Srce je sezone, na Stradunu se jedva pronađe slobodno mjesto. McKinsey upozorava da je Dubrovnik najugroženije odredište uslijed prekomjernog turizma. Nema druge nego provjeriti te navode. Značilo je to odlazak iz mirnog Lapada, mog ljetnog ureda, do Starog grada. Već sam se psihički pripremila na prometne gužve, no na moje iznenađenje nije ih bilo. Javnim gradskim prijevozom brzo sam stigla do Pila i laganom šetnjom preko najljepše ulice na svijetu stigla do ureda gradonačelnika Mata Frankovića.
Nema boljeg sugovornika u Gradu od Frankovića za pretresti studije, turizam, promet i ostale teme i dileme.
Kako teče sezona u Dubrovniku, koji su rezultati? Ove godine je 16. srpnja dosegnuto dvomilijunto turističko noćenje, čak 11 dana ranije nego lani.
Uistinu možemo reći da smo zadovoljni s turističkom sezonom, posebno s ritmom kako se odvija. Naime, godinama je Dubrovnik mučio problem brojke istovremenih posjetitelja, ne samo u povijesnoj jezgri, nego i na cijelom području grada, jer ona je bila koncentrirana na samo par mjeseci u godini i to je stvaralo uistinu enormne gužve. Tu prije svega mislim na povijesnu jezgru i na takav način nije doprinosilo značajno ekonomiji koliko je moglo. Sada smo napravili potpuno drugu priču disperzije. Dakle proširila se turistička sezona i istina, dosegnuli smo dvomilijunto noćenje, ali ga treba gledati u kontekstu razdoblja u kojem se dogodilo i razdoblja u kojem je rast bio značajan, a to je predsezona. Postigli smo značajan rast u predsezoni i održali stabilne brojke u glavnoj sezoni, dakle između jedan i tri posto povećanja u glavnoj sezoni, i sad već gledamo, naravno, na podsezonu u kojoj također očekujemo dvoznamenkasti rast i tako zapravo želimo razvijati dubrovački turizam na postavkama održivosti, predsezona i podsezona, a špica sezone na jednakim brojkama, kao što je to bilo posljednjih par godina.
McKinsey je analizirao stanje u 65 svjetskih destinacija, Dubrovnik je s najvišom razinom rizika u četirima od šest kategorija.
Proučio sam McKinseyjevu studiju jako dobro. Oni su održivost išli mjeriti po pitanju brojke stanovnika na broj posjetitelja. To je vrlo teško aplicirati na Dubrovnik. Dakle, ako gledamo Dubrovnik kroz povijest, uvijek je brojka stanovnika bila manja, drastično, značajno manja u odnosu na brojku posjetitelja. Dubrovnik ima svoje blagodati i ima se gdje i kako širiti. Ima Konavle, ima Pelješac, ima Mljet, ima Elafitske otoke. Dubrovnik ima tu blagodat za goste koji istovremeno mogu biti u Dubrovniku i posjetiti sve okolo, a da ne govorim o prednosti Dubrovnika poput posjeta dvjema susjednim zemljama s iznimnim atrakcijama, poput Mostara ili Kotora. Sve je to dio te velike turističke ponude Dubrovnika, tako da mjeriti održivost Grada po brojci stanovnika po meni i nije do kraja ispravan model.
Uveli ste projekt Respect the City (Poštujmo Grad), o čemu se konkretno radi?
Projekt je adresiran na sve, dakle kako na nas građane Grada Dubrovnika tako i na sve posjetitelje Grada. Godine 2017. poslana je negativna slika u svijet o Dubrovniku, gradu koji se raspada zbog neodrživosti. Kružile su fotografije o nemogućnosti ulaska u grad s Pila, Ploča, blokade... Enorman broj ljudi unutar povijesne jezgre koji doslovce ne može niti hodati nabijeni jedan na drugog. Dakle, trebalo je nešto napraviti, a znali smo da turizam kao glavna gospodarska grana našeg grada brojnim našim sugrađanima omogućava kruh na stolu svaki dan, da ne možemo vući neke teške poteze preko noći, nego korak po korak mijenjati, zapravo turizam i održivost samog turizma, i to smo napravili kroz više poteza.
Prvi je bio usmjeren na kruzere, dakle smanjenje broja istovremenih posjeta, produljenje broja boravka kruzera u gradu i sada vidimo da oni zapravo više i ne utječu na gužve. S druge strane, bitni su bili i dnevni izletnici. Adresirali smo na njih, utvrdili smo koliko ih je zapravo. Dakle, više od 140 autobusa dnevnih izletnika dolazilo je u Dubrovnik bez plana, bez programa, bez znanja kada, gdje i kako. Uveli smo aplikaciju Bus Webshop putem koje smo uveli slotove, odnosno termine za rezerviranje, unaprijed se mora uplatiti termin. Znamo upravljati tim sustavom jer u trenucima kada u Dubrovnik uplovi i treći kruzer (naravno da znamo da će se to dogoditi) smanjujemo mogućnost bukiranja dnevnih izletničkih programa i tako zapravo upravljamo tijekom i brojkom gostiju unutar povijesne jezgre.
Na temelju studije nosivog kapaciteta povijesne jezgre koju je napravilo Sveučilište u Dubrovniku, a bila je obveza plana upravljanja, izračunato je da je održivi broj 11.273 istovremenih posjetitelja.
Uspijevate li u tome?
U ovoj se godini nismo nijednom približili toj brojci. Dakle u predsezoni kad je najveći broj i izletnika i posjetitelja koji posjećuju povijesnu jezgru, došli smo do onog limita od 10,5 tisuća, ne više od toga. Prema najavama tako će vjerojatno biti i u posezoni. Tako zapravo kontroliramo tu cijelu priču.
Zračna luka je najavila gradnju novog terminala, no cesta prema njoj je definitivno usko grlo Grada. Kada će i kako taj problem biti riješen?
S obzirom na to da je definirana brza cesta od zračne luke do samog Grada i da nema prijepora, sada smo s Hrvatskim cestama dogovorili da se ide s tim segmentom. Taj drugi segment, koji je trebao ići preko Rijeke dubrovačke i koji je izazvao buru negodovanja stanovnika Grada, njega ostavimo sada po strani jer je fokus spoj ceste od Grada do zračne luke. Kad gledamo mjerač prometa prije Mosta doktora Franje Tuđmana, ne prikazuje toliko veliku potrebu za izgradnjom brze ceste. Međutim, mjerač koji mjeri promet od samog Grada prema zračnoj luci pokazuje enorman broj vozila, a ponovno nakon zračne luke do graničnog prijelaza s Crnom Gorom ta brojka vozila drastično opada, što nas zapravo vuče na zaključak da je potrebno izgraditi tu infrastrukturu, tu cestu, a onda u konačnici promisliti kako s maksimalnom zaštitom okoliša povezati i autocestu s tom brzom cestom.
Ne vidim problem da je povežemo putem Mosta doktora Franje Tuđmana, on je dvotračan, ali treba napomenuti da je i Pelješki most koji se spaja na brzu cestu dvotračan, kao i pelješka brza cesta. Tek će se nakon pelješke brze ceste ići autocestom do Dubrovnika. Dakle, taj model dvotračnosti postoji u prethodna dva slučaja, tako da ne vidim razlog zašto bi to u budućnosti stvaralo problem u tom povezivanju, ali ponavljam, ključna dionica je od Orsule do Zračne luke Čilipi. Dakle tu moramo osigurati alternativni pravac ceste koja je već definirana, a tu dionicu podržavaju i Župljani. Ona bi relaksirala promet jer bi u tom trenutku imali dvije ceste koje idu u istom smjeru i ljudi bi mogli birati onu koju smatraju bržom i kvalitetnijom, a i sama ta konekcija, na daj Bože nekakve prometne nezgode ili bilo čega, uvijek bi imala alternativu, koje u ovom trenutku nema.
Znate li kada bi moglo do toga doći?
Prema informacijama iz Hrvatskih cesta (rade vrlo aktivno na projektnoj dokumentaciji), za spajanje ceste od Dubrovnika do zračne luke mislim da već najesen možemo svjedočiti nekim konkretnim potezima Hrvatskih cesta.
Turiste ste ograničili, sad vam muke zadaju taksiji.
Kako je došlo do liberalizacije autotaksi prijevoza, tako nam se dogodio kaos na ulicama oko povijesne jezgre, pa se prelijeva na područje sve do Lapada i zračne luke. Imamo oko devet tisuća izvršitelja, tj. gospodarskih subjekata koji se bave autoprijevozom, koji su napravili drugi element problema, dakle onog vizualnog dojma, da Dubrovnik i dalje ima neki problem po pitanju neodrživosti. Iako se ne prelijeva na povijesnu jezgru i svima je sada već jasno da je tu uistinu uveden model održivosti, to nas muči i predstavlja problem i to će biti jedan level up ili novi level projekta Poštujmo Grad.
To će biti uvođenje zone posebnog prometnog režima oko povijesne jezgre, gdje će puno ljudi biti ljutito na nas, ali smo svjesni činjenice da je ovakav model održivosti po pitanju prometa jednostavno neučinkovit, nefunkcionalan, loš za sve, i za gospodarstvenike, ali posebno za posjetitelje, loš za građane Grada Dubrovnika, loš za sigurnost Grada po pitanju djelovanja žurnih službi, od hitne do vatrogasaca. Jednostavno moramo uvoditi ograničenja. Nitko nije presretan zbog toga, ali time se bavimo.
Nekada je Grad davao koncesije za taksi prijevoz, danas je to izvan vaših ovlasti.
Kada smo preuzeli odgovornost za grad 2017. godine i odlučili povećati određeni broj taksi izvršitelja s brojke 190 na 230, bila je apsolutna revolucija kao da radimo ne znam što, da ljudima oduzimamo kruh itd. U međuvremenu, 2018. se dogodi liberalizacija autotaksi tržišta, oduzme se zapravo jedinicama lokalne samouprave upravljanje tim segmentom i dogodi se apsolutni kaos. U prvoj godini je krenulo to s 1.500 taksija, sada smo na devet tisuća.
Kako planirate tome stati na kraj?
Jasno je da je sustav neodrživ. Zato uvodimo zonu posebnog prometnog režima oko povijesne jezgre koja počinje na Ilijinoj glavici. U zonu posebnog prometnog režima moći će ući 700 taksi izvršitelja, tako da će se tržišna konkurencija i utakmica moći odvijati. Ide javni natječaj za 100 mjesta, to je jedan segment, a ostatak opada na one koji imaju koncesiju u zračnoj luci i Luci Dubrovnik jer imaju pravo na ukrcaj i iskrcaj u zoni, kao i oni koji imaju zakupljene površine namijenjene za prijevoz putnika unutar grada. Dakle to je tih 700 obrtnika koji će moći vršiti uslugu prijevoza na području Grada Dubrovnika.
Ovaj projekt je ključan za zadovoljavanje aspekta dostupnosti, ali i tržišne utakmice. S druge je strane ključna održivost vezana za očuvanje spomeničke baštine. To je zapravo bio temeljni cilj cijele priče jer ovolika količina prometa uvodi apsolutnu neodrživost vezanu za kontaktnu zonu povijesne jezgre Grada Dubrovnika. I treće, naravno, pala je kvaliteta života lokalnih stanovnika jer je njima za doći u Grad ili otići iz Grada poseban izazov. Dakle, Dubrovnik mora i dalje biti dostupan svima, on to jest i hoće biti, ali autobusnim prijevozom, tj. javnim gradskim prijevozom i sa 700 taksi izvršitelja. Istovremeno prioritet prolaska imaju stanovnici Grada Dubrovnika i okolnih općina koji gravitiraju samom Gradu. To je prvi korak. To je prva takva zona u Republici Hrvatskoj i nitko dosad to nije uveo. Inicirali smo zakonske izmjene kako bi do toga došlo. Tu će sigurno biti puno onih takozvanih dječjih bolesti koje će putem trebati mijenjati, ali idemo korak po korak, vidjet ćemo gdje griješimo, što je najbolje, međutim, uistinu mislim da je to budućnost.
Eliminirate li s tim Uber i Bolt?
Budu i oni u ovih 100 mjesta na natječaju. Međutim, u zadnje vrijeme vidim da veliki broj naših taksi izvršitelja koji imaju koncesije zračne luke i Luke Dubrovnik i koriste taksi površine na području Grada koriste i Uber aplikaciju. Ona im omogućava bržu komunikaciju s gostima. Ne možemo pobjeći od modernizacije i činjenice da tehnologija brzo napreduje, a i velik broj naših stranih posjetitelja je naviknuo koristiti te aplikacije jer su im posvuda pouzdana sredstva naručivanja.
Namjeravate napraviti i novu parkirnu zonu na Pobrežju?
Sljedeća razina je izgradnja park 'n' ridea, dakle zone parkinga iznad Mosta doktora Franje Tuđmana na području naselja Pobrežje. Dakle tu želimo napraviti veliko parking mjesto. U startu će to biti nekih 400 do 500 parking mjesta, a u konačnici, kad se završi cijeli projekt, 1.300. Cilj je da svima omogućimo parking mjesto u hladu jer iznad samih parkirališnih površina će biti solari kojim ćemo onda opskrbljivati javnu gradsku rasvjetu, smanjiti utrošak električne energije za javne potrebe, ali bitno je napomenuti da ćemo pružiti uslugu. Dakle imat će svi posjetitelji Grada uslugu, doći će autobus. Javni gradski prijevoz po njih odvest će ih u Grad ondje gdje žele otići, a korak po korak ćemo i tu uvesti obvezu bookiranja dolaska, niveliranja koliko zapravo posjetitelja može biti u određenom danu. Dakle sustav potpunog upravljanja gradom, ali za sve to treba ići korak po korak.
Venecija je implementirala sustav naplate ulaza za turiste, planirate li isto za Dubrovnik?
Mislim da to zapravo neće postići ništa. Jedino ako njihov glavni moment ili želja nije osigurati još više novaca u budžetu grada Venecije, što se pokazalo ispravnim. Dakle ljudi koji su odlučili doći vidjeti Veneciju, to će napraviti bez obzira koliko koštalo, 10 ili 50 eura. Odlučili su to jednom u životu napraviti i to će napraviti. E sad, takav slučaj isti je u Dubrovniku, dakle grad koji je poznat diljem svijeta, grad koji su ljudi želi doći vidjeti, grad u kojem ne smijemo stavljati barijere, jer ovo je grad slobode, ali grad u kojem moramo postaviti pravila igre. Dakle da znamo tko, što, kada i kako i to je ključno. Dakle zato su nama potrebni još i veći zakonski alati u kojima ćemo moći upravljati, u trenucima kad možemo reći koliko je to smještajnih kapaciteta koji Dubrovnik može imati, koje može podnijeti, koliko je to taksi vozila, koliko je to restorana i kafića i kad tu postavimo pravila igre, onda, uz ove sustave sve koje smo već uveli, dakle rezervacija, osiguravanje termina itd., onda možemo pričati o destinaciji izvrsnosti. Možemo pričati o visokokvalitetnoj usluzi i o tome zašto se isplati doći u Dubrovnik.
Broj korisnika Dubrovnik passa raste iz godine u godinu?
Projekt Dubrovnik passa, dakle digitalne kulturne kartice uistinu doživljava procvat. Velik broj naših posjetitelja koristi Dubrovnik pass, a od iduće godine svatko tko ga kupi morat će i rezervirati termin obilaska kako zidina tako i drugih atrakcija koje žele vidjeti i tako uvodimo i sustav upravljanja tijekom posjetitelja povijesne jezgre. Mislim da je to ključno i više puta smo isticali kako potpuna brojka ne predstavlja ništa. Nije pitanje je li Dubrovnik posjetilo dva ili tri milijuna ljudi. Pitanje je kada i u kojem periodu su ih posjetili jer u Dubrovniku nikad nije bilo pitanje brojke, već kako je ta brojka raspoređena unutar dana, unutar tjedna, unutar mjeseca i godine.
Često se ističu dubrovačke cijene?
Godinama se već Dubrovnik proziva zbog cijena. Međutim, očito je da ljudi koji dođu u Dubrovnik osjete i dobiju, u znatno većem slučaju u odnosu na cijenu, kvalitetu pružene usluge i doživljaja destinacije. Ne bi se ti ljudi vraćali i dolazili u Dubrovnik i ne bi se širila pozitivna priča od usta do usta o Dubrovniku da je kojim slučajem iskustvo Dubrovnika iznimno loše. Dakle Dubrovnik šalje dobre poruke u svijet.
Kakav turizam bi Dubrovnik trebao imati?
Nisam zagovornik onih koji kažu da Dubrovnik treba težiti elitnom turizmu, mislim da Dubrovnik treba težiti održivom turizmu. Turizam koji prihvaća i hotele s dvjema zvjezdicama, trima, četirima, pet, koji prihvaća luksuzne vile, kao i iznimno bogate ljude kao posjetitelje, ali i backpackere koji će odsjesti u hostelu. Mislim da u Dubrovniku za svakog ima mjesta i da svatko može za sebe pronaći nešto, ali ponavljam, ključni alat koji je potreban i nadam se da će do toga vrlo skoro doći je taj da država kroz državnu politiku omogući jedinicama lokalne samouprave maksimalnu razinu upravljanja sa svim aspektima gospodarskog života određenog grada. Tako možemo i trebamo donositi odluke koje će eliminirati i ograničiti određeni segment gospodarske usluge. Tu mislim jednako i na hotele i na apartmane i na kampove, zapravo sve ono što je vezano za turizam i turističke aktivnosti. Vjerujem da će do toga uskoro doći.
Šetajući Gradom primjećuje se kako je iznimno čist.
Dubrovnik je po meni jedan od najčišćih gradova u Europi, a siguran sam da je i u svijetu. Sinoć sam šetao po gradu, bilo je dosta ljudi. Ljudi uživaju, vruće je, ali sam u jednom trenutku gledao te naše ulice, pokušavam gledat koliko-toliko objektivno i kad vidim koliko su zapravo naše ulice čiste, a da nemaš problem sjesti na bilo koji skalin u Gradu jer se nećeš zaprljati. Imamo se čime pohvaliti, možda nedovoljno često to ističemo, ali kad gledam malo i goste kako se ponašaju, kako uživaju u gradu, kako je lijepo i mirno. Evo, bila je buka i oko toga da smo smanjili onu prekomjernu glazbu jer su se stanovnici povijesne jezgre i oko toga bunili, tako damo smo i tu uveli određene limite.
I sada kad hodate po noći povijesnom jezgrom glazbe ima. Dakle gotovo na svakom kantunu netko pjeva, a s druge strane taj koji pjeva ne uznemiruje sve ostale i radi onu štetnu emisiju prekomjerne glazbe, već je nekako sve u mjeri Dubrovnika. Ne gledam ono što radimo kroz ružičaste naočale, znam da ima još jako, jako puno posla ispred nas i da ima jako puno problema. To je ta dnevna trka za novcima, pa i od naših sugrađana prioritetno, nekad toliko pretjerana da je to konstantna prijetnja dugoročnoj održivosti grada i tu moramo jednostavno kao gradska uprava donositi teške odluke kako bismo osigurali da kvalitetna i dobra budućnost bude zagarantirana i budućim generacijama, a ne samo da sve eksploatiramo, samo bacimo i idemo dalje.
Ulaz na Stradun s Ploča | Depostiphotos
Slike Straduna poput ove iz 2017. postale su prošlost | Depositphotos
Zračna luka najavila je gradnju novog terminala | Depositphotos
"Uvodimo zonu posebnog prometnog režima oko povijesne jezgre" | Grad Dubrovnik
Most doktora Franje Tuđmana | Depositphotos
Velik broj naših posjetitelja koristi Dubrovnik pass | Depositphotos
Godinama se već Dubrovnik proziva zbog cijena | Depositphotos
"Dubrovnik je po meni jedan od najčišćih gradova u Europi" | Društvene mreže
.webp){kind=icon}
