text size
Duboko kopanje po morskom dnu sljedeći je potez administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa u borbi za kritične minerale. Novom izvršnom uredbom Washington ubrzava postupak licenciranja i izdavanja dozvola tvrtkama koje su zainteresirane za eksploataciju morskog dna.
Postoji uvjerenje da dijelovi Tihog oceana i drugih regija sadrže velike količine kamenja, poznatog kao polimetalni noduli, bogatog niklom, bakrom i kobaltom - rijetkim elementima ključnima za proizvodnju električnih vozila i elektronike. Potpisivanjem izvršne uredbe Trump se izravno suprotstavlja kineskoj dominaciji nad kritičnim metalima.
Trumpov potez da otvori morsko dno za komercijalno rudarenje mogao bi potaknuti utrku, predvođenu Sjedinjenim Američkim Državama, za resurse koji se nalaze duboko ispod morske površine, i to prije nego što budu uspostavljeni globalni standardi za ove relativno nove rudarske tehnike.
Međunarodna uprava za morsko dno, osnovana Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora, koju SAD nisu ratificirale, godinama razmatra standarde za rudarenje u međunarodnim vodama. No oni još uvijek nisu formalizirani zbog neslaganja oko prihvatljivih razina prašine, buke i drugih čimbenika povezanih s praksom.
Što predviđa Trumpova uredba?
Iako i dalje postoje otvorena pitanja o tome kako će se industrija regulirati, uredba koju je potpisao Trump obvezuje administraciju da ubrza postupak izdavanja dozvola predviđen zakonom iz 1980. godine te omogući razvoj ove djelatnosti duž američke obale.
Nova pravila koja je objavila njegova administracija trebala bi američkim tvrtkama olakšati početak prikupljanja minerala. Dosadašnji postupak odvijao se u dvije faze: najprije se podnosio zahtjev za istraživačku licencu, koja je omogućavala početak proučavanja lokacije, a potom zahtjev za dozvolu za komercijalno vađenje.
Prema novoj uredbi, zahtjev se podnosi istodobno za obje faze, čime se skraćuje i postupak procjene utjecaja na okoliš, budući da objedinjena prijava može zahtijevati samo jednu studiju utjecaja na okoliš.
S obzirom na to da svaka država može dopustiti rudarenje u vlastitim teritorijalnim vodama, otprilike do 200 nautičkih milja od obale, tvrtke se već redaju kako bi započele iskopavanja u američkim vodama.
Još prošle godine kanadska tvrtka Metals Company započela je postupak dobivanja takvih licenci i dozvola za eksploataciju, s ciljem da postane prva kompanija koja će dobiti odobrenje za razvoj minerala iz dubokog mora.
"Ova uredba predstavlja značajnu modernizaciju američkog regulatornog okvira za prikupljanje morskih nodula i priznaje velik napredak koji je industrija ostvarila otkako je američki režim prvi put uspostavljen", poručila je Metals Company u ime izvršnog direktora Gerarda Barrona.
Trump ponovno izaziva negodovanje
Rudarenje u dubokom moru proces je vađenja metala i minerala, među kojima su nikal, kobalt i bakar, izravno s morskog dna. Minerali se nalaze na više lokacija, uključujući hidrotermalne izvore na dnu oceana, kao i u različitim mineralnim naslagama poput polimetalnih nodula, koji nalikuju kamenju, te feromanganskih kora koje se nalaze na podmorskim planinama. Nakon vađenja, minerali se obrađuju na kopnu.
Minerali u morima nalaze se na tolikim dubinama da su izvan nacionalne jurisdikcije bilo koje države. Trumpova odluka ima tendenciju zaobilaženja međunarodnog rudarskog kodeksa, što je i glavni razlog novog vala negodovanja na globalnoj razini.
Znanstvenici i ekološke organizacije upozoravaju da bi narušavanje morskog dna moglo izazvati lanac nepredvidivih posljedica koje bi na kraju mogle ugroziti obalne zajednice diljem svijeta. To je bilo dovoljno da neke kompanije obećaju kako neće koristiti materijale dobivene iz dubina mora, iako bi im takvi resursi koristili u proizvodnji sve traženijih baterija za električna vozila, obnovljive izvore energije i različite elektroničke uređaje.
Međunarodne organizacije optužile su Trumpovu administraciju za kršenje međunarodnog prava. Iz Međunarodne uprave za morsko dno (International Seabed Authority - ISA), osnovane Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), poručuju kako je "jednostrano iskorištavanje resursa koji ne pripadaju nijednoj državi, već cijelom čovječanstvu, zabranjeno".
Trumpova administracija u nedavno objavljenom dokumentu na 113 stranica tvrdi da, sukladno zakonu iz 1980. godine, može "izdavati licence i dozvole američkim državljanima u područjima izvan nacionalne jurisdikcije". U dokumentu se dalje navodi da ISA regulira rudarenje u dubokom moru isključivo za zemlje koje su potpisnice Konvencije o pravu mora, a Sjedinjene Američke Države nisu među njima.
Što bi izazvalo iskopavanje?
Rudarenje u dubokom moru nova je industrija. Tehnologija je još uvijek u razvoju, a komercijalne operacije iskopavanja na velikim dubinama dosad nisu uspješno provedene nigdje u svijetu, iako su pojedine kompanije provele pilot-testiranja.
Predložene operacije u pravilu uključuju podvodni sustav za prikupljanje minerala, namijenjen iskopavanju i drobljenju sirovina te odvajanju sedimenta, zatim sustav za podizanje kojim se minerali transportiraju na površinu, kao i površinsku platformu za početnu obradu i skladištenje rude.
Aktivnosti bi bile usmjerene na nekoliko oblika minerala iz dubokog mora, pri čemu vrijedi naglasiti da se mineralne naslage u dubokom moru formiraju iznimno sporo - tijekom milijuna godina.
Iskopavanje minerala s morskog dna zgnječilo bi organizme koji ondje žive, uništilo njihova staništa i trajno oštetilo morsko dno. Rudarenje kora bogatih kobaltom, primjerice, zahtijevalo bi uklanjanje golemih površina morskih planina - u suštini, riječ je o otvorenom kopu u oceanu. Uništavanje površinskih kora značilo bi i nestanak staništa zajednica koje žive na i oko podmorskih planina, uz mogućnost izazivanja lančanih poremećaja u cijeloj oceanskoj hranidbenoj mreži.
Osim razaranja dijelova morskog dna, aktivnosti rudarenja u dubokom moru stvarale bi i sedimentne oblake - velike, mutne nakupine sitnih čestica poput mulja i minerala, kako na dnu tako i u vodenom stupcu, gdje bi se sediment ispuštao nakon prethodne obrade rude. Takvi bi oblaci gušili život na morskom dnu te ometali hranjenje i disanje organizama u vodenom stupcu. Također bi mogli sadržavati toksične metale koji bi potencijalno kontaminirali opskrbu morskom hranom.
Rudarenje u dubokom moru donijelo bi i povećanu razinu buke i svjetlosnog onečišćenja, kao i intenzivniji promet plovila na površini. Na kraju, rudarske aktivnosti mogle bi poremetiti skladištenje ugljika u dubokom morskom dnu, koje predstavlja jedan od najvažnijih ugljikovih rezervoara na planetu.
Mjesec je bolje istražen od morskog dna
Pokušaj Međunarodne uprave za morsko dno (ISA) da dovrši službeni rudarski kodeks koji bi regulirao komercijalno rudarenje u dubokom moru zapao je u slijepu ulicu. Četrdesetak država zatražilo je moratorij ili potpunu zabranu rudarenja u dubokom moru, uz obrazloženje da čovječanstvo još uvijek ne zna dovoljno o morskom dnu ni o posljedicama koje bi njegovo narušavanje moglo imati.
Javno protivljenje izrazilo je i gotovo tisuću morskih znanstvenika i stručnjaka za javne politike. Prema podacima NASA-e, čak je i površina Mjeseca bolje istražena od dna oceana. Istodobno, istraživači nastoje utvrditi može li morsko dno biti izvor takozvanog "tamnog kisika", koji bi mogao imati ulogu u održavanju života na Zemlji.
Što kažu stručnjaci
"Važno je naglasiti da zasad nismo procijenili jesu li svi potencijalni okolišni rizici doista stvarni, jer su istraživanja utjecaja rudarenja u dubokom moru još uvijek u ranoj fazi", rekla je za Time Jessica Fitzsimmons, kemijska oceanografkinja sa Sveučilišta u Teksasu.
"Ubrzavanjem rudarenja u neistraženim dijelovima dubokog oceana Trumpova administracija praktički poziva na ekološku katastrofu", izjavila je Emily Jeffers, viša odvjetnica u Centru za biološku raznolikost, prenosi The Verge, jedan od najpoznatijih tehnoloških medija na svijetu.
"To je poput krčenja šuma", rekao je Jeff Waters iz organizacije Ocean Conservancy, čiji je primarni cilj zaštita oceana, za Time. "Riječ je o potpunom uništenju okoliša morskog dna u svakom smislu koji je relevantan na ljudskoj vremenskoj skali – trajno. Ta područja mogu zahtijevati stotine ili čak tisuće godina da se oporave i ponovno razviju, jer ekosustavi dubokog mora funkcioniraju iznimno sporim tempom."
Zbog nepoznatih učinaka, više od 30 vlada zatražilo je moratorij na ovu praksu, uz obrazloženje da ne postoji dovoljno informacija o povezanim rizicima.
.webp){kind=icon}
