Nakon 108 dana sukoba, u kojem je izravno pogođen Iran, a cijeli svijet trpio sekundarne posljedice, rakete i avioni koji su jedni na druge bacali bombe nestali su s neba iznad Bliskog istoka. Donald Trump i iranska strana potpisali su Memorandum o razumijevanju kojim se zaustavljaju sva neprijateljstva, oslobađa protok nafte kroz Hormuški tjesnac i daje objema stranama najmanje 60 dana za pregovore o dugoročnom mirovnom sporazumu.
Plan od 14 točaka napisan je prilično široko i sadrži popis lijepih želja koje će se sve ispuniti nakon potpisivanja samog mirovnog sporazuma. S druge strane, jedna želja se ispunjava odmah. Iran ukida blokadu Hormuškog tjesnaca, američka mornarica se povlači i derivati će ponovno slobodno teći na svjetska tržišta.
Što se zapravo dogodilo? Prije gotovo četiri mjeseca, SAD su ušle u sukob koji su u osnovi pogrešno shvatile. Nisu razumjele svog protivnika, podcijenile su ga, ali što je još važnije, nisu razumjele zašto ulaze u sukob. U početku smo mislili da je ideja svrgnuti režim koji je vladao bivšom Perzijom od 1979., nakon čega je uskrsnuo nuklearni program, koji je mnogo puta uništavan. S druge strane, suočen s puno nadmoćnijim neprijateljem, Iran je primijenio taktiku asimetričnog ratovanja i koristio svoje snage kako bi udario tamo gdje boli svakog Amerikanca i svakog građanina svijeta.
Bol koju smo osjetili u novčanicima izravna je posljedica neočekivane sposobnosti Iranaca da blokiraju tjesnac i spriječe prolaz oko 20 milijuna barela dnevno. Iranska taktika oslanjala se i na strah brodarskih i osiguravajućih društava od gubitka brodova, osoblja i ekološke katastrofe ako bi jedna od tisuća podvodnih mina koje je Iran postavio u tjesnacu bila napadnuta ili eksplodirala. Njihova je suradnja bila toliko učinkovita da je cijena goriva naglo porasla, a popularnost američkog predsjednika među vlastitim biračima pala je na najnižu razinu u desetljećima.
Amerika je vojno nadmudrila Iran, ali bez volje da ide do kraja u ovom sukobu, efektivno je izgubila rat. Pomalo je ironično da je jedan od prvih poteza Trumpove administracije bio preimenovanje Ministarstva obrane u Ministarstvo rata te su odmah izgubili prvi rat u koji su bili uključeni.
Donald Trump | Bloomberg
Gubeći rat prvenstveno na domaćem frontu, što će dovesti do vrlo sigurne političke katastrofe na međuizborima u studenom ove godine, Trump je bio prisiljen pronaći izlaz. Ovaj Memorandum o razumijevanju upravo je pokušaj izlaza. U njemu Trump pristaje na ustupke Iranu samo kako bi Iran mogao vratiti Bliski istok u stanje u kojem je bio prije početka rata u veljači ove godine. U zamjenu za ukidanje blokade, Iranu su ukinute sve sankcije na naftu i naftne derivate, uz obećanje da će se ukinuti apsolutno sve sankcije i osigurati 300 milijardi dolara za obnovu nakon što se za dva mjeseca postigne dogovor. S druge strane, Iran se odriče nuklearnog oružja, ali ne i svog civilnog nuklearnog programa.
Najveći gubitnik ovog sporazuma? Svakako Izrael. Iako premijer Benjamin Netanyahu nije dao nikakve službene izjave, njegovi trbuhozborci na desnoj strani političkog spektra već nekoliko dana bacaju kamenje na Trumpa. Memorandum obvezuje obje strane na prekid vatre, ali izričito spominjanje prekida vatre u Libanonu neizravno obvezuje i Izrael. Nezadovoljstvo Izraelom u dosadašnjem sukobu jasno se vidjelo u izjavama Trumpa i J. D. Vancea, gdje je prvi Izrael nazvao "vrlo malim partnerom", dok je Vance naglasio da Izrael mora shvatiti da ne može "ubiti sve svoje probleme", već mora naučiti pregovarati.
Iako svjestan da bez američke pomoći ne može voditi regionalnu i vanjsku politiku na koju je navikao, Izrael je od prvog dana rata imao strateški cilj koji se prilično razlikovao od američkog. Njihov je prioritet oslabiti Iran, uništiti njegovu sposobnost da predstavlja prijetnju Izraelu izravno ili putem svojih satelita u regiji. Iako Amerika štiti Izrael, posebno od Hamasa i Hezbolaha, njezin je strateški interes sklopiti dogovor s Iranom, omogućiti slobodan protok derivata i izaći s Bliskog istoka. Ponekad se činilo kao da američko vodstvo to ne razumije, a posljednjih nekoliko dana oštro je kritiziralo Izrael kao razočaranog svojim partnerom.
Što nas čeka u sljedećih 60 dana?
Važno je ne zaboraviti da Memorandum nije mirovni sporazum već primirje i okvir za pregovore. Većina najtežih pitanja ostavljena je za kasnije, što nije slučajnost već politička nužnost. Dokument je namjerno napisan široko i nejasno kako bi ga obje strane mogle predstaviti kao pobjedu vlastitoj javnosti, dok će se pravi pregovori voditi iza zatvorenih vrata.
Ključno pitanje bit će nuklearni program. Iran se ponovno obvezuje da neće razvijati nuklearno oružje, ali memorandum ne zahtijeva potpuno ukidanje njegovog civilnog nuklearnog programa niti precizira sudbinu njegovih postojećih zaliha obogaćenog uranija. To će biti središnja tema pregovora. Politički je potrebno da Washington pokaže da je rat rezultirao trajnim ograničenjima iranskih mogućnosti, dok će Teheran inzistirati na svom pravu na civilni nuklearni program pod međunarodnim nadzorom.
Drugo veliko pitanje su sankcije. Memorandum predviđa njihovo postupno ukidanje, oslobađanje zamrznute imovine i međunarodni plan za obnovu Irana vrijedan najmanje 300 milijardi dolara, ali gotovo sve je uvjetovano postizanjem konačnog sporazuma.
Drugim riječima, Iranu je obećan ekonomski oporavak, ali nema jamstva da će ga stvarno dobiti. S druge strane, Americi je dano otvaranje Hormuškog tjesnaca, ali nema jamstva da će Iran pristati na sve zahtjeve u vezi s njegovim nuklearnim programom. Obje strane su kupile vrijeme, ali nijedna nije riješila ključni problem.
Zato će sljedeća dva mjeseca biti puno važnija od prethodna četiri. Rat je pokazao granice američke vojne moći, ali i granice iranske strategije ekonomskog pritiska. Sada počinje puno teži dio - dokazivanje mogu li dvije države koje su gotovo pola stoljeća gradile svoj identitet kroz međusobno neprijateljstvo pronaći održivi model suživota. Ako pregovori uspiju, Memorandum će se pamtiti kao početak novog poretka na Bliskom istoku. Ako ne uspiju, ovih 60 dana bit će samo kratka pauza između dva rata.
Komentar ne odražava mišljenje uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
