Ovotjedno smanjenje kamatnih stopa prekretnica je za Europsku središnju banku (ECB). Prvi put u dva desetljeća dužnosnici mogu započeti ciklus monetarnog ublažavanja bez da ih na to prisiljavaju goruće financijske okolnosti.
Investitori ukazuju povjerenje eurozoni i drže prinose pod kontrolom, no unatoč prividnom miru na površini, gospodarstvo počinje uviđati posljedice problema koji su se gomilali desetljećima.
Sve više u sjeni dinamike SAD-a i uspona Kine, eurozona raste tromo, ima nisku produktivnost, lošu demografiju i "napuhane" javne financije u ključnim zemljama.
Ipak, manje rizična tržišta i oporavak gospodarstva pružaju Bruxellesu i ostalim europskim prijestolnicama rijetku priliku za predah kako bi se pozabavili navedenim izazovima.
Ako političari koji upravljaju europskim izborima ovog tjedna ne iskoriste priliku da uskoro provedu reforme koje potiču rast i poboljšavaju javne financije, regija riskira daljnji gubitak kredibiliteta.
"Bez snažnijeg odgovora, Europska unija (EU) postat će znatno slabija globalna sila, ostavljajući SAD da se bori s Kinom za ekonomsku prevlast", rekao je Jamie Rush, glavni ekonomist Bloomberg Economicsa za Europu.
Upravo sada je opipljiv osjećaj da dolazi do prekretnice za eurozonu. Nastupa smanjenje kamata ECB-a, jer izgleda da je najgori napad inflacije u povijesti jedinstvene valute uglavnom prošao, dok je plitka recesija završena neočekivanim rastom bloka.
Razlika između talijanskih i njemačkih obveznica, što je ključnih mjera rizika, smanjila se ranije tijekom 2024. na najnižu razinu u dvije godine.
Dok su prinosi donekle porasli, jer investitori procjenjuju koliko ECB može smanjiti stope s obzirom na otpornije gospodarstvo od očekivanog, nema naznaka straha od divergencije u mišljenju koja se širila tržištem prije prvog povećanja kamata 2022.
"Europa je bila izgubljen slučaj, to je sve što ste dosad mogli čuti od investitora izvan regije", rekao je Roger Hallam, globalni šef u Vanguard Asset Managementu. "Sada to više ne čujete", dodao je.
Podržavanje tog gledišta je kohezivnija politička pozadina na regionalnoj razini, koja uključuje prvobitno nezamisliv program oporavka EU-a iz pandemijskog razdoblja NextGenEU. Taj program uključivao je čak i zajedničko zaduživanje te nove alate za borbu protiv krize koje je predstavila ECB, a koji trebaju pružiti poticaje i držati tržišta obveznica pod kontrolom.
Dokazi o otpornosti regije isplivali su prošle godine, kada se panika investitora obrušila na banke u SAD-u i Švicarskoj. Nije bilo takvih žrtava u eurozoni, koja će kasnije tijekom 2024. obilježiti desetljeće jedinstvenog režima kontrole.
Rizici rastu
S druge strane, dugoročni problemi u bloku izgledaju malignije nego ikad.
"Iako Europi sada ide bolje, čekaju je duboki strukturni izazovi – starenje (stanovništva), klimatske promjene i globalna fragmentacija", upozorio je u svibnju Alfred Kammer, visoki dužnosnik Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
Niska produktivnost, a s njom i slab potencijalni rast, jedan je od problema koji muče Europu. EU je, kao cjelina, konstantno lošiji od SAD-a od početka ovog stoljeća. Rezultat toga je sporije poboljšanje životnog standarda i "pad globalne ekonomske moći", navodi Europski centar za međunarodnu političku ekonomiju u svibanjskoj studiji.
Jaz između europskog i američkog gospodarstva od 2000. godine dostigao je oko 18 posto potencijalnog BDP-a u 2023. godini, što je ekvivalentno više od tri bilijuna eura (3,3 bilijuna dolara), prema Bloomberg Economicsu koji računa da će taj raskorak doseći gotovo 40 posto do 2050. godine.
"Na nama kao Europljanima je da učinimo više", rekao je Christian Lindner, njemački ministar financija. Prošlog je mjeseca bio u Italiji, na sastanku s kolegama iz bloka, koji je bio posvećen disparitetu između SAD-a i Europe.
Još jedan veliki problem je starenje stanovništva, što doprinosi niskom potencijalnom rastu i zabrinutosti za održivost duga, i to ne samo zato što se mirovine diljem regije uglavnom javno financiraju iz tekućih poreznih prihoda. "Stopa nataliteta je mnogo niža od očekivane", kaže Oliver Rakau, ekonomist u Oxford Economicsu. "To nije problem za dvije, tri ili pet godina, ali jest veliki problem na duži rok."
Ipak, najhitnije je pogoršanje javnih financija u zemljama koje se već bore nametnuti fiskalna ograničenja. Italija će imati najveći teret zaduživanja u Europi za samo tri godine, prema Scope Ratingsu. Prognoze MMF-a sada pokazuju dug kao udio u BDP-u koji raste i u Francuskoj i u Belgiji, s deficitima znatno iznad gornje granice od tri posto koju EU želi održavati.
Kasno u petak, S&P Global Ratings smanjio je kreditni rejting Francuske za jedan stupanj, na razinu AA-, ističući promašene ciljeve vlade u planovima da obuzda proračunski jaz nakon ogromne potrošnje u doba pandemije i energetske krize.
Dok tržišta obveznica ukazuju na to da investitori nisu uznemireni, prethodna oštra previranja u regiji služe kao korisna lekcija o tome koliko se brzo raspoloženje može promijeniti. "Rizici rastu", rekao je Moritz Kraemer, glavni ekonomist u LBBW-u i nekadašnji viši analitičar rejtinga u S&P Global Ratingsu. "Mislim da trenutno nema dovoljno brige na tržištu."
Uz sve napore koje bi vlade mogle uložiti da deficit duga drže pod kontrolom, bilo smanjenjem potrošnje ili povećanjem poreza, dugoročno će najbolje biti da postignu bolji ekonomski rast kako bi popravile javne financije. To je jedna od područja u kojima se ideje na razini EU-a trenutno šire.
Sredinom travnja, bivši talijanski premijer Enrico Letta predstavio je izvješće o budućnosti jedinstvenog tržišta bloka. Između ostalog, pozvao je na konsolidaciju za telekomunikacijske operatere i daljnju integraciju energetskih tržišta.
Mario Draghi, bivši predsjednik ECB-a, uskoro će objaviti željno iščekivano izvješće o budućnosti europske konkurentnosti, koje treba zaustaviti propadanje apelom na "radikalnu promjenu". To bi moglo uključivati manji regulatorni pritisak i, u nekim slučajevima, izdašne subvencije.
Macron među najglasnijim liderima
"Bez strateški osmišljenih i koordiniranih akcija monetarne politike, logično je da će neke od naših industrija zatvoriti kapacitete ili se preseliti izvan EU-a", rekao je u travnju. U međuvremenu, francuski predsjednik Emmanuel Macron provodi svoj plan koji uključuje pomicanje k većoj integraciji tržišta kapitala, po uzoru na uspjeh SAD-a u stvaranju značajnih financijskih fondova.
"Moja briga nije samo Francuska, već Europa u usporedbi s SAD-om i Kinom", rekao je za Bloomberg prošlog mjeseca. "Glavni prioritet mi je imati europsku politiku koja nalaže da budemo mnogo inovativniji, da stvorimo mnogo učinkovitije tržište kapitala. Moramo ulagati mnogo više iz zajedničkog proračuna, kao Europljani, i iz privatnog sektora", dodaje Macron.
Sada vjerojatno postoji veći zamah nego inače u nastojanju EU-a da se poboljša, iako blok nikada nije imao problem s manjkom ostvarljivih ideja.
"Nadam se da, s izvješćem koje je predstavio Letta, s izvješćem koje treba predstaviti Draghi, kao i s izborima EU-a koji djeluju kao neka vrsta katalizatora, postoji prilika za središnje bankare da se usredotoče na ono što je važno", rekao je Paul Hollingsworth, glavni ekonomist u BNP Paribasu za Europu.
Ipak, Konstantin Veit, menadžer portfelja u Pimcu, primjećuje da europski rekord isporuke nije sjajan. "Takva izvješća sadrže mnogo dobrih stvari, ali ako se vodimo onim što je bilo u prošlosti, vjerojatno će malo toga biti primijenjeno", rekao je.
Opsežna izvješća i inicijative nekada su bili redovit način za nastavak europske integracije, o čemu svjedoči napor iz 1980-ih da se stvori jedan od njenih prepoznatljivih uspjeha – jedinstveno tržište. No aktualne inovacije, poput Draghijevog stvaranja alata za "smirivanje tržišta" 2012. godine i mjere fonda za oporavak tijekom pandemije, nastale su iz previranja.
"Voljela bih vidjeti NextGeneration EU 2.0 ili barem jedan trajni fond, u kombinaciji s unijom tržišta kapitala", rekla je Michala Marcussen, glavna ekonomistica grupe u Société Généraleu. "Nadam se da nećemo morati prolaziti kroz još jednu krizu da bismo krenuli dalje."
.webp){kind=icon}
