Zdravstvo je sektor u Bosni i Hercegovini "težak" nekoliko milijardi, ali bremenit problemima i s hroničnim nezadovoljstvom korisnika usluga. Privatna inicijativa tu traži svoju priliku, a realno je očekivati da taj dio sektora bude riješenje dijela problema.
Iako se zdravstvena zaštita u BiH formalno temelji na načelima solidarnosti, sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, efikasnosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa, evidentno je da mogućnost pristupa zdravstvenim uslugama, kao i njihov kvalitet nisu jednaki na prostoru cijele BiH. Korištenje medicinskih usluga posebno je otežano onima koji žive izvan velikih zdravstvenih centara, a dobijanje zdravstvene usluge u određenim područjima onemogućava i neadekvatna opremljenost ustanova, kao i nedostatak stručnih kadrova.
Zdravstvena zaštita na lošem nivou
Sve analize pokazuju da je zdravstvena zaštita u BiH na jako lošem nivou te da se čak i za rutinske preglede čeka satima, a za specijalističke preglede i mjesecima. Također, postavlja se i pitanje koliko dugo će ovakav sistem biti održiv. Na sve to zdravstvene ustanove su mjesta gdje se i najčešće dešavaju slučajevi korupcije.
''Baš zbog činjenice da je zdravlje doslovno 'pitanje života i smrti', a da oni koji na to pitanje odgovaraju nisu zadovoljni sistemom finansijskog nagrađivanja za svoj rad, te da su sami građani toga svjesni, naše zdravstvo se suočava s izraženim problemom korupcije. Nju su građani najmanje spremni da prijave, a pri tome je korupcija u zdravstvu rijetko direktna iznuda mita, već se prešutnim (konkludentnim) radnjama medicinskog osoblja pacijentu ili porodici 'stavlja do znanja' da je mito neophodan'', navodi se u studiji Centra za politike i upravljanje (CPU).
Poseban problem predstavlja i odlazak ljekara i medicinskog osoblja u zemlje Zapadne Evrope, najviše u Njemačku.
''Tačna evidencija ljekara koji su napustili BiH ne postoji. Prema podacima predsjednika Ljekarske komore Federacije BiH Haruna Drljevića, našu zemlju je samo u 2018. godini napustilo 267, a u 2017. godini 362 ljekara s područja Federacije BiH'', navodi se u studiji CPU.
Upravo iz ovog razloga značajnija uloga se mora dati privatnom sektoru, zbog čega je potrebno reformisati način finansiranja.
''Privatni i javni zdravstveni sektor u Federaciji BiH i Kantonu Sarajevo potpuno su zakonski izjednačeni i osnovna uloga im je liječenje i pružanje zdravstvene njege. Ključna razlika između ova dva sektora je način finansiranja, odnosno treba uzeti u obzir činjenicu da privatni zdravstveni sektor ulaže svoja vlastita materijalna sredstva za nabavku zdravstvene opreme i plaćanje kadra, dok javni sektor to radi iz javnih sredstava. Uvođenjem privatnog zdravstvenog sektora u sam zdravstveni sistem mogu se nadomjestiti određeni nedostaci javnog sektora, odnosno postići to da se ova dva dijela nadopunjuju u smislu boljeg odgovora na pružanje adekvatne medicinske usluge našim građanima'', kazao je za Bloomberg Adriju Haris Vranić, ministar zdravstva KS.
Privatni sektor može nadomjestiti određene nedostatke javnog sektora, kaže Vranić/Facebook
Ekonomski analitičar Faruk Hadžić na okruglom stolu 'Uloga privatnog zdravstvenog sektora u zdravstvenom sistemu BiH' kazao je kako je vrlo bitno da u budućnosti uloga privatnog zdravstvenog sektora bude veća iz razloga što će se na neki način možda i smanjivati uplate putem doprinosa generalno u javno zdravstvo zbog problema koje imamo s emigracijom stanovništva.
Doc. dr. Rasim Jusufović s Katedre za zdravstvenu ekonomiku Medicinskog fakulteta SSST u Sarajevu, direktor projekta ASA Bolnica Sarajevo, kazao je da u tranziciji zdravstvenog sistema, koja je neupitna i koja je pred nama, u kojoj kaskamo u poređenju sa zemljama u okruženju, privatni zdravstveni sistem može odigrati značajnu ulogu.
Prema njegovim riječima, agilnost privatnog zdravstvenog sistema mu daje mogućnost da bude puno brži i fleksibilniji kada govorimo o ukupnom zdravstvenom sistemu, a pogotovo u području promocije zdravih stilova života i prevencije zdravlja.
Privatni zdravstveni sistem je brži i fleksibilniji, kaže Jusufović/ASA
''Mislim da je to područje gdje privatni zdravstveni sistem može odigrati ključnu ulogu. S druge strane, tamo gdje se nalaze veliki troškovi zbog porasta troškova visokotehnološki naprednih instrumenata, opreme, farmakoterapije itd, mislim da tu procjene zdravstvenih tehnologija, farmakoekonomika kao nauka i struka koja može držati sve te troškove pod kontrolom, treba da bude eksploatisana na malo bolji način'', kazao je Jusufović.
Dodao je da privatni zdravstveni sektor u tom polju ima određenu prednost, jer je agilan, brže se donose odluke zato što su uprave manje i jednostavno privatni zdravstveni sistem ne podliježe tenderima za javne navbavke, koji usporavaju i uništavaju agilnost javnog zdravstvenog sistema.
''U privatnom zdravstvenom sektoru se krije veliki potencijal i neograničene su mogućnosti njegovog razvoja na području Kantona Sarajevo. Saradnjom javnog i privatnog zdravstvenog sektora stekli bi se uvjeti za kvalitetnije, brže i efikasnije pružanje zdravstvenih usluga osiguranicima Kantona Sarajevo, što je i krajnji cilj i zadatak Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo'', kazao je ministar Vranić.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2020. godini ukupni izdaci u zdravstvu u BiH su iznosili tri milijarde i 384 miliona KM, od čega su 71 posto bili javni, a 29 posto privatni izdaci.
Javno zdravstvo u BiH se finansira uglavnom iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, dok je udio budžetskih sredstava u javnom zdravstvu veoma nizak (općinskih, kantonalnih, entitetskih, te državnog budžeta).
''Gotovo sva privatna potrošnja (99 posto) otpada na direktne izdatke domaćinstva, dok samo mali dio privatne potrošnje (jedan posto) ide na dobrovoljno plaćanje zdravstvene zaštite. U direktne izdatke domaćinstva, odnosno plaćanje 'iz džepa' spadaju formalna i neformalna plaćanja. Formalna plaćanja obuhvataju participaciju u javnim zdravstvenim uslugama i participaciju za lijekove, druga direktna plaćanja kod privatnih zdravstvenih radnika (zubari, specijalisti, dijagnostika, kupovina naočala i sl.) i plaćanje za lijekove bez recepta i druga terapeutska pomagala'', navodi se u saopćenju Agencije.
U BiH potrošnja u zdravstvu kontinuirano raste. U 2016. godini ukupna potrošnja u zdravstvu je iznosila dvije milijarde i 759 miliona KM, što je za oko 624 miliona manje nego u 2020. godini.
U 2020. godini u BiH je više od polovine ukupne potrošnje za zdravstvo utrošeno na usluge liječenja i rehabilitacije, dok je jedna četvrtina sredstava utrošena na medicinska sredstva. Na preventivnu njegu, u koju su uključeni programi informisanja, edukacije i savjetovanja, programi imunizacije, ranog otkrivanja bolesti, praćenja zdravstvenog stanja stanovništva, epidemiološko praćenje i kontrola rizika od bolesti te programi pripreme za odgovor na katastrofe u 2020. godini utrošeno je dva posto ukupnih sredstava za zdravstvo. U podatke su uključeni i troškovi vezani za Covid-19 pandemiju (vakcinacija, troškovi vezani za PCR testiranje i praćenje kontakata).
Bolnice su najveći pružaoci usluga zdrastvene zaštite u BiH i imaju oko 38 posto udjela u ukupnoj potrošnji u zdravstvu. Drugi najveći pružalac zdravstvene zaštite su ambulante, sa oko 28 posto udjela u ukupnoj potrošnji u zdravstvu. Udio maloprodaje i drugih pružalaca medicinske robe je također veliki i iznosi oko 27 posto ukupne potrošnje u zdravstvu.
Prema podacima Dun&Bradstreet, u BiH djeluje 826 ustanova (javnih i privatnih) koje pružaju usluge zdravstvene zaštite. Najveće prihode generiraju javne ustanove, što je i očekivano s obzirom na način finansiranja.
Tako je prvih pet na listi u prošloj godini prihodovalo 886,6 miliona KM te upošljavalo 13.611 osoba. Najveće prihode u iznosu od 265,3 miliona KM ostvario je Univerzitetski klinički centar u Sarajevu.
Kada je riječ o privatnim zdravstvenim ustanovama, Medical Institute Bayer iz Tuzle prihodovao je 17,2 miliona KM, PZU "Dr. Al Tawil" iz Sarajeva 8,7 miliona KM, dok je na trećem mjestu ZU "Dr. Kandić", koja je u prošloj godini ostvarila prihode u iznosu od 7,5 miliona KM.
Internacionalni dijaliza centar (IDC) Banja Luka i Centar za radioterapciju - IMC Banja Luka, osnovani na temelju javno-privatnog partnerstva, prihodovali su 18,3 miliona KM, odnosno 13,7 miliona KM.
.webp){kind=icon}
