Kad su u Bukureštu 2001. godine dodjeljivali počasni doktorat Josephu Stiglitzu, dobitniku Nobelove nagrade za ekonomiju za tu godinu, organizatori su pozvali predstavnike balkanskih zemalja sudjelovati u radu na panelu eksperata i prezentirati ekonomsku situaciju svojih zemalja – po pet minuta za izlaganje i pet za Stiglitzev komentar. Izlaganja i Stiglitzevi komentari trajali su po predviđenom planu - osim za BiH. Rasprava o njoj trajala je 35 minuta.
Za razliku od prezentiranih zemalja, BiH je iznimno specifična. Bugarska i BiH su jedine zemlje s currency boardom u Europi i među pet zemalja svijeta, ako se izuzme sedam malenih karipskih zemalja, no Bugarska nije bila zastupljena na panelu.
Uporedimo BiH s plivačem. Za razliku od većine drugih zemalja, kod kojih plivač ima obje ruke, kod BiH nema jednu ruku (zbog currency boarda, jer nema monetarnu politiku) dok mu je druga slomljena. Lako je voditi politiku kad su obje ruke na raspolaganju, tj. grane ekonomske politike, fiskalna i monetarna politika. No, kako ju voditi kad nema monetarne politike, a fiskalna je razdrobljena između države, entiteta i kantona i još nekoordinirana.
Stiglitz je bio zainteresiran za ekonomski rast i uravnotežavanje ekonomije u uvjetima uveliko nepostojeće, k tomu još i nekoordinirane ekonomske politike. A koga, osim namjernika poput Stiglitza, interesira podizanje ekonomije s 2,5 posto na sedam posto godišnje i uravnotežavanje tijekom te trajektorije.
Politika produktivnosti
Bh. ekonomija ima visoku nezaposlenost, visoku inflaciju i umjeren deficit tekućeg računa. Ne može se uravnotežavati ako ne smanji relativne troškove proizvodnje, tj. smanji tuzemne u odnosu na inozemne troškove proizvodnje. To se može postići devalvacijom, sa kontrolom i bez kontrole ino tokova kapitala, te rastom produktivnosti – što, primjerice, pokazuje i negativno iskustvo Argentine 2001. god. "Nešto je duboko pogrešno sa sistemom ako je spao na taj izbor", smatra nobelovac Krugman. Malo bi više mogao kazati Mundell, nobelovac i "ekspert eksperata" u međunarodnoj ekonomiji, kazao bi Ćiro Blažević.
Vjekoslav Domljan
Ako bh. političari već u razdoblju jedne generacije ne žele koristiti top-down pristup, zbog rasprava o nadležnosti, ostaje bottom-up pristup. Treba ustanoviti koje su komparativne prednosti regija i koje kompetitivne prednosti u penjanju uz globalne lance vrijednosti njihovih firmi. To je put za povećanje udjela BiH u globalnom izvozu s 0,03 posto na barem 0,11 ili 0,13 posto, koliko imaju Srbija ili Hrvatska, da ne kažemo 1,9 posto, koliko ima Švicarska. No, za provođenje tog teorijskog koncepta i EU koncepta "pametne specijalizacije regija", treba imati pameti. No, bh. vlasti ne samo što ne razvijaju umjetnu inteligenciju nego i rastjeruju prirodnu.
Financijska politika
Politika "stvari idu kako idu" će se nastaviti ako politički lideri - aktualni i budući - ne budu izvlačili lekcije iz svladavanja kriza. Primjerice, tijekom globalne krize od 2007. do 2009. godine politika je preplavila svijet likvidnošću, no nije usmjerila novac prema najvažnijim investicijama. Novac se vratio u financijski sistem i tu ostao zarobljen. Tako je diljem svijeta, no nigdje više no u BiH. Tijekom krize od 2020. do 2022. opet su preplavili svijet likvidnošću i prouzročili inflaciju.
Kamatna stopa na kredite je veća od stope rasta bruto domaćeg proizvoda, pa se novac izvlači iz privrede i seli u banke. Jedini način za sprečavanje rasta kamatnih stopa - što je aktualni globalni trend - je ojačati konkurenciju i smanjiti sistemski rizik.
Bh. banke su, i zato što su ih političari stavili u stanje pravnog monopola, okupirale 90 posto tržišta. No, od prikupljenih 28,9 milijardi KM depozita, 6,4 milijarde KM su umrtvile kroz rezerve kod Centralne banke, na što plaćaju i kamatu i taj trošak se prevaljuje na građane i firme.
Bloomberg
Formiranjem jednog strateškog investicijskog fonda (SIFa) za energiju znatan dio tih sredstava koja leže kod Centralne banke, a i drugdje, npr. u džepovima građana i dijaspore, bi se stavio u funkciju. Ako bi SIF primjerice prikupio 10 milijardi KM, veličina depozita banaka bi spala na 18,9 milijardi, odnosno obavezne rezerve bi se automatski smanjile za jednu milijardu i koristile za razvoj. Eto dopunske milijarde, koliko BiH godišnje "uveze" ino štednje kroz deficite tekuće platne bilance.
Fond bi ulagao u proizvodnju, skladištenje, prijenos i distribuciju električne energije, povećanje energijske efikasnosti, korištenje energijski štednih tehnologija, čak i u razvoj tih tehnologija.
Inicijator uspostave Fonda bi bila inozemna financijska institucija s AAA kreditnim rejtingom, jer u rentijerske bh. institucije građani i firme imaju povjerenja koliko i u njihove certifikate i privatizaciju. Ona bi uz partnerstvo zainteresiranih bh. vlasti, većih kompanija i banaka formirala kapital od milijarde, koji bi se uvećavao emisijama zelenih obveznica i sl. Građani bi dobili veći prinos od prinosa na uloge kod banaka, a BiH bi koliko-toliko spremna dočekala 2026. i EU porez na prljavu energiju.
Vjekoslav Domljan je rektor Sarajevo School of Science and Technology (SSST) i redovni profesor na Ekonomskom fakultetu.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
