Zašto Francuzi bijesne zbog plana za odlazak u mirovinu sa 64 godine?

Više od četvrt stoljeća nije bilo francuskog predsjednika koji nije pokušao promijeniti državni mirovinski sustav zemlje, pa tako iznimka nije ni Emmanuel Macron. Francuski čelnik, koji je lani izabran za drugi petogodišnji mandat, pokušava izbrisati deficit mirovinskog sustava i gospodarstvo potaknuti podizanjem minimalne dobi za traženje mirovine.

Kao i svi njegovi prethodnici, mora se suočiti sa sindikatima koji su štrajkovima i masovnim prosvjedima odlučni osujetiti promjene. Donosimo vam odgovore na sedam ključnih pitanja oko mirovinske reforme koja je već u par navrata potpuno paralizirala Francusku.

Zašto Macron želi promijeniti mirovinski sustav?

U smislu načina na koji funkcionira, francuski mirovinski sustav jedinstven je u Europi. Nameti radnicima i poslodavcima plaćaju mirovine umirovljenika. Problem predstavlja što Francuzi manje vremena provode radeći, a više vremena u mirovini od većine svojih europskih kolega, što dovodi do manjka financiranja sustava koji povećava javni dug, kao i sve starije stanovništvo koje pogoršava problem. Bez reforme, nacionalni mirovinski deficit mogao bi narasti na čak 0,8 posto godišnje gospodarske proizvodnje do 2030. godine, prema francuskom savjetodavnom vijeću za mirovine. To je obveza koju si vlada teško može priuštiti u zemlji koja već ima jedan od najvećih tereta javnog duga u Europi.

Kakav je vladin plan?

Minimalna dob za odlazak u mirovinu u Francuskoj od 62 godine jedna je od najnižih u Europi. Francuskinje u mirovini u prosjeku provedu 26,7 godina, a muškarci 22,2 godine, u usporedbi s 21,4 i 18,4 godina u Njemačkoj. Podizanje minimalne dobi na 64 godine i povećanje minimalnog razdoblja uplaćivanja doprinosa za pristup punoj mirovini uklonit će deficit sustava do kraja desetljeća. To bi smanjilo pritisak na javne financije i vladi dopustilo više ulaganja u digitalne tehnologije, financiranje prijelaza na gospodarstvo s niskom razinom ugljika te poticanje zapošljavanja i rasta. Podizanje najniže dobi za odlazak u mirovinu također bi moglo poboljšati niske stope zaposlenosti među starijim radnicima, kao što su to učinile prethodne mirovinske reforme. Politički, Macron ima malo za izgubiti jer se ne može kandidirati za treći mandat te je odlučan u namjeri da zapečati svoje naslijeđe pro-poslovnog reformatora i postigne pobjedu za svoj centristički pokret protiv populista desnice i ljevice.

Zašto se sindikati protive planu?

Radničke organizacije kažu kako će promjena dobnih granica nepravedno pogoditi niskokvalificirane i najmanje bogate koji su ranije počeli raditi. Čak je i jedan od umjerenijih francuskih sindikata, CFDT, istupio protiv plana i udružio se s radikalnijim organizacijama kako bi organizirao ponovljene štrajkove i prosvjede za ukidanje mjera. Sindikati smatraju kako postoje bolji načini za povećanje zaposlenosti među starijim radnicima i rebalans sustava, poput povećanja poreza, što je Macron odbacio. Vlada je ponudila izuzeće kako bi neki radnici i dalje mogli otići u mirovinu sa 62 godine i obećanje da će povećati minimalnu mirovinu za najslabije situirane. To nije bilo dovoljno da se sindikati umire.

Kako bi prosvjedi mogli utjecati na gospodarstvo?

Posljednji put kad je Macron 2019. pokrenuo temeljitu reviziju mirovinskog sustava, izazvao je jedne od najdužih štrajkova u francuskoj povijesti. Prosvjedi su uslijedili nakon prosvjeda "Gilets Jaunes" (Žuti prsluci), protiv njegova prijedloga povećanja poreza na gorivo, koji su blokirali ceste i skladišta goriva i doveli do najgorih nereda u Francuskoj od studentskih prosvjeda u svibnju 1968. Trenutna pozadina tek je nešto bolja budući da se gospodarstvo bori s najjačom inflacijom od 1980-ih, a gospodarski rast kreće oko nule. Ipak, iskustvo iz prošlosti bi Macronu moglo dati samopouzdanje da gleda na mišljenje sindikata. Izbijanje koronavirusa, a ne prosvjedi, naveli su ga na zaustavljanje mirovinske reforme. Dugotrajni štrajkovi 1995. protiv promjena mirovina i socijalnog osiguranja oduzeli su samo 0,2 postotna boda jednoj četvrtini rasta, prema nacionalnoj agenciji za statistiku Insee.

Može li Macron svoj plan provući kroz parlament?

Nacionalna skupština je raspravu o mjerama započela početkom veljače. Iako je Macron lani na parlamentarnim izborima izgubio svoju apsolutnu većinu, konzervativna Republikanska stranka rekla je kako bi mogla podržati zakon o mirovinama pod određenim uvjetima, čime bi mu osigurala dovoljno veliku većinu u donjem domu. Ako to ne učini, još uvijek bi mogao upotrijebiti kontroverzni članak u ustavu koji dopušta usvajanje zakona bez glasovanja. Međutim, to bi moglo dodatno razbjesniti njegove protivnike, a ministri su rekli kako žele izbjeći takvu provokaciju.

Može li se Macron ipak povući?

Nedavna povijest sugerira kako će biti potrebno više od neprijateljski raspoloženih sindikata da bi se poremetili Macronovi planovi. Njegov socijalistički prethodnik, François Hollande, unio je promjene u mirovinski sustav 2014. unatoč protivljenju sindikata. Prije njega, Nicolas Sarkozy proveo je plan o podizanju minimalne dobi za odlazak u mirovinu sa 60 na 62 godine nakon višemjesečnih prosvjeda u kojima su sudjelovali milijuni ljudi. Hoće li Macron napraviti zaokret moglo bi ovisiti o tome hoće li sindikati moći okupiti širu populaciju za svoju stvar. Ankete krajem siječnja pokazale su kako predsjednik možda gubi bitku javnog mnijenja, a sve veći broj ljudi smatra da su promjene nepotrebne, nepoštene i neučinkovite.

Je li ovo isključivo problem Francuske?

Jedva. Očekuje se kako će se svjetska populacija ljudi u dobi od 60 godina i starijih do 2050. godine udvostručiti, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, dok su stope plodnosti u dugoročnom padu. Financijski pritisak u pitanje dovodi sustave potpore za starije osobe i mnoge zemlje stavlja pred teške izbore o podizanju dobi za umirovljenje, smanjenju naknada ili ukidanju poreza. Nedostatak mirovina iznosit će oko 23 posto ukupne svjetske proizvodnje do 2050. godine, procjenjuje konzultantska kuća Grupe 30. Jedna od ključnih mjera je omjer broja starijih ljudi u usporedbi s radno sposobnim stanovništvom. U Europi i Sjevernoj Americi taj će omjer biti oko 50 na 100 do 2050., što je porast s 30 na 100 iz 2019. godine, prema podacima UN-a. Ukratko, na putanji smo prema manjem udjelu ljudi koji plaćaju poreze i većem udjelu izvlačenja mirovina. Do 2035. osnovni američki sustav, tzv. socijalno osiguranje više neće moći pokrivati isplate, što će dovesti do smanjenja beneficija za 20 posto, prema njegovim povjerenicima.