Zašto pojedine kompanije nude neograničen godišnji odmor

Obično se kaže: "Ako nešto zvuči previše dobro da bi bilo istinito - vjerovatno i nije istinito". To bi mogla da bude prva pomisao nekoga ko čuje za najnoviji benefit koji kompanije nude - neograničen godišnji odmor. Druga bi vjerovatno bila - zašto radnici ne bi uzeli cijelu godinu odmora? Međutim, kako to obično biva, u praksi su stvari komplikovanije.

Kompanije sve češće nude zaposlenima opciju da sami odrede koliko dana godišnjeg odmora žele da uzmu, ne postavljajući im gornju granicu za takvu odluku. Takvu politiku uglavnom uvode kompanije u onim sektorima gde je borba za radnicima žestoka, poput tehnoloških kompanija. Na primjer, u Americi su Microsoft, Adobe, Netflix i Goldman Sachs među rastućom listom kompanija koje su prešle sa fiksnog na neograničeni godišnji odmor, ali šačica takvih kompanija postoji i u Srbiji.

Kako piše Bloomberg, postoji nekoliko razloga zašto bi se kompanije odlučile na tako nešto. Prvo, zaposleni pozitivno reaguju na taj benefit, te ih poslodavac može privući i zadržati, a drugo, stručnjaci za ljudske resurse kažu da takva politika može uliti radnicima povjerenje i pokazati im da su cijenjeni. Ima i benefita za samu kompaniju, koja u tom slučaju ne mora da isplaćuje neiskorišćeno vrijeme kada zaposleni ode, a to znači i manje administrativnih problema.

Naravno, ima i negativnih strana - zaposleni može opteretiti svoje kolege i smanjiti produktivnost, a odmori se mogu preklopiti, recimo tokom ljeta. Iako zvuči idealno, neka istraživanja pokazuju da uz taj benefit zaposleni zapravo uzimaju manje dana odmora nego kada bi imali ograničen broj dana na raspolaganju. Istaživanja sugerišu da zaposleni često uzimaju manje slobodnog vremena iz straha da će biti preopterećeni kada se vrate ili da će izgubiti prednost u odnosu na one koji su ostali u kancelariji. 

Postoji zabrinutost poslodavaca da će radnici zloupotrijebiti tu politiku, uzimajući pretjerano slobodnog vremena. Ali ti strahovi su vjerovatno neosnovani. Više od dvije trećine kompanija koje su uvele ovu politiku kaže da se količina vremena koje ljudi uzimaju nije promijenila, navodi Mercer. Od onih koji su prijavili da promjena postoji, većina je rekla da zaposleni zapravo manje odsustvuju.

Teško je odrediti koliko je dana godišnjeg odmora društveno prihvatljivo kada se sve smjernice uklone. Zaposleni mogu potcijeniti ono što je prihvatljivo, a iz ugla kompanije, precjenjivanje i uzimanje previše dana moglo bi da napravi problem.

Bloomberg

Studija iz 2022. pokazala je da američki radnici sa neograničenim danima i oni sa fiksnim iznosom uzimaju približno isto slobodnog vremena godišnje - 11 ili 12 dana. To je primjetna razlika u odnosu na rezultate iz 2018. u kojima su oni sa neograničenim odmorom uzimali 13 dana, dok su oni sa tradicionalnim fiksnim odmorima uzimali 15. Promjene su djelimično pripisane ekonomskim faktorima i "neizvjesnostima koje je stvorila globalna pandemija".

Da bi se suprotstavili riziku od slabljenja ravnoteže između posla i privatnog života, neki poslodavci koji nude neograničeno odsustvo postavili su minimalni uslov odsustva od dvije nedjelje svake godine.

Ipak, treba imati u vidu da je Amerika potpuno drugačiji primjer od Srbije ili neke evropske zemlje. SAD su jedina razvijena ekonomija bez garantovanog plaćenog odsustva. Istraživanje američkog Biroa za statistiku rada iz 2021. pokazalo je da radnici u privatnom sektoru u SAD dobijaju u prosjeku 11 dana plaćenog odmora po godini staža, plus u prosjeku sedam plaćenih dana bolovanja.

Samo 48 odsto američkih radnika kaže da iskoristi sve dane godišnjeg odmora, prema istraživanju istraživačkog centra Pew. Oni koji ne uzmu sve slobodno vrijeme, kažu ili da im ne treba, ili da brinu da će zaostati na poslu ili se osjećaju loše što kolege nose teret njihovog izostanka. Neki čak misle da im vrijeme godišnjeg odmora smanjuje šanse za unaprjeđenje ili bi ih moglo koštati posla. Drugo istraživanje pokazuje da Evropljani, koji tipično dobiju više dana, nemaju toliko osjećaj krivice kada odu na odmor.

U drugim zemljama kao što su Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo ili Srbija, poslodavci su zakonski obavezani da obezbijede određeni iznos za plaćeno odsustvo. Recimo, u Srbiji je minimum godišnjeg odmora 20 dana, a u slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac mora zaposlenom koji nije iskoristio godišnji odmor da isplati novčanu naknadu srazmjernu preostalim neiskorišćenim danima odmora.

I u regionu je slična situacija - minimum od 20 dana, iliti četiri nedjelje, prosjek je kojim se vodi region, ali i cijeli svijet. Iako postoje 22 zemlje sa godišnjim odmorom od 30 dana, od kojih je 10 u Africi, svjetski projsek je 18,2 dana plaćenog godišnjeg odmora, pokazuje istraživanje Resume.io.

Ipak, iako je u Srbiji 20 dana minimum, taj broj se obično uvećava zbog doprinosa na radu, uslova rada, radnog iskustva, stručne spreme zaposlenog i drugih kriterijuma, navodi se u zakonu. Gornja granica nije propisana, te ima i kompanija koje daju neograničen broj dana, uglavnom iz IT sektora, gdje se treba izboriti ako želite da privučete radnike.

"Tokom prethodnih šest godina nismo bili u situaciji gdje su zaposleni 'zloupotrijebili' ovaj benefit. Ideja nam je bila da podržimo fleksibilnost i balans između poslovnog i privatnog života", kaže za Bloomberg Adriju Marijana Despotović, HR Lead u Nordeusu, jednoj od kompanija koja zaposlenima daje mogućnost neograničenog godišnjeg odmora.

Kako dodaje, cilj je bio da se zaposleni motivišu da iskoriste bar zakonski propisan minimum. "Od kada smo uveli praksu neograničenog godišnjeg odmora, prosječan broj dana se povećao za svega par dana", dodaje Despotović.

Neograničeno plaćeno slobodno vrijeme je dobro za akcije kompanije?

Većina investitora tako misli, prema istraživanju Markets Live Pulse. Zagovornici fleksibilnijih radnih aranžmana kažu da ova politika omogućava poslodavcima da privuku vrhunske talente, a istovremeno pomaže u smanjenju troškova zbog nadoknade za neiskorišćeni odmor. Možda je zato oko 64 odsto ​​od 1.061 ispitanika MLIV Pulse ankete reklo da će kompanije koje daju tu opciju proći bolje od indeksa S&P 500.

Ipak, investitori ne smatraju da će neograničeni plaćeni godišnji odmor biti najpopularniji benefit na radnom mjestu - četvorodnevna radna nedjelja će vjerovatno postati sve češća, kažu ispitanici. 

Koliko dana uzeti

Prema Bloombergovoj anketi, radnici u Americi bi većinski uzeli oko 21 do 30 dana godišnjeg odmora, ako ne bi postojao maksimum. Tako je odgovorilo 39 odsto ispitanika, dok je 32 odsto reklo da bi uzelo 11 do 20 dana odmora. Petina ispitanika bi uzela više od 30 dana.

 

Kompanije eksperimentišu sa različitim vrstama politika da bi privukli i zadržali kvalitetne zaposlene, poput četvorodnevne radne nedjelje, srijede bez sastanaka, kraćeg radnog vremena, dodjeljivanja akcija zaposlenima, ležernijeg kodeksa oblačenja...

Zasad je neograničen broj dana godišnjeg odmora još uvek rijedak benefit. Samo oko osam odsto poslodavaca to nudi u Americi, prema Anketi o beneficijama zaposlenih iz 2023. koju je sprovelo Društvo za upravljanje ljudskim resursima, ali godinu dana ranije, bilo je samo šest odsto kompanija sa tim benefitom - znači da tendencija dobija na snazi.

Svakako možemo zaključiti da je ta cifra u Srbiji mnogo manja, ako se uopšte može izraziti cijelim brojem. Ovdje se poslodavci više fokusiraju na radno vrijeme i fleksibilnost, kao i rad od kuće i hibridni rad, te će, bar u nekom narednom periodu, fokus vjerovatno ostati na tome. U međuvremenu, mi ćemo moći da ispratimo nove statistike i otkrijemo koliko bi dana godišnjeg odmora radnici u Srbiji uzeli ukoliko je nebo granica.