Svjetski čelnici pokušavaju spriječiti rat širokih razmjera između Izraela i Hezbolaha. Postoji još jedan rat, možda mnogima nezamislivih razmjera, koji također treba brzo spriječiti.
Poput Izraela i Hezbolaha 2006., rat koji je bjesnio između Demokratske Republike Kongo (DRK), Ruande i Ugande od augusta 1998. do jula 2003. mogao bi ponovo buknuti. Do kraja tog rata bilo je uključeno devet afričkih zemalja i 20 pobunjeničkih skupina. Najmanje 5,4 miliona ljudi umrlo je zbog borbi, bolesti i pothranjenosti. Sedam miliona je raseljeno. Afrički svjetski rat — ili Veliki afrički rat, kako je postao poznat — bio je najsmrtonosniji svjetski sukob od Drugog svjetskog rata.
Danas se sukob između kongoanskih i ruandskih čelnika opasno zaoštrio, mirovne inicijative su propale, u toku je utrka u naoružanju, a česti su smrtonosni sukobi između obiju strana i njima pridruženih milicija. Svi upozoravajući signali za ponavljanje rata 1998.-2003. su aktivirani.
Dugogodišnje napetosti
Napetosti tinjaju godinama, uz česte izvještaje o ozbiljnim prekograničnim sukobima u istočnim pokrajinama DR Konga. Ratna retorika i nasilje pojačali su se uoči izbora u DRK-u u decembru 2023. i intenzivirali su se tokom proteklih sedam mjeseci. Nekoliko sedmica prije izbora predsjednik DRK-a Félix Tshisekedi rekao je da se predsjednik Ruande Paul Kagame ponaša poput Hitlera i da ima ambicije proširiti Ruandu na istočni DRK. "Obećavam da će završiti kao Hitler", upozorio je. Ruanda je rekla da su Tshisekedijeve riječi "glasna i jasna prijetnja".
Dana 9. jula izvještaj stručnjaka Ujedinjenih naroda potvrdilo je široko rasprostranjene optužbe da Uganda i Ruanda podržavaju moćnu pobunjeničku skupinu M23 u istočnom DRK-u. Upozorava se da kriza "nosi rizik pokretanja šireg regionalnog sukoba". Glasnogovornica ruandske vlade Yolande Makolo odgovorila je da je Tshisekedi "stalno prijetio objavom rata Ruandi" i da će se njena zemlja "nastaviti braniti".
Razlozi za borbe stari su decenijama i složeni su, no trenutno se svode na pokušaje raznih igrača da dominiraju bogatim mineralnim resursima DRK-a. Nakon genocida u Ruandi 1994. godine, u kojem su uglavnom Hutu etničke skupine ubile milion pripadnika etničke skupine Tutsi, milicije umiješane u ubistva pobjegle su u istočni DRK. Ruandska vojska ih je progonila, tvrdeći da mora uhapsiti počinitelje genocida i uništiti njihove mreže. To se ponovo dogodilo 1998., pokrenuvši veliki rat i iznjedrivši mrežu interesnih skupina koje uključuju susjedne nacije i naoružane milicije, plaćenike, rudarske kompanije, lokalne i regionalne političare, Kinu, SAD i druge globalne sile koje traže uporište u regiji. Velike dijelove DRK-a su od tada "okupirale" nemilosrdne naoružane skupine koje profitiraju od ilegalnog rudarenja.
DRK proizvodi gotovo 70 posto svjetskog kobalta, dok je regija Velikih jezera bogata kositrom, tantalom, volframom, litijem i zlatom — a svi oni su ključne komponente baterija za električna vozila, mobitela, frižidera, nakita, dijelova aviona, automobila i druge robe. Od 2020. kineske kompanije posjedovale su ili imale udjele u 15 od 19 rudnika kobalta u DR Kongo. Između 2022. i 2050. potražnja za niklom će se udvostručiti, kobaltom utrostručiti, a litijem udeseterostručiti, navodi Međunarodna agencija za energiju.
Uticaj na druge zemlje
Sukob bi potencijalno mogao uticati ili uvući druge zemlje. Osim DRK-a, Ruande, Ugande i Burundija, mnoštvo naoružanih skupina već je prisutno u regiji. UN-ova mirovna misija od 11.000 pripadnika (koja djeluje pod francuskim akronimom MONUSCO) trebala je napustiti zemlju do kraja godine, ali je kongoanska vlada zatražila da ostane na neodređeno vrijeme. Južnoafrička Republika, Malavi i Tanzanija već imaju trupe u DRK-u kao dio mirovne misije Zajednice za razvoj južne Afrike, koja je tamo raspoređena u decembru 2023. Susjedi DRK-a Angola, Republika Kongo, Tanzanija, Kenija i Zambija mogli bi biti uvučeni u borbe. Regionalne snage Istočnoafričke zajednice napustile su DRK u decembru 2023. i mogle bi biti ponovno uvučene u sukob.
To nije sve. Globalni centar za odgovornost za zaštitu kaže da u regiji djeluje najmanje 120 naoružanih milicija, dok su plaćeničke skupine kao što je ruska Wagner grupa angažirali razni akteri. Zabrinjavajuće je da se DRK opskrbljuje oružjem. Vojna potrošnja zemlje imala je najveći porast u svijetu 2023., prema Stockholmskom institutu za istraživanje mira. Potrošnja na oklopna vozila, bespilotne letjelice i drugu vojnu opremu više se nego udvostručila u godinu dana na 794 miliona dolara.
Sukob 1998.-2003. završio je jer su jaki kontinentalni čelnici intervenirali kroz dijalog. Godine 2000. afrički su čelnici usvojili Deklaraciju iz Loméa, koja je izričito zabranila državne udare, dajući tako Afričkoj uniji ovlasti da se suprotstavi zaraćenim stranama.
Sukobi se nastavljaju
Trenutna politička klima, koju je glavni tajnik UN-a António Guterres nazvao "epidemijom" državnih udara, otežava intervenciju. Kontinentalno vodstvo poput onog iz ranih 2000-ih također nedostaje. Na svom posljednjem sastanku 12. jula, Afrička unija — čiji su autoritet već potkopali samouvjereni vođe državnih udara u Maliju, Nigeru, Burkini Faso i drugim zemljama koje doživljavaju demokratsko nazadovanje — nije uspjela čak ni staviti krizu Velikih jezera na svoj dnevni red.
Pokušaji da se postigne novi mirovni sporazum su propali. Dana 27. jula, predsjednik DRK-a Tshisekedi rekao je na sastanku u Parizu: ''Postoje dva procesa. Postojao je Nairobijski proces koji je vodio Uhuru Kenyatta, a kojim je, nažalost, kasnije upravljao novi predsjednik William Ruto. On ga je jako loše vodio. Proces je gotovo mrtav''.
Druga inicijativa, proces iz Luande, koji vodi angolski predsjednik João Lourenço, malo je napredovala nakon katastrofalnog sastanka u februaru.
Šta sada? Na zahtjev SAD-a, zaraćene strane pridržavaju se humanitarnog primirja već gotovo mjesec dana, no sukobi se nastavljaju. Ovo primirje trebali bi iskoristiti međunarodni čelnici - američki državni tajnik Antony Blinken je izvrsno sarađivao s predsjednikom Angole Lourençom - kako bi potaknuli Tshekedija iz DRK-a i Kagamea iz Ruande da smanje retoriku i dođu za stol. Kina, koja je ove godine prodala oružje objema stranama i dominantan je inozemni ekonomski igrač u rudarskom sektoru DRK-a, trebala bi učiniti isto. Švicarska i Ujedinjeni Arapski Emirati (obje zemlje imaju rudarske interese u DRK-u) također bi trebali djelovati. Ključno je da bi regionalni čelnici poput Angole, Južne Afrike, Nigerije i Kenije trebali preuzeti vodeću ulogu uz predsjednika Angole kako bi spriječili pogoršanje i potvrdili interese Afrike.
Uz 7,2 miliona ljudi u regiji koji su već raseljeni (700.000 u samo prva tri mjeseca 2024.) zbog rata, daljnja eskalacija bi značila katastrofu za kontinent.
.webp){kind=icon}
