Počnimo ljubav iz početka - buđenje nuklearne energije

Nuklearna električna energija, kao proizvod civilne upotrebe vojne tehnologije, od samog početka se suočavala s jednim velikim problemom. Sva racionalna obećanja o čistoj energiji i visokoj energetskoj efikasnosti bila su suprotstavljena strahovima šire javnosti, koja je u nuklearnim elektranama vidjela opasnost od nuklearne pečurke.

Da strahovi nisu bezrazložni postarali su se incidenti u Černobilu 1986. i Fukušimi 2011. godine. Bauk nuklearki se veoma duboko ukorijenio i među političarima, do te mjere da je 2023. godine Njemačka zatvorila i svoju posljednju nuklearnu elektranu. Iako je takva politika pogodovala kratkoročnim političkim ciljevima zelenih partija, realnost ih je ubrzo demantovala.

Dekarbonizacija i rast potrošnje: energetski paradoks 21. vijeka

Svjetski napori ka dekarbonizaciji odvijaju se paralelno s rapidnim rastom potrošnje električne energije, prvenstveno podstaknutim razvojem vještačke inteligencije. Suočavajući se sa situacijom u kojoj je potrebno gasiti proizvođače energije koji zagađuju životnu sredinu, a istovremeno osigurati izvore energije za održiv ekonomski rast, svijet je ponovo otkrio nuklearnu energiju. U vrijeme u kojem se opraštamo od poznate pjevačice Beti Đorđević, djeluje prikladno da za buđenje nuklearne energije u svijetu iskoristimo stihove njene najpoznatije pjesme - počnimo ljubav iz početka.

Prva nuklearna elektrana koja je povezana na distributivnu mrežu otvorena je 1954. godine u SSSR-u, u blizini Moskve. Nakon Obninske elektrane, djelovalo je da je nuklearna energija ključ za zadovoljenje svih budućih potreba za električnom energijom. Razvijene zemlje su se fokusirale na obezbjeđivanje električne energije iz izvora koji ne zagađuju direktno životnu sredinu i pružaju naizgled neograničene megavate iz svojih turbina.

Bloomberg

 

Incidenti koji su promijenili tok istorije

Da nuklearna energija ne postane svjetski El Dorado postaralo se nekoliko ozbiljnih nuklearnih incidenata, koji su dodatno pojačali sumnje u bezbjednost sistema. Prvi značajan incident dogodio se 1979. godine na ostrvu Tri Milje u SAD-u. Nakon njega, uslijedila je nuklearna eksplozija reaktora u Černobilu 1986. godine, a zatim i posljednja velika nesreća u Fukušimi 2011. godine, nakon udara razornog cunamija.

Svaki incident je dodatno jačao protivnike nuklearne energije i hranio njihovu argumentaciju da tehnologija nije u potpunosti bezbjedna i da svaki ozbiljniji propust može da bude koban, ne samo lokalno, već i globalno. Paralelu s nuklearnom bezbjednošću često vidim u aviosaobraćaju. Iako je to najbezbjedniji vid saobraćaja, pad aviona, kao i nuklearna katastrofa, gotovo uvijek imaju fatalne posljedice za sve uključene.

Jugoslavenski nuklearni plan koji nikada nije realizovan

Godine nakon Černobila obilježile su najsporiji period rasta nuklearne energije, dok se na prostoru bivše Jugoslavije njen razvoj u potpunosti zaustavio. Strateški plan SFRJ u oblasti razvoja nuklearne energije predviđao je da baš krajem 2025. godine u funkciji budu 23 nuklearne elektrane, u svim bivšim republikama osim u Crnoj Gori.

Međutim, desio se Černobil, a ni Jugoslavija nije mnogo bolje prošla, tako da je danas u funkciji samo prva od te 23 elektrane - NE Krško, na granici Hrvatske i Slovenije. Interesantno je da je baš na dan nuklearne katastrofe u Černobilu trebalo da se zatvori poziv za izgradnju narednih nuklearnih elektrana, prvo NE Prevlaka kod Siska, a zatim još dvije elektrane na Dunavu. Trebalo je da budu završene do 2000. godine, uz uključivanje prvenstveno domaće industrije.

Stringer/AFP/Getty Images Nuklearna elektrana Krško

 

Kao reakciju na Černobil, Jugoslavija uvodi moratorijum na razvoj nuklearne energije, gasi programe na svojim univerzitetima i prekida svaki razvoj civilnog nuklearnog programa. Tek 2024. godine Srbija ukida moratorijum i ponovo otvara pitanje izgradnje prve nuklearne elektrane na svojoj teritoriji, koja bi se na mrežu mogla priključiti između 2040. i 2045. godine.

Paralelno s tim, Slovenija se priprema za mogućnost da već 2028. godine započne radove na drugom bloku NE Krško. Gledajući van prostora bivše Jugoslavije, Mađarska proširuje postojeću NE Paks sa dva nova reaktora, Bugarska planira dodatne kapacitete u elektrani Kozloduj, dok Turska privodi kraju izgradnju svoje prve nuklearne elektrane Akuju.

Globalno buđenje nuklearne energije

Napori za revitalizaciju nuklearne energije na Balkanu u skladu su sa širim svjetskim buđenjem nuklearne energije. Trenutno je u svijetu aktivno oko 440 reaktora, dok je oko 70 u izgradnji. Kina, Rusija i Indija grade čak 45 od tog broja, dok je broj predloženih projekata višestruko veći. Zemlje u razvoju vide nuklearnu energiju kao ključni alat za obezbjeđivanje novih izvora energije koji neće dodatno zagaditi životnu sredinu niti ih usporiti u dostizanju klimatskih ciljeva. U Istočnoj Evropi posebno se izdvaja Poljska, koja trenutno nema nijedan aktivan reaktor, ali je predložila čak 29 novih u narednom periodu.

Do današnje pomame za nuklearnom energijom došlo se iz čiste nužde. Kako bi svijet bio bliži ostvarivanju klimatskih ciljeva do 2050. godine, neophodno je postepeno gasiti velike zagađivače poput termoelektrana. Obnovljivi izvori energije, poput vjetra i sunca, ne mogu garantovati stabilnost snabdijevanja koja je neophodna za balansiranje elektroenergetskog sistema.

Kako ne možemo uticati na to kada će sunce sijati ili vjetar duvati, neophodno je obezbijediti čist i stabilan izvor električne energije. Nuklearna energija je trenutno jedina tehnologija koja može odgovoriti na ove zahtjeve u potrebnom obimu. Pitanje trajnog skladištenja nuklearnog otpada ostaje neriješeno, ali uprkos tome nuklearna energija i dalje predstavlja ključan stub budućeg energetskog sistema.

Vještačka inteligencija kao novi energetski izazov

Pored zamjene "prljavih" za "čiste" izvore električne energije, razvoj vještačke inteligencije znatno je povećao ukupnu potrošnju struje, stvarajući potrebu za novim proizvodnim kapacitetima. Nakon decenija stagnacije potrošnje u SAD-u, data-centri i drugi veliki potrošači povezani s vještačkom inteligencijom povećaće ukupnu potrošnju električne energije za oko 25 odsto do 2030. godine i čak 80 odsto do 2050. godine.

Takav rast stvara ogroman pritisak na distributivnu mrežu, koja mora da prenese energiju od proizvođača do potrošača. Umjesto da se oslanjaju isključivo na javne investicije, kompanije poput Amazona, Googlea, Microsofta i Mete započele su razvoj sopstvenih nuklearnih kapaciteta. Koristeći prvenstveno novu tehnologiju malih modularnih reaktora (SMR), ove kompanije nastoje da obezbijede stabilne i pouzdane izvore energije za svoje data-centre u SAD-u.

Bloomberg

 

Ova tehnologija je još uvijek u eksperimentalnoj fazi, ali nudi bržu primjenu i manje kapacitete, reda veličine nekoliko stotina megavata, u odnosu na tradicionalne reaktore koji imaju snagu od jednog gigavata i više. Da je potreba urgentna pokazuje i činjenica da je Microsoft, u saradnji s kompanijom Constellation Energy, ponovo pokrenuo jedan reaktor u već pomenutoj elektrani Tri Milje, kako bi obezbijedio stabilno snabdijevanje energijom u narednih 20 godina.

Kako je svijet započeo ljubav iz početka s nuklearnom energijom, vrijeme je da to učini i Srbija. Usvajanjem najboljih dostupnih tehnologija i uz striktno poštovanje svih bezbjednosnih standarda, izgradnja nuklearnih kapaciteta postaje ključna za obezbjeđivanje dugoročno stabilnog snabdijevanja električnom energijom.

Država se obavezala da do 2050. godine ugasi i posljednju termoelektranu, zbog čega je neophodno već sada aktivno raditi na planiranju i izgradnji zamjenskih kapaciteta. Novi hidroenergetski projekti i obnovljivi izvori energije predstavljaju važan dio energetskog miksa, ali stabilan i pouzdan izvor energije može se obezbijediti isključivo kroz nuklearnu energiju. Možda Jugoslavije više nema, ali neke stvari je, očigledno, planirala kako treba.

 

Komentar ne odražava nužno mišljenje uredništva Bloomberg Adrije i njenih vlasnika.