Geopolitički događaji u zadnjih nekoliko godina podučili su nas kako su najstabilniji opskrbni lanci najkraći. Zato diljem svijeta vlada trend deglobalizacije i okretanje lokalnim resursima, a kakvo je stanje po tom pitanju među domaćim kompanijama, doznali smo na posljednjem panelu konferencije "Logistika i distribucija" u organizaciji Bloomberg Adrije.
Ključna stvar je diverzifikacija dobavljača i upravo tome su se okrenule naše velike tvrtke, žrtvujući nešto više novca za mnogo više sigurnosti. Brojni izazovi natjerali su ih i na bolje planiranje.
Rat u Rusiji bio je jedan od prvih globalnih šokova nakon oporavka od pandemije, a posebno je pogodio JGL koji tamo ima vrlo razvijeno poslovanje. No, stvari se brzo mijenjaju.
Direktorica lanca opskrbe JGL-a Zrinka Hauser kazala je kako im je Rusija i dalje najvažnije tržište, ali njegov udio konstantno opada jer je poslovanje postalo izuzetno komplicirano. Otvaranje novih tržišta ide teško jer zbog kompliciranih procedura u industriji prođe i do par godina prije nego što se biznis potpuno osovi na noge, ali alternative nema.
JGL želi jačati poslovanje na europskim, relativno sigurnim tržištima, a zanimljiva su im još dva – SAD i Kina. Idu s točno određenim proizvodima na ograničeni dio teritorija tih zemalja, a onda će procjenjivati koliko se isplati dalje ulagati.
"Velika većina sirovina i primarne ambalaže koja nam treba ne postoji na našem tržištu, ali uvijek smo gledali da za sve ključne sirovine imamo sekundarnog dobavljača. To uvođenje sekundarnog dobavljača nije jednostavno, traje po nekoliko godina, ali se pokazalo kao pun pogodak posljednjih godina. To značajno poskupljuje poslovanje, no daje nam sigurnost", izjavila je Hauser, dodavši kako kronično nedostaje skladišnog prostora za farmaceutsko poslovanje.
U JGL-u su to na vrijeme shvatili i krenuli u investicije. Danas na Kukuljanovu imaju potpuno automatizirano skladište koje zasad pokriva njihove kapacitete, no uskoro će morati krenuti u izgradnju novog.
Još jedna tvrtka koja nastoji što više lokalizirati poslovanje je Metro. Voditeljica odjela za upravljanje lancem opskrbe u toj kompaniji Snježana Sokol naglašava kako na domaćem tržištu surađuju sa svima, od malih OPG-ova do velikih proizvođača.
"Dajemo im mogućnost da prodaju ne samo na nacionalnom tržištu već i regionalno. Partneri smo, dajemo im mogućnost naše logističke mreže, na neki način brinemo njihove brige. Zajednički planiramo proizvodnju, definiramo izgled proizvoda, educiramo ih. Kod malih je specifično da se teže digitaliziraju, a veći to rade mnogo bolje jer im je i troškove lakše podnijeti zbog većeg volumena prodaje", pojasnila je.
Kad smo već kod volumena, on raste u našim morskim lukama. Kako je objasnio Matej Kutle, voditelj odjela prodaje Luke Split, oko 4,8 milijuna tona odradi Luka Ploče, splitski bazen je razbijen na više igrača, a svi skupa obrade oko 3 milijuna tona.
"Tržišta teoretski ima za sve naše luke i dobro je da ih ima više jer se time privlači velike strane firme jeftinijim transportom, odnosno sirovinom", rezonira Kutle.
Kao najveću prednost Luke Split ističe geografski položaj. Naime, splitska luka idealna je za "hranjenje" domaćeg, ali i tržišta BiH i Srbije. Kutle je elaborirao kako su fokus s kontejnerskog prometa prebacili na rasuti teret nakon što je cijena po kontejneru skočila s dvije na deset tisuća dolara.
"Lani smo srušili rekord po tonaži, menadžment nam je mlad, dosta zapošljavamo i mislimo da je ovo dobra priča i za nas i za klijente", zaključio je.