Zlatno pokriće je kao sistem imalo niz svojih prednosti od kojih je najvažnija da je bilo onemogućeno nekontrolisano štampanje novca i time su se inflacija i povjerenje u novac zadržavali stabilnim. Naravno i svi ekonomski termini koji su do tada bili korišteni imali su svoje uporište u takvom sistemu. Međutim, promjenom svjetskog monetarnog sistema, postavlja se pitanje da li su ekonomski termini i dalje upotrebljivi kao takvi?
Krajem 2008. globalni finansijski sistem našao se pred kolapsom i morao je biti spašavan daljnjim državnim intervencijama. Nastojeći ponovo pokrenuti finansijski sistem, razvijene zemlje pružale su državne garancije za štedne depozite i međubankovne posudbe, dokapitalizovale banke javnim fondovima i preuzimale rizične plasmane, odobrile fiskalne olakšice, utjecale na visinu kamatnih stopa te preduzele niz drugih mjera čija je vrijednost iznosila otprilike 4.500 milijardi dolara. Sve je to pomoglo da SAD prevaziđe veliku krizu, ali momenat povratka novca je predstavljao veliki problem i izazvao je velike turbulencije od 2014. do 2018, godine, kada je Fed povlačio novac.
Međutim, Sjedinjene Američke Države su uspjele zaokružiti ciklus i bez katastrofalnih posljedica se vratiti u normalizovane tokove. Da li je to slučaj i sada u Evropskoj uniji i da li Evropska centralna banka može na isti način promijeniti kurs koji su zauzele kopirajuće metode Feda u vrijeme pandemije kada su probleme pokušali da riješe na način kao i SAD? Evidentno je da ne može, i to ne zbog pada privrednih aktivnosti u zemljama, jer pad izazvan pandemijom je brzo promijenio smjer, kada je pandemija "zaustavljena", već zbog rata u Ukrajini, koji je izazvao poremećaj vezan za povrat novca u ECB iz državnih obveznica zemalja EU.
Draško Aćimović/Bloomberg Adria
Zemlje EU nisu mogle ove godine početi vraćati novac, već su im potrebne sve veće količine izazvane poremećajima na tržištu i enormnom inflacijom, koja se može uporediti s 1971, kada je izbacivanjem zlata kao podloge za novac inflacija sa 1,7 posto skočila na 11,4 posto. Sada je identična situacija i procenti su manje-više isti. Željeli to ili ne, ušli smo u novu fazu "gubitka realnog pokrića za novac". Ekonomski nobelovac iz 2000. Daniel McFadden nudi još strašnije predviđanje: "Finansijske krize kreću se kao električna energija kroz jednu veliku mrežu. Kao i kad je riječ o struji, neizbježni su kratki spojevi. Mi danas nemamo odgovarajuće instrumente da bismo nadgledali te nestabilnosti, regulisali ih i njima upravljali. Zbog toga je nova finansijska kriza jednostavno neizbježna".
McFadden nema vjere ni u ekonomsku stabilnost evrozone, a time ni cijele Evropske unije. "Rat u Ukrajini - električna energija - Evropska unija" su momenti koje možemo povezati s McFaddenom i trenutnom situacijom te onim sto čeka Evropu u narednom periodu. Kao što smo već elaborirali da zemlje EU neće moći vraćati novac ECB, tako sada možemo već sa sigurnošću reći da će udar Rusije na elektroenergetsku mrežu Ukrajine izazvati ogromne poremećaje u sistemu opskrbe električnom energijom u EU, jer će umjesto velike količine koju su očekivali da uvezu iz Ukrajine, zemlje EU morati pomoći i izvoziti u Ukrajinu da bi spasili ne više privredu Ukrajine, već živote ljudi koji bez električne energije neće moći preživjeti zimu.
Bloomberg
Ako uzmemo u obzir da je više od 50 posto ukrajinske mreže uništeno i ako je to otprilike 15 miliona ljudi koji su ugroženi, jasno nam je da će takva količina morati biti izvezena iz EU, koja već sada ima veliku potražnju električne energije, koju ne može brzo nadoknaditi, kao što je bilo u vezi s naftom i naftnim derivatima. Sve ovo ukazuje na to da Evropa ulazi u period dubokih promjena i tu se vraćamo na pitanja s početka - Da li se više mogu koristiti termini u ekonomiji koji su označavali neki drugi svjetski monetarni sistem u odnosu na ovaj koji imamo sada?
Ako uzmemo u obzir to da svaka zemlja kada je u problemu uvodi vanredno stanje, tako i ekonomija Evrope mora što prije uvesti vanredno stanje ili možda pravilnije rečeno stanje ratne ekonomije. Svijet je u velikom ekonomskom ratu i samo uvođenjem takvog stanja moguće je ujednačiti sistem, centralizovati mjere i izbjeći ekonomski egoizam pojedinih zemalja, koji je sada više nego izražen.
Draško Aćimović je ekonomista, analitičar i bivši diplomata.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
