Mada Amerikanac Bill Gates, jedan od najbogatijih mogula, godinama unazad poziva na veće oporezivanje imućnih (uključujući sebe), čini se da evropske i neke druge države malo više djeluju po tom pitanju nego SAD. Švajcarci su, recimo, još prošle godine u junu glasali za veći korporativni porez, a Francuska ga je najavila tek nedavno - sa privremenim rokom trajanja, dok ne oporavi javne finansije. Odnosiće se na oko 0,3 odsto domaćinstava (onih čiji je prihod veći od 500.000 evra godišnje).
Međutim, kako to obično biva u životu, ni ovde stvari nisu crne ili bijele. Koliko realnog bogatstva pojedinac zaista prijavi? Da li je bogatstvo stečeno ili naslijeđeno? Gdje radi i stiče profit, a gdje ima prijavljenu firmu?
U prošlosti možda "skrivena" mjesta, pažljivo odabrana za stvaranje poslovnog carstva, izašla su na svjetlost dana kao tzv. poreski rajevi. Upravo tamo, i to u sve većem broju, svoja utočišta nalaze biznismeni sa svih meridijana.
Evropske države sa nižim stopama poreza
Italija već dugo važi za jedno takvo utočište - uprkos stavu da su to obično udaljena, egzotična mjesta s nižim životnim standardom. Možda je došlo vrijeme da se takav "tretman" naplati, budući da ova mediteranska zemlja razmatra podizanje fiksnog poreza na strani prihod za nove rezidente, a možda i ne.
Istraživanja pokazuju da su Monako, Italija, Švajcarska, Grčka, Malta, Bahami i Dubai među top zemljama za privlačenje imućnih biznismena iz iz cijelog svijeta. Istovremeno, ove destinacije svojim poreskim sistemima i određenim olakšicama ne privlače samo strani kapital, već i podstiču turizam, koji se nametnuo kao posebno važna grana nakon fijaska zbog korone.
Milan Trbojević, poreski savjetnik i direktor knjigovodstva Knjiški moljac, kaže za Bloomberg Adriju da su Dubai i Monako privlačni jer daju poreske olakšice, a Grčka iz istog razloga, ali i zlatne vize - odnosno prilike da se dobije stalni boravak.
"Malta je najprivlačnija bogatima za biznise s klađenjem i kockanjem, jer ima specifične zakone baš za to."
"Kipar je, inače, zemlja sa nižim poreskim stopama nego Srbija, a Holandija je zemlja koja ima ugovore sa velikim brojem tzv. poreskih rajeva, pa je ujedno i najčešća zemlja u EU u kojoj biznismeni otvaraju firme, barem sa ovih prostora", dodaje Trbojević.
Nova studija pokazuje da skoro dvije trećine (63 odsto) bogatih investitora namjerava da napusti Ujedinjeno Kraljevstvo u roku od dvije godine ili "uskoro", ako novoizabrana laburistička vlada nastavi s ukidanjem poreskih olakšica u zemlji.
Slučaj kraljevine jeste donekle specifičan i izolovan: tzv. non-dom režim u Velikoj Britaniji je 200 godina staro poresko pravilo koje dozvoljava ljudima iz UK da imaju prebivalište na drugom mjestu i da izbjegnu plaćanje poreza na prihod i zaradu od kapitalne dobiti u inostranstvu do 15 godina. Procjena je da je od 2023. godine 74.000 ljudi uživalo taj status, u odnosu na 68.900 njih iz 2022.
Napomena: Prilikom odabira poreskog utočišta treba gledati širu sliku, odnosno korporativna taksa nije uvijek presudni faktor za odabir neke zemlje u cilju stvaranja i širenja biznisa. Iako Mađarska ima najnižu stopu tog poreza, ne svrstava se među najatraktivnije poreske rajeve. S druge strane, Malta, sa najvišom stopom poreza na listi od 35 odsto, ima posebnu poresku strukturu u skladu sa regulacijama o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, a funkcioniše po sljedećem principu: kompanije plaćaju porez na dobit od 35 odsto, gdje nakon isplate dividende primalac dobija 30 odsto ili 6/7 ukoliko vlasnik kompanije nema mjesto prebivališta na Malti. Efektivna poreska stopa u toj zemlji iznosi pet odsto.
Tržišta su danas lako zamjenljiva
Opšte je poznat stroži poreski sistem Skandinavije, koji je nagnao mnoge biznismene da se presele. Među njima je i magnat za nekretnine, Tord Kolstad, koji je prije dvije godine napustio rodnu Norvešku - preselivši se u Švajcarsku - kako bi izbjegao povećanje poreza na bogatstvo. Međutim, s obzirom na aktuelne promjene i u toj zemlji, pitanje je koliko će mu se selidba dugoročno isplatiti.
Ipak, uprkos pooštravanju svojih poreskih normi, pojedine države ostaju komfornije i pristupačnije za one najbogatije, a uz to donose dašak luksuza i neku "dodatnu vrijednost" njihovoj svakodnevici, kao što je to slučaj sa Dubaijem.
"Bogati investitori sada imaju mnogo izbora i mnogi domaćini se bore za njih", kaže za CNBC Helena Moyas de Forton, generalni direktor za tržište Evrope, Bliskog istoka i Azije (EMEA), kao i za Azijsko-pacifički region (APAC) u kompaniji Christie's International Real Estate.
Konkretno, njen tim savjetuje klijente o međunarodnom preseljenju, posebno one koji žive u državama koje su tradicionalno važile za "sigurna utočišta", a onda je došlo do političkih previranja (UK, Francuska...). Procjenjuje se da će Britanija 2024. zabilježiti neto gubitak od 9.500 pojedinaca sa visokim neto vrijednostima, što je više nego dvostruko u odnosu na prošlogodišnjih 4.200.
"Tržišta su danas tako zamjenljiva. Ljudima je lako da se presele i da premjeste svoje poslovanje", kaže Marcus Meijer, izvršni direktor firme za nekretnine Mark.
Dolce vita
Među alternativnim ponudama koje su danas lako dostupne ultrabogatima jesu oslobađanje od poreza (bez roka trajanja) na nasljedstvo u Monaku, Malti i Gibraltaru, te odsustvo poreza na prihod, kapitalnu dobit i nasljedstvo u Dubaiju. U Italiji i Grčkoj, paušalni poreski režimi omogućavaju imućnima da izbjegavaju plaćanje poreza na svoju imovinu stečenu širom svijeta, uz godišnju naknadu od 100.000 evra.
"Italija je jedna od onih zemalja koja se udvara bogatima, uz vjerovanje da će joj ta grupa ljudi doprinijeti ako ih tretira dobro", kaže Leslie Macleod-Miller, izvršni direktor nepartijske grupe za ulaganje i biznis Foreign Investors for Britain.
U tom kontekstu, treba reći da je Italija tokom korone, sa zdravstvenog, ali i turističkog aspekta, bila jedna od najpogođenijih država Evrope i svijeta. Još uvijek pokušava da se oporavi, iako se istovremeno bori protiv prekomjernog turizma. Možda vam ovo zvuči paradoksalno, ali nije. Italija trenutno više želi bogate biznismene i turiste nego one s "plićim džepom".