Izvoz gvožđa i čelika iz Srbije u 2023. godini opao je za oko 23 odsto u odnosu na prethodnu godinu, ali bi situacija od ljeta mogla da se preokrene, ako Evropska komisija 30. juna odluči da ukine kvote na uvoz čelika iz trećih zemalja, među kojima je i Srbija. Mada tu nadu može da osujeti nedavna najava Joea Bidena da će SAD uvesti dodatne carine na uvoz čelika i aluminijuma iz Kine, pa je vrlo moguće da će evropske čeličane tražiti da kvote na uvoz čelika ostanu na snazi kako bi se zaštitili od poplave jeftinog kineskog čelika. To bi zapravo bila repriza onoga što smo gledali za vrijeme administracije Donalda Trumpa.
EK je u februaru ove godine pokrenula istragu kako bi procijenila da li zaštitne mjere za uvoz određenih proizvoda od čelika treba da budu produžene poslije 30. juna 2024. godine.
Pokretanje postupka uslijedilo je poslije obrazloženog zahtjeva primljenog od četrnaest država članica EU. EK će u skladu s pravilima EU i Svjetske trgovinske organizacije utvrditi da li je zaštitna mjera i dalje neophodna da bi se spriječile ili ispravile ozbiljne štete industriji čelika u EU i da li se industrija prilagođava.
EK će takođe kontaktirati s korisnicima čelika u EU kako bi procijenila da li bi eventualno produženje mjere bilo u opštem interesu Unije. EK će takođe procijeniti da li bi u slučaju produženja bila neophodna bilo kakva tehnička prilagođavanja mjere.
Istraga će biti završena i odluka donijeta prije datuma isteka postojeće zaštitne mjere 30. juna 2024. godine.
Nikola Ranković, viši savjetnik Centra za strateške analize u Privrednoj komori Srbije, kaže za BBA da će potencijalne carine na čelik i aluminijum koje SAD najavljuje za Kinu uticati na svjetsko tržište. Ove regulatorne mjere svakako će smanjiti ponudu metala na svjetskom tržištu i napraviti jasno razgraničenje između zapadnih i istočnih metala, odnosno EU i Zapada s jedne, a Kine i Rusije s druge strane.
"Ovakve odluke ne idu u pravcu slobodne trgovine i doprinijeće sasvim izvjesno rastu cijena ovih proizvoda na svjetskom tržištu, što će s jedne strane poskupjeti i sirovinu, ali i obrađene proizvode ovih metala. Ako pogledamo Kinu npr., koja čini više od 50 odsto svjetske proizvodnje i potrošnje čelika, gotovo sve ostale zemlje su u većem ili manjem stepenu zavisne od ovih metala, do kojih će se, ukoliko se zaoštravanja odnosa na relaciji Zapad - Istok nastave, sasvim izvjesno dovesti do intenzivne borbe za sirovine na tržištu", smatra Ranković.
Prema njegovoj ocjeni, Bidenove najave u početnoj fazi mogu imati i politički efekat jer ne treba zaboraviti da je u toku američka kampanja za predsjedničke izbore koji će se održati krajem godine.
Iz ugla Srbije, svaki vid zaoštravanja odnosa na evropskom tržištu u vidu kvota, izvoznih ograničenja, pa i CBAM-a, otežava pristup i evropskog tržišta našim kompanijama.
Izvoz gvožđa i čelika prošle godine iznosio je 908 hiljada tona ili vrijednosno 820 miliona evra. Ovi proizvodi su plasirani u Poljsku, BiH, Italiju, Bugarsku i Češku.
Cijena čelika na svjetskom tržištu je tokom 2023. godine bila relativno stabilna, bez značajnijih oscilacija, a manjem izvozu svakako je doprinio i manji izvoz u svom kvantitativnom obliku. "Izvoz ovih proizvoda gotovo u potpunosti zavisi od poslovnih aktivnosti strateškog partnera u smedervskoj željezari, odnosno HBIS grupacije", kaže Ranković.
Ova kompanija je ugasila jednu peć 2022. godine zbog smanjenja proizvodnje, što je prouzrokovano smanjenjem potražnje i nestabilnom cijenom čelika. Ranković kaže da se situacija u vezi s potražnjom vjerovatno do danas nije promijenila zbog krize u Evropi, posebno Njemačkoj, i smanjenja potražnje generalno, tako da druga visoka peć i dalje nije ponovo pokrenuta.
Podsjetimo, pošto je administracija u Vašingtonu uvela carine na uvoz čelika u martu 2018. godine, izvoz čelika je postao manje atraktivan na tržištu SAD-a, čime su svjetski proizvođači jedan dio izvoza preusmjerili na tržište EU. Iz tog razloga EK je uvela "privremene mjere" zaštite na uvoz čelika i proizvoda od čelika kako bi zaštitila svoje proizvođače ovog strateškog resursa.
Istraga EK ukazala je na oštar rast uvoza čeličnih proizvoda na evropskom tržištu nakon što su Sjedinjene Američke Države uvele mjere zaštite na svoj uvoz. Ovim je dodatno ugrožena pozicija evropskih željezara, koje su već neko vrijeme trpjele posljedice viška ponude na globalnom nivou (procjena je da je taj višak iznosio najmanje 550 miliona tona, prema OECD-u), kao i netržišnih mjera koje su uveli pojedini spoljnotrgovinski partneri.
Na osnovu toga, EK je odlučila da uvede "konačne zaštitne mjere na uvoz čeličnih proizvoda". Ove mjere su stupile na snagu 2. februara 2019. i time zamijenile "privremene mjere" iz jula 2018. godine. Komisija je poslije toga tri puta (oktobar 2019, jun 2020. i jun 2022. godine) analizirala funkcionisanje mjera. U junu 2023. godine je zaključila istragu kojom je utvrdila da nema osnova za prekid mjera, tako da su mjere trenutno na snazi do 30. juna 2024. godine, pri čemu je primjena mjera za Srbiju bez promjena.
Prema saopštenju EK, "ove mjere su u potpunosti s obavezama prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i detaljno su procijenjene kako bi se obezbijedio uvoz koji garantuje efektivnu konkurenciju na evropskom tržištu, kao i dovoljno izbora za kompanije, korisnike čelika na lokalnom tržištu".
Zaštitne mjere funkcionišu po principu propisanih kvota za određene tarifne oznake na kvartalnom nivou. Nakon popunjavanja kvota, na uvoz u EU se plaća carina u iznosu od 25 odsto. Srbija ima tzv. "country specific quota" (CSQ) u kategorijama toplovaljani čelik, hladnovaljani čelik i bijeli lim, što znači da su odobrene određene količine za uvoz bez carina samo za našu zemlju. Nakon popunjavanja CSQ, naše kompanije mogu da koriste kvote predviđene za ostale zemlje.
Takođe, usvajanjem četvrtog paketa sankcija EU je zabranila uvoz proizvoda od čelika iz Rusije i Bjelorusije, tako da je došlo do povećanja CSQ za druge zemlje, pa i za Srbiju, u onim kategorijama proizvoda gdje su Rusija i Bjelorusija imale CSQ.
Izvoz aluminijuma je takođe opao, ali ne kao čelik
Kada je riječ o plasmanu aluminijuma u inostranstvo, i njegov izvoz iz Srbije je u 2023. godini, a u odnosu na prethodnu godinu, opao, ali znatno manje nego čelika.
Izvezeno je 70 hiljada tona ili u vrijednosnom obliku 260 miliona evra. Količinski izvoz je opao za šest odsto.
"U izvozu aluminijuma dominira plasman obrađenog aluminijuma i njegovih legura, koji čine praktično 95 odsto ukupnog izvoza aluminijuma, dok se na sirovi aluminijum odnosi ostatak od pet odsto", navodi Ranković.
Cijene i aluminijuma, a naročito čelika, bile su poprilično stabilne tokom 2023. godine, s povremenim oscilacijama kod aluminijuma koje nisu bile u značajnijem obliku.
Ovaj trend nastavljen je i tokom 2024. godine, kada ipak treba očekivati malo veće potrese na tržištu aluminijuma, s obzirom na najavljene nove sankcije Zapada ka Ruskoj Federaciji, koje se odnose na ograničenje izvoza ovih sirovina. Američki predsjednik je najavio povećanje tarifa i na kineski čelik i aluminijum, u namjeri da ojača američki sektor čelika i jasno kategoriše prljavu od čiste proizvodnje.
Bloomberg Terminal
Cijena aluminijuma na svjetskom tržištu iznosi oko 2.570 dolara i povećana je za devet odsto u odnosu na početak 2024. godine, odnosno 8,6 odsto u odnosu na april 2023. godine. Cijena čelika na svjetskom tržištu dostigla je 495 dolara, što je pad od 13 odsto u odnosu na početak godine, a pad od oko 11,5 odsto u odnosu na isti mjesec prethodne godine.
Aluminijum iz Srbije se tokom 2023. godine najviše prodavao u Njemačkoj, Češkoj, Sloveniji i Italiji, a od zemalja koje nisu članice EU vodeće izvozno tržište je BiH, zatim Ruska Federacija i Crna Gora. Dakle, EU na prvom mjestu, a potom zemlje regiona.
.webp){kind=icon}
