Barutna kriza u Igmanu: Kako zabrana izvoza iz Srbije otkriva brojne probleme

Jedna od najvećih kompanija namjenske industrije Bosne i Hercegovine (BiH) Igman d.d. Konjic, zaustavila je proizvodnju municije širokog asortimana, a veći dio radnika poslala je na prinudni godišnji odmor. Kako su naveli razlog je zabrana izvoza baruta iz Srbije, odakle ih je snabdijevao proizvođač Barutana Lučani. O ovom problemu oglasili su se u julu naglasivši kako su zalihe baruta ograničene, što direktno može ta utječe na kapacitete i dinamiku isporuka.  

Nedavno su saopćili i da je nova uprava, koja je imenovana u maju 2025., naslijedila poslovanje firme koja je od 32 miliona KM dobiti u 2015. pala na samo pola miliona KM u 2024., a već u prvoj polovini 2025. bilježi gubitak od gotovo 20 miliona maraka. 

Preliminarni finansijski izvještaj za prvih šest mjeseci 2025. pokazuje negativan rezultat od 19,8 miliona KM. Najveći dio gubitka, kako pojašnjavaju iz kompanije, rezultat je ugovora dogovorenog 2022. godine, čija je realizacija počela tek 2024. u bitno izmijenjenim tržišnim uslovima. Inflacija i rast ulaznih troškova doveli su do direktnog gubitka od najmanje 12,5 miliona KM.  

Ilustracija (Depositphotos)

Dodatni finansijski pritisak stvorile su i negativne kursne razlike zbog pada vrijednosti američkog dolara, koje su Igman kako su kazali koštale dodatnih 5,5 miliona KM samo u prvih šest mjeseci ove godine.  

U 2024. Igman je ostvario prihod od 167 miliona KM, dok je u 2023. prihod iznosio 122 miliona KM. P/E (price-earnings) za 2024. iznosio je 228x.

Kompanija je zabilježila gubitak u prvoj polovici ove godine, pa nije moguće izračunati P/E za 2025. Tržišna kapitalizacija u prvoj polovici 2025. iznosila je 113 miliona KM, a povrat od početka godine bio je negativnih tri posto. 

Snažan pad prihoda u prvom polugodištu

Rudi Lukačić, analitičar makroekonomije i tržišta kapitala Bloomberg Adrije kazao je da je u prvih šest mjeseci 2025. kompanija je ostvarila gubitak od 20 miliona KM. Od toga se pet miliona KM odnosi na trošak negativnih tečajnih razlika, koje na kraju prošle godine nisu postojale, a pojavile su se u prvoj polovici ove godine zbog slabljenja dolara.

Lukačić naglašava da je tečaj ostao stabilan ili da je kompanija ugovorila zaštitu preko terminskih ugovora, gubitak bi iznosio 15 miliona KM. Usporedba s istim razdobljem prošle godine pokazuje da su poslovni prihodi pali za gotovo 24 miliona KM, dok su poslovni troškovi smanjeni za 10 miliona KM.  

Dakle, riječ je o gubitku od oko 14 miliona KM na osnovi poslovanja, kojemu se pridodaje pet miliona KM negativnih tečajnih razlika, što ukupno daje oko 20 miliona KM. 

Prema njegovom mišljenju glavni uzrok lošijeg rezultata je neočekivano snažan pad prihoda u prvom polugodištu, koji se dogodio brže nego što je kompanija uspjela prilagoditi troškove. 

"Smatram da gubitak na polugodištu nije toliko značajan za održivo dugoročno poslovanje koliko prekid izvoza baruta iz Srbije. Dugoročno Igman bi trebao diversificirati dobavljače ključne sirovine poput baruta", rekao je. 

Osvrnuo se i na cijenu dionice koja je zadnjih dana pala za -13 posto, ali zbog jedne transakcije, kojom je trgovano sa samo dvije dionice, ukupne vrijednosti 338 KM. Što prema njegovom mišljenju ne krije ništa spektakularno. 

Od početka rata u Ukrajini dionice europskih proizvođača oružja snažno su porasle, a njihovi multiplikatori odražavaju visoke valuacije, a u usporedbi, bosanske kompanije znatno su jeftinije. Razlika proizlazi iz toga što europske grupe, poput Rheinmetalla ili BAE Systemsa, proizvode sofisticiranu vojnu tehnologiju visoke dodane vrijednosti i kotiraju na dubokim, likvidnim tržištima.

Rheinmetall trguje sa P/E omjerom od 83x, Colt CZ sa 29,7x, BAE Systems sa 26,7x, a Leonardo sa 25,5x. 

Potražnja za barutom ogromna

Barut, od čijeg snabdijevanja ovisi cjelokupna proizvodnja municije, granata, bombi i drugih proizvoda, nije više dostupan kao sirovina koja se uvozi a kompanija Igman nije obezbijedila drugi izvor. 

Vlade Radulović, vojni analitičar iz Beograda za BHRT je kazao da je nestašica baruta očekivana jer  se proteklih tri godine posljednje zrno baruta, posljednji metak traži bilo gdje u svijetu. Dodatno cijelu priču komplikuje to da kada govorimo o proizvođačima baruta na EU tržištu postoje samo tri kompanije, to je češka Explozia, francuski Nester i Milan Blagojević iz Lučana. "Dakle, potražnja je ogromna", kazao je. 

U posljednje dvije godine potražnja za barutom u Evropi porasla je do nivoa koji daleko nadmašuje trenutne proizvodne mogućnosti. Rat u Ukrajini i povećanje vojnih budžeta u EU stvorili su eksplozivan rast potreba za artiljerijskim granatama i municijom, a barut je postao usko grlo čitavog lanca.

Depositphotos

Procjene govore da je Evropi potrebno više od 20.000 tona baruta godišnje kako bi se zadovoljila trenutna potražnja, što je gotovo dvostruko više od kapaciteta koje najveći proizvođači, poput Rheinmetalla i Eurenca, trenutno mogu isporučiti. Istovremeno, EU je sebi postavila ambiciozan cilj da u 2025. poveća proizvodnju artiljerijske municije na dva miliona granata godišnje. Međutim, upravo nestašica baruta i eksploziva usporava ispunjenje tog cilja.

Ovaj disbalans između potražnje i ponude otvara prostor za masivne investicije u nove kapacitete od Francuske, gdje Eurenco širi proizvodnju, do Švedske i Njemačke, koje grade nove fabrike TNT-a i nitroceluloze. Ali i pored tih ulaganja, analitičari upozoravaju da će tržište baruta ostati napeto i deficitarno najmanje do kraja decenije.

Direktor Privrednog društva Igman d.d. Konjic, Adnan Prevljak ranije je donio odluku da radnici koriste preostali dio godišnjeg odmora za 2025. godinu, počevši od 2. septembra nakon što je Vlada Srbije zabranila izvoz naoružanja i vojne opreme, što je izazvalo zastoj u isporuci baruta, ključne sirovine za proizvodnju u konjičkom preduzeću. 

v.d. direktor mr. oec. Adnan Prevljak - Igman Konjic

Prema odluci, svi radnici upućuju se na kolektivni godišnji odmor do daljnjeg, odnosno do stvaranja uvjeta za nastavak rada. Ipak, iz ove mjere izuzeti su zaposlenici klima komora, čuvari i unutrašnja služba zaštite, te radnici zaduženi za sigurnost, zaštitu na radu i protivpožarnu zaštitu. 

Izvršni direktori sektora dobili su zadatak da organiziraju optimalni rad i po potrebi angažiraju radnike u skladu s planovima proizvodnje. Svi ostali radnici bit će blagovremeno obaviješteni o povratku na posao, kada se ponovno uspostavi isporuka baruta.

Traže se rješenja

Situaciju je komentarisao premijer Federacije BiH i Nermin Nikšić kazavši da nisu svi radnici Igmana na prinudnom odmoru, ali jedan dio jeste.  

"Oni imaju ugovore, imaju poslove. Ono što se može raditi bez baruta, rade, pripremaju. Radimo intenzivno na rješavanju tog problema. Postoji neki alternativni izvor, ali za njih treba vremena", kazao je Nikšić. 

Podsjećamo, kompanija Igman svoje proizvode izvozi na tržišta širom svijeta, a neka od ključnih tržišta su Sjedinjene Američke Države, Irak, Saudijska Arabija te zemlje Evropske unije.   

Federalni ministar rudarstva, industrije i energetike Vedran Lakić nedavno je najavio pokretanje vanredne revizije u svim kompanijama ovog sektora koje su u većinskom vlasništvu FBiH, a kontrola će obuhvatiti protekle četiri godine poslovanja. Ova odluka dolazi u trenutku kada je sektor pod pritiskom rastuće globalne potražnje, ali i unutrašnjih izazova, od pada dobiti i operativnih problema, do složenih vlasničkih odnosa koji često koče investicije i modernizaciju.  

Odluka Srbije da zabrani izvoz oružja i municije pokazala je koliko je regionalna odbrambena industrija međusobno povezana i ranjiva na političke odluke. Dok Beograd nastoji balansirati između međunarodnih pritisaka i vlastitih sigurnosnih interesa, domino-efekt se odmah osjetio u Igmanu.

Ovaj primjer jasno pokazuje da nedostatak diverzifikacije u lancima snabdijevanja može ugroziti ne samo kompanije i radna mjesta, već i šire sigurnosne interese. Za zemlje regije to je upozorenje da moraju graditi šire mreže dobavljača i veću samodostatnost, jer jedan politički potez može privremeno paralisati cijelu industriju.

Drugim riječima, zabrana izvoza iz Srbije nije samo unutrašnje pitanje, to je signal koliko su geopolitičke odluke isprepletene s ekonomskim opstankom i sigurnošću u Jugoistočnoj Evropi.