostrano povukao SAD iz sporazuma tijekom svog prvog mandata i time ga ozbiljno potkopao.
U drugom mandatu Trumpova administracija prošle je godine pokušala dogovoriti novi sporazum, ali su pregovori propali nakon što su Izrael i SAD u lipnju bombardirali iranska nuklearna postrojenja. Iako je Trump tada poručio da je iranski nuklearni program "razoren", ubrzo je dodatno pojačao pritisak na Islamsku Republiku da pristane na novi dogovor.
SAD i Iran u veljači su ponovno sjeli za pregovarački stol, a Trump je postavio rok - sporazum je tražio do početka ožujka. Najnoviji zračni udari uslijedili su samo nekoliko dana prije nove runde pregovora.
Prijeti blokada ključnog tjesnaca | Bloomberg
Zašto raste zabrinutost zbog iranskog nuklearnog programa
Trump je poručio da su SAD pokrenule “masovne” borbene operacije kako bi uklonile neposredne prijetnje koje dolaze od režima Islamske Republike, uključujući i cilj da “osiguraju da Iran ne dobije nuklearno oružje”. Napadi su uslijedili dan nakon što su inspektori Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), nuklearnog nadzornog tijela Ujedinjeni narodi, izvijestili da Iran provodi redovite i neobjašnjene aktivnosti na lokacijama za obogaćivanje uranija koje su bombardirane u lipnju.
Iran od početka tvrdi da je njegov nuklearni program isključivo mirnodopski i usmjeren na proizvodnju energije. Predsjednik Masoud Pezeshkian u rujnu je pred Općom skupštinom UN-a izjavio da “Iran nikada nije težio, niti će težiti, izgradnji nuklearne bombe”.
No samo dan prije nego što je Izrael u lipnju krenuo s napadima, IAEA je službeno ukorila Iran. Agencija je navela da Teheran krši obveze u suradnji s inspektorima te da ne može potvrditi da je iranski nuklearni program “isključivo mirnodopski”.
IAEA u svijetu prati promjene u zalihama uranija na razini grama kako bi spriječila preusmjeravanje materijala u vojne svrhe. Nakon lipanjskih napada Iran je onemogućio inspektorima da provjere količinu i lokaciju zaliha uranija obogaćenog gotovo do razine potrebne za izradu oružja. Takav potez potaknuo je ponovno uvođenje širokih sankcija Ujedinjenih naroda.
Bloomberg
Koji je posljednji potvrđeni status iranskih zaliha uranija
Kad su inspektori Međunarodna agencija za atomsku energiju posljednji put dobili pristup iranskim zalihama, utvrdili su da je Iran nagomilao 441 kilogram uranija obogaćenog na 60 posto. To predstavlja rast veći od 50 posto u odnosu na veljaču 2025. Ako bi taj materijal dodatno preradili, količina bi bila dovoljna za proizvodnju približno deset nuklearnih bombi.
Danas nitko sa sigurnošću ne zna u kakvom su stanju iranske zalihe. Ipak, Iran i dalje raspolaže tehničkim znanjem i infrastrukturom za obogaćivanje, što mu omogućuje da relativno brzo obnovi puni opseg nuklearnog programa.
Što je visoko obogaćeni uranij
Prirodni uranij uglavnom čine dva izotopa – U-238 i U-235. Upravo je U-235 ključan za fisijsku reakciju, potrebnu i za proizvodnju nuklearne energije i za izradu oružja, ali se u prirodnoj rudi nalazi u vrlo niskom udjelu. Zato se provodi proces obogaćivanja kojim se povećava koncentracija U-235. To se postiže pomoću tisuća centrifuga koje se okreću brzinama većima od brzine zvuka i razdvajaju izotope.
Većini nuklearnih elektrana dovoljan je stupanj obogaćenja od oko 3,7 posto. Sve iznad 20 posto smatra se visoko obogaćenim uranijem jer zahtijeva posebnu obradu, a prijelaz na razinu potrebnu za oružje tada postaje znatno brži. Za nuklearno oružje tipično se koristi koncentracija od oko 90 posto. Uranij obogaćen na 60 posto može poslužiti za improviziranu nuklearnu napravu, ali s manjom snagom i pouzdanošću.
Iran je ranije poručio da je spreman ograničiti obogaćivanje na razine potrebne za civilne svrhe, ali ne i potpuno ga zaustaviti.
Je li uranij obogaćen na razinu za oružje dovoljan za nuklearnu bombu?
Podizanje razine obogaćenja na 90 posto tehnički nije osobito zahtjevno. Nekoliko stotina centrifuga moglo bi to postići u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci. No sljedeći korak – pretvaranje uranija u metal prikladan za ugradnju u bombu – tražio bi obnovu kapaciteta koji su uništeni u postrojenju u Isfahanu tijekom lipanjskih napada. Iranski mediji naveli su da je i ta lokacija bila meta veljačkog udara.
Uz materijal pogodan za oružje, Iran bi morao razviti i mehanizam detonacije te sustav isporuke. Stručnjaci procjenjuju da Iran vjerojatno već posjeduje tehničko znanje za izradu jednostavne naprave s implozijskim mehanizmom, kakvu su Sjedinjene Države upotrijebile nad Hirošima 1945. godine.
Ako bi želio pogoditi udaljenu metu, Iran bi morao konstruirati bojevu glavu dovoljno malu da je postavi na balističku raketu i dovoljno otpornu da izdrži povratak kroz atmosferu. Dosad nije proveo testiranja koja bi pokazala da raspolaže takvom sposobnošću.
Iran je do 2003. provodio istraživanja o sastavljanju takve naprave, ali prema procjenama američkih obavještajnih službi s tim programom vjerojatno nije nastavio. Procjene o tome koliko bi mu trebalo da dovrši potrebne korake kreću se od četiri mjeseca do dvije godine. Najsnažnija iranska balistička raketa ima procijenjeni domet do 5.000 kilometara.
Što znamo o preostalim kapacitetima za obogaćivanje
I dalje nema jasnog odgovora može li Iran nastaviti obogaćivanje u dvama poznatim postrojenjima – Fordowu i Natanzu – nakon prošlogodišnjih napada. Satelitske snimke pokazale su znatna oštećenja na površini nakon lipanjskih udara američkim bombama za probijanje bunkera. No nitko zasad ne može potvrditi jesu li podzemni objekti pogođeni ni u kakvom su stanju nakon najnovijih napada.
Glavni kompleks u Natanzu, u središnjem dijelu zemlje, uključivao je objekte smještene više od 40 metara ispod površine, zaštićene čelično-betonskom konstrukcijom debljine oko osam metara. Fordow je bio još bolje utvrđen – izgrađen unutar planine, na dubini između 60 i 90 metara.
Iako je Trump tvrdio da su prošlogodišnji napadi uništili iranski nuklearni program, stručnjaci smatraju da je zemlja zadržala ključne kapacitete. Preliminarna analiza Pentagona procijenila je da su napadi program unazadili za jednu do dvije godine. Jasniju sliku dat će tek inspektori Međunarodna agencija za atomsku energiju kada na terenu provjere razmjere štete.
Postoji i mogućnost da Iran dodatno obogaćuje preostali visoko obogaćeni uranij u postrojenju za koje ostatak svijeta ne zna. Sredinom lipnja Organizacija za atomsku energiju Irana objavila je da je izgradila treće postrojenje na nepoznatoj, sigurnoj lokaciji. Iran već ima presedan tajnih projekata – i Natanz i Fordow gradio je u tajnosti, a inspektorima IAEA pristup je omogućio tek kad su objekti bili gotovo dovršeni.
.webp){kind=icon}
