ESG pravila, pa tek onda izlazak na globalno tržište

U lipnju 2024. modna tvrtka Shein krenula je u svoj drugi pokušaj izlaska na burzu. Prvi pokušaj, na Njujorškoj burzi, propao je nakon što su američki političari počeli propitivati njezine veze s Kinom. Ovoga je puta Shein ciljao na procjenu vrijednosti od 50 milijardi funti (67,4 milijarde dolara) na Londonskoj burzi, no i tamo je naišao na prepreke. Investitori, političari i nevladine organizacije optuživali su kompaniju da je prekršila pravila financijskog izvještavanja i "zelenog marketinga" zbog navodnog korištenja prisilnog rada te modela brze mode koji proizvodi goleme emisije stakleničkih plinova.

Kako bi ublažila kritike, kompanija je krenula u svojevrsnu ofenzivu šarma, oslanjajući se na europsku regulativu o klimatskim pitanjima. Već godinama u Velikoj Britaniji i Europskoj uniji pripremaju se propisi prema kojima bi kompanije trebale financirati zbrinjavanje tekstilnog otpada te otkrivati rizike za okoliš i ljudska prava u svojim dobavnim lancima. U borbi za izlazak na burzu, Shein je najavio ulaganja u tehnologije koje omogućuju bolju reciklažu tkanina te veće korištenje recikliranog poliestera u svojoj odjeći.

Čini se da je "zeleno uljepšavanje" barem djelomično uspjelo jer su britanski regulatori početkom godine odobrili izlazak na burzu (iako se sada nagađa da bi Shein ipak mogao odustati, dijelom i zbog posljedica trgovinskog rata koji vodi američki predsjednik Donald Trump).

Radnici u tekstilnoj tvornici u kineskom Guǎngzhōuu koja proizvodi odjeću za Shein | Bloomberg

Cijeli slučaj pokazao je koliko važnu ulogu Ujedinjeno Kraljevstvo i Europska unija danas imaju u oblikovanju globalnih pravila o održivosti. Slična pravila o klimatskom izvještavanju, gospodarenju otpadom i zaštiti investitora od okolišnih i etičkih rizika stavila su Europu u poziciju regulatornog lidera, što je uloga koju je već preuzela u tehnološkom sektoru kada je tijekom 2010-ih napisala globalna pravila o zaštiti osobnih podataka. Sada isto pokušava učiniti s umjetnom inteligencijom.

S obzirom na to da administracija Donalda Trumpa odustaje od planova da američke kompanije obveže na objavu podataka o klimatskim rizicima i emisijama stakleničkih plinova, odvjetnici, konzultanti i investitori sve češće ističu kako europske zemlje imaju priliku koja se pruža jednom u generaciji da postave globalne okolišne standarde.

Od ove godine, EU postupno uvodi nova pravila prema kojima će kompanije morati podnositi opsežna izvješća o klimatskim rizicima kojima su izložene i o svom utjecaju na okoliš. Ta obveza odnosit će se i na tisuće kompanija izvan EU-a koje posluju na njezinu tržištu, uključujući i američke tvrtke koje prodaju proizvode, ostvaruju prihode ili imaju pogone u Europi.

"Možda se u njihovim matičnim zemljama regulativa povlači, ali i dalje su pod utjecajem onoga što se događa u Europi i to mijenja njihovo ponašanje", kaže Veronika Thieme, direktorica za Europu u konzultantskoj tvrtki Carbon Trust.

EU-ova pravila o održivosti obuhvaćaju sve od odrezaka do ukapljenog prirodnog plina. Cilj je zabraniti prodaju hrane proizvedene na područjima gdje su zbog toga uništene šume te onemogućiti uvoz fosilnih goriva iz bušotina koje ispuštaju previše metana. Neki investitori koji razmatraju ulaganja u kompanije izvan EU-a koriste upravo europsku definiciju održivosti kako bi odlučili gdje plasirati kapital. Tvrtke uključene u dobavne lance čiji proizvodi na kraju završavaju na europskom tržištu moraju dokazati da su ti proizvodi energetski učinkoviti ili da nisu povezani s krčenjem šuma.

Čak i ako ste mala tvrtka koja nema izravan kontakt s Europskom unijom, "može vam se dogoditi da dobijete upitnik za dubinsku analizu koji morate ispuniti i u kojem se spominju pojmovi i zakoni za koje nikada niste čuli, a temelje se na europskom pravu", objašnjava James Marlow, pravnik za ESG područje u odvjetničkom uredu Linklaters. "Pravila su dovoljno široka da zahvate velik dio poslovnog svijeta, bilo izravno, bilo posredno."

Za globalne kompanije, europski standardi postaju nova ljestvica i za sve ostale. Lubomila Jordanova, suosnivačica i direktorica berlinske tvrtke Plan A koja se bavi podacima o održivosti, kaže da klijenti poput BMW-a, KFC-a i modnog brenda Chloé koriste europska pravila kao osnovu za svoje ekološke prakse i u drugim dijelovima svijeta. Neki, poput platforme za najam smještaja HomeToGo, traže i od svojih podružnica u SAD-u i Aziji da izvještavaju o održivosti prema EU-ovim standardima. "Amerika nikada nije bila središte održivosti", zaključuje Jordanova.

Osnivačica Plana A ističe da Europa postavlja pravila koja globalne kompanije već slijede | Bloomberg

Andrew Savage, direktor održivosti u Limeu, tvrtki sa sjedištem u San Franciscu koja nudi dijeljenje električnih bicikala i romobila, kaže da odluka Trumpove administracije o odustajanju od klimatske regulative za kompanije neće bitno utjecati na njihovo poslovanje. Lime je naime već postavio vlastiti cilj da do 2030. postane klimatski neutralan, a ujedno se priprema za izvještavanje prema europskim pravilima.

"Globalne kompanije koje teže ambicioznim ciljevima u području održivosti ionako se usklađuju s najstrožim standardima, pa je kasnije lakše zadovoljiti i one blaže", objašnjava Savage. Dodaje da su europski zahtjevi za izvještavanje "daleko najviša ljestvica“.

Ni Europska unija nije imuna na sve slabiji globalni entuzijazam prema zelenim temama. Neki propisi o korporativnoj održivosti nedavno su odgođeni, nakon što su se tvrtke i političari požalili da birokracija guši inovacije. Ipak, EU i Velika Britanija nastavljaju gurati zelenu regulativu, a svi koji žele poslovati na europskom tržištu sve češće moraju tome prilagoditi svoje poslovanje. Investitori iz EU-a već su pokazali da su spremni povući sredstva iz fondova koji odustaju od klimatskih ciljeva. Primjerice, State Street Global Advisors ove je godine izgubio dio klijenata među britanskim i skandinavskim mirovinskim fondovima nakon što je napustio industrijsku inicijativu za borbu protiv klimatskih promjena.

Zašto sve to ima težinu? Jer većina direktora, izvan uskog kruga kompanija koje razmišljaju dugoročno, bez pritiska zakona neće sama mijenjati praksu, tvrdi Chris Hocknell, suosnivač i direktor londonske konzultantske tvrtke Eight Versa. "Velikoj većini kompanija potreban je regulatorni okidač da bi uopće počele razmišljati o održivosti i poduzimati konkretne korake", kaže.

Europska predanost zelenim ciljevima vidi se i u financijskim izvještajima kompanija. Iako tvrtke iz indeksa Stoxx Europe 600 danas nešto rjeđe koriste pojmove poput "održivost", "ESG" i "klimatske promjene" nego prije dvije-tri godine, taj je pad daleko manji u usporedbi s kompanijama iz američkog indeksa S&P 500.

Europske kompanije više su fokusirane na klimu od američkih konkurenata | Bloomberg

Utjecaj europske regulative nadilazi poslovni sektor. Druge zemlje također se ugledaju na EU-ova pravila, primjerice Kalifornija, čiji zakonodavci žele uskladiti nova pravila o objavi klimatskih rizika s europskima, kako bi kompanije koje posluju na oba tržišta morale izrađivati samo jedno izvješće. No kao i kalifornijski standardi za emisije iz automobila, i ta su pravila pod udarom Trumpove administracije, koja trenutno traži načine kako ukinuti ESG pravila za koje smatra da su prevelik teret za poduzeća.

Iako je još rano, sve su brojniji znakovi da nove obveze mijenjaju način na koji kompanije pristupaju održivosti, ne više kao nečemu što je "pridodano" poslovanju, već kao njegovu neizostavnom dijelu. Prema europskim pravilima, tvrtke moraju objavljivati podatke o održivosti u istom izvješću kao i financijske rezultate, a neke su otišle i korak dalje. Naime, zadužile su financijske odjele za izradu izvješća o održivosti, kaže Thieme. Time analiza emisija više nije ograničena na timove za održivost, nego ona postaje dio svakodnevnog poslovanja.

"To onda dovodi do boljeg povezivanja unutar tvrtke", kaže Thieme, jer svi, u svakom odjelu, moraju razmišljati o vlastitom utjecaju na okoliš i gdje mogu smanjiti emisije.

Primark postavlja standarde kako bi dodatno unaprijedio ciljeve održivosti | Bloomberg

Naravno, samo izvještavanje nije isto što i konkretna akcija. No neke druge EU-ove regulative već sada imaju izravniji utjecaj na smanjenje emisija. Primjerice, pravila uvedena prošle godine predviđaju ograničenje emisija metana iz fosilnih goriva koja se uvoze na europsko tržište. Zbog toga su neke američke naftne i plinske kompanije, koje žele izvoziti ukapljeni prirodni plin u Europu, nastavile s ulaganjima u detekciju i sanaciju curenja na mjestima eksploatacije i prerade te angažiraju neovisne certifikatore koji potvrđuju njihove napore, navode iz strukovnih udruga. Ipak, sudbina tih pravila ostaje neizvjesna jer EU razmatra njihovo ublažavanje kako bi izbjegao trgovinski sukob.

Čak i propisi koji još nisu stupili na snagu već sada mijenjaju ponašanje kompanija, tvrdi Sebastian Munden, predsjednik britanske organizacije WRAP koja se bavi problemima otpada. Tako modni brendovi poput Primarka i River Islanda uvode vlastite standarde kako bi njihova odjeća dulje trajala, a svoje dizajnere dodatno educiraju da pulovere, majice i traperice osmišljavaju tako da se lako rastavljaju za reciklažu. Izvršni direktori tih tvrtki navode da ih motivira najavljena EU-ova regulativa koja bi proizvođače odjeće mogla učiniti odgovornima za cijeli životni ciklus proizvoda.

"Sve su to potpuno dobrovoljni potezi, ali jasno je da razmišljaju o svijetu u kojem EU uvodi proširenu odgovornost proizvođača tekstila", kaže Munden, misleći na planove da se modnim kompanijama naplaćuju naknade za zbrinjavanje odjeće koju stave na tržište. "Pametne tvrtke razmišljaju unaprijed i osiguravaju si održivu budućnost".

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar