Obavezni vojni rok u regionu – nova realnost?

Obavezna vojna služba, poznata i kao vojni rok, godinama je predmet žustre rasprave u Adria regionu. Da li se vraća? Koja zemlja će prva uvesti obavezni vojni rok? 

Obavezna vojna služba zahtijeva od građana koji zadovoljavaju propisane uslove da služe u vojsci tokom određenog perioda, obično po dostizanja određene starosti. Dok neke zemlje smatraju da je neophodna za nacionalnu odbranu i podsticanje patriotizma, druge je kritikuju zbog kršenja individualnih sloboda, nametanja nepotrebnih ekonomskih troškova i remećenja tržišta rada. Sada vojni rok ponovo kuca na vrata Zapadnog Balkana. 

U ovom trenutku, formalne korake u pravcu ponovnog uvođenja obavezne vojne službe preduzeli su politički lideri Srbije i Hrvatske. Te dvije države su prve u Adria regionu koje su odlučile da u donekle izmijenjenom obliku vrate vojni rok za građane. I u Beogradu i u Zagrebu razmatra se period vojnog roka u trajanju od tri mjeseca, što je relativno kratka obaveza, dok nije jasno koliki će broj mladića uopšte biti regrutovan i da li će morati da im se pridruže i djevojke.

Iako je ova tema na tapetu godinama, budući da je popularna u konzervativnim političkim krugovima, izgleda da će ovaj put biti i ostvarena, vjerovatno početkom naredne godine. Tekući rusko-ukrajinski vojni sukob podstiče trend okretanja ka povećanim izdacima za bezbjednost na čitavom evropskom kontinentu. 

Institucija generalštaba Srbije je odmah nakon Nove godine prva u regionu obavijestila  o pokretanju zvanične inicijative za uvođenje vojnog roka, premda ne možemo tvrditi da je to učinila zbog straha od invazije Rusije. Stoga ostaje otvoreno pitanje koji su istinski motivi za takvu odluku. Zvanično objašnjenje generalštaba za prijedlog vraćanja vojnog roka glasi da je to "u cilju podizanja odbrambenih sposobnosti Vojske Srbije, kroz podmlađivanje i unapređenje popune i obučenosti aktivnog i rezervnog sastava".

Vlada Hrvatske nije dugo oklijevala da pođe stopama srpskih vojnih zvaničnika, te je 22. januara ministar hrvatskih veterana Tomo Medved najavio razmatranje uvođenja obavezne vojne službe riječima: "Sigurnosna platforma u cijelom se svijetu u protekle dvije godine izrazito izmijenila. Sagledavamo u kojem smjeru će se to odvijati". Vojni rok je u Srbiji suspendovan 2011. godine, dok je Hrvatska isto učinila nekoliko godina ranije, tačnije 2008. godine. 

U regionu Zapadnog Balkana, kako stvari trenutno stoje, nijedna druga država ne planira vraćanje obaveznog vojnog roka. Prva je datu građansku obavezu ukinula Slovenija, sada daleke 2003. godine. Crna Gora je vojni rok ukinula 2006. godine, poslije istupanja iz državne zajednice Srbije i Crne Gore. Sjeverna Makedonija je ukinula obaveznu vojnu službu iste godine kada i Crna Gora - 2006. Bosna i Hercegovina je pošla stopama svojih susjeda i isto učinila 2007. godine. I druge balkanske države, poput Albanije, Bugarske i Rumunije nemaju obavezu služenja vojnog roka.

Izuzetak na čitavom Balkanu predstavljaju Grčka i Turska, koje iako su obje članice NATO-a, imaju napete odnose kroz cijelu istoriju, što je glavni razlog zašto Grčka zahtijeva od svojih građana da budu vojno obučeni. 

Gledano iz perspektive kolektivne bezbjednosti, Srbija je jedina balkanska država koja je u svojim zvaničnim dokumentima deklarisana kao vojno neutralna država, što znači da je jedina država u okruženju, izuzimajući Bosnu i Hercegovinu, koja nije članica NATO-a. Ostale zapadnobalkanske države uživaju zaštitu ovog jedinog zaista funkcionalnog međunarodnog vojnog saveza koji danas postoji.

Ukoliko pratimo tu logiku, vidjećemo da i druge evropske vojno neutralne države, kao što su Austrija ili Švajcarska, takođe imaju obavezu služenja vojske u svom zakonodavstvu. Međutim, nijedna od te dvije države nije 1990-ih učestvovala u razornim građanskim ratovima, koji su donijeli samo štetu i unazadili čitav Adria region. Po pravilu, ostale evropske države, poput baltičke trojke - Finske, Norveške, Danske (za mali broj mladih ljudi) i Švedske (isto kao u Danskoj) ne mogu da ukinu vojni rok jer se na njihovim granicama nalazi ekspanzionistička Rusija, koja je totalnim ratom protiv Ukrajine jasno obznanila svoje namjere. Upravo ovih dana Švedska je i zvanično postala 32. članica NATO-a.

Samo po sebi je jasno da je glavni argument za postojanje vojnog roka očuvanje nacionalne bezbjednosti. Razumljivo je da države koje graniče s Rusijom uvode vojni rok upravo iz tog razloga. Ali zašto bi tu obavezu ponovo uvele države Adria regiona, nije sasvim razumljivo.

Depositphotos

Prvi ministar odbrane iz našeg regiona koji se decidno izjasnio protiv uvođenja obavezne vojne službe jeste slovenački ministar odbrane Marjan Šarec: "U Sloveniji ne razmišljamo o uvođenju obaveznog služenja vojnog roka", izjavio je Šarec u februaru ove godine. Dakle, slovenačko političko rukovodstvo ne osjeća isti nivo ugroženosti, kakav izgleda da osjećaju srpsko i hrvatsko. 

Srbija je već nekoliko puta tokom prethodnih nekoliko godina podizala stepen borbene gotovosti svojih oružanih snaga i raspoređivala ih uz administrativnu liniju s Kosovom, dok je američki State Department 29. septembra 2023. godine javno i na alarmantan način uputio zahtjev Srbiji da povuče svoje trupe dalje od Kosova. Srpske vlasti svakako kao glavni argument koriste Kosovo za širok spektar političkih objašnjena, pa mogu i u ovom slučaju.

Hrvatski odgovor je uslijedio nedugo poslije srpskog, ali je logičan, jer srpske vlasti ne propuštaju priliku da kritikuju svoje pandane u Zagrebu, koji im ne ostaju dužni odgovorima. Logičan je slijed događaja da Hrvatska uvede vojni rok, ako je isto to učinila i ne baš prijateljski prema njoj nastrojena Srbija. 

Ipak, ne treba misliti da uvođenje vojnog roka podrazumijeva izbijanje ratnih sukoba u Adria regionu. Za to nema nikakvih uslova sve dok je zaštita NATO-a zagarantovana. Razlog za uvođenje vojnog roka može biti daleko jednostavniji i manje uzbudljiv - loše stanje unutar sistema vojske balkanskih država.

Depositphotos

Prema zvaničnim podacima, od 2008. godine do danas dobrovoljni vojni rok u Hrvatskoj uspješno je završilo 9.519 muškaraca i 1.603 žene. U Srbiji je broj vojnika koji dobrovoljno služe vojsku na nivou od oko 1.200 regruta godišnje, a vojni rok traje šest mjeseci, tri puta duže nego u Hrvatskoj. Vojnici koji su u Srbiji dobrovoljno služili vojni rok bili su kompenzovani sa oko 400 evra, dok je u Hrvatskoj taj izdatak iznosio 700 evra. 

Vojni stručnjaci su saglasni da objema vojskama jednostavno nedostaje ljudstva za nesmetano funkcionisanje, a u Srbiji, prema podacima Vojnog sindikata, profesionalnu vojsku napušta hiljade mladića i djevojaka. Obavezni vojni rok popunio bi prazna mjesta uz minimalnu novčanu kompenzaciju. I hrvatska i srpska vojska imaju probleme sa zapuštenom vojnom infrastrukturom, ali uopšte nije neophodno obnoviti svaku staru kasarnu i poligon.

Ulaganja u vojnu infrastrukturu će zavisiti od broja regruta, a ni Srbija ni Hrvatska nemaju potrebu da svake godine regrutuju sve dostupne vojne obveznike. Potrebe vojske mogu se zadovoljiti i svega četvrtinom dostupnih obveznika, i to ako se u obzir uzmu mladići, ne i djevojke. 

Možemo zaključiti da vojni rok nije u toj mjeri povezan s patriotizmom, pa čak ni s agresivnim namjerama Adria država, već je prije svega iznuđen lošim stanjem u vojsci u kojoj malo koji mladić ili djevojka vide svoju karijernu budućnost. U prilog ovoj tvrdnji ide i predloženi kratak rok vojne službe, koji nije ni namijenjen stvaranju borbene sile, koliko sakupljanju besplatne radne snage za održavanje u životu umirućeg vojnog sistema.

Vojni rok zapravo jeste jeftiniji način finansiranja vojnog sistema, svakako pristupačniji od drastičnog povećanja vojnih izdataka, koji bi bili neophodni da profesionalna vojska dostigne potreban nivo efikasnosti i uopšte bude privlačna kao mjesto zaposlenja. 

Komentar ne odražava nužno mišljenje uredništva Bloomberg Adrije i njenih vlasnika.