Novi ulagač i greenfield investicija ili, kako se zna prevesti na hrvatski, ulaganje u nove kapacitete je nešto što je jedan od temeljnih pokretača razvoja i o potrebi za čim se u Hrvatskoj uvijek puno pričalo, a istodobno se malo toga događalo.
Jedan od razloga je uvijek bio nemotivirajuća investicijska klima obilježena ponajviše birokratskim zaprekama.
Slično se, naravno, događalo (a zašto i ne bi?) u energetskom sektoru, pa je, primjerice, nakon donošenja novog zakona o tržištu električne energije s kraja 2021. trebalo gotovo dvije godine da se donesu i odgovarajući podzakonski propisi koji se tiču izdavanja energetskih odobrenja ili pravila priključenja na elektroenergetsku mrežu.
Norveški Statkraft, tvrtka stara 125 godina, ima ured u Zagrebu od 2021. godine. Dosad nije ulagala u Hrvatskoj, ali ambicija je očito postojala već neko vrijeme. Stoga im, naravno, nije promaklo da je Hrvatska prošle godine ipak napravila regulatorni iskorak i sada se konačno može, osim praćenja situacije, pristupiti i konkretnom poslu.
"Podzakonski propisi su nedostajali. Od srpnja prošle godine imamo te nove podzakonske akte u skladu sa zakonom o tržištu električne energije. To je važno za developere jer imaju jasan regulatorni okvir. Za nas je to ključni trenutak i sada smo spremni krenuti s našim projektima. Možemo korak po korak krenuti u podnošenje zahtjeva za potrebnim dozvolama. Zadovoljni smo da su sada stvari posložene", rekao je u razgovoru za Bloomberg Adriju predstavnik Statkrafta za Francusku i Hrvatsku Arnaud Bellanger.
Ako želimo cjepidlačiti, istina je da Hrvatska energetska regulatorna agencija još nije objavila potrebnu novu metodologiju cijene priključka na mrežu koja se također čeka predugo, ali treba vjeovati da će i to uskoro doći. Uglavnom, za developere prvi korak je traženje energetskog odobrenja nakon čega u kasnijim fazama slijede lokacijska i građevinska te na kraju uporabna dozvola.
Bellanger ističe da je Statkraft, s obzirom na dosadašnji razvoj situacije, još u ranoj fazi projekata što uključuje i definitivnu identifikaciju odgovarajućih lokacija za nove pogone, bilo na privatnom ili javnom zemljištu.
"Imamo desetak projekata koje slijedimo i oni su različiti jer neke predviđamo na javnom zemljištu, neke na zemljištu u privatnom posjedu. Naravno, za nekih godinu dana bit će jasnija slika o tome kako se stvari razvijaju s dozvolama. Fokus su nam pogoni na sunce i vjetar, a također i baterijska pohrana energije. U smislu regulacije i preferencija administracije ne vidimo neku veliku razliku između ulaganja u sunce ili vjetar osim u trajanju izgradnje", pojašnjava Bellanger.
Ističe da je Statkraftu cilj pokriti različite dijelove Hrvatske, odnosno bilo koju županiju u kojoj se investicija pokazuje pogodnom. To, kako kaže, ovisi o mogućoj razini proizvodnje na određenoj lokaciji i ambicijama pojedinih županija za razvojem pogona na sunce ili vjetar u smislu prostornih planova.
U Statkraftu procjenjuju da bi razvoj solarnih projekata trajao otprilike četiri godine, a na vjetar šest godina. Polazna točka u tom vremenskom okviru je donošenje podzakonskih propisa, dakle negdje sredina prošle godine.
"Još nemamo razvojna iskustva u Hrvatskoj, no to je sada naša procjena. Statkraft neće biti glavni igrač na ovdašnjem tržištu u proizvodnji električne energije, no želimo imati udio od desetak posto u novim investicijama u smislu proizvodnih kapaciteta. Također je rano iznijeti točnu procjenu ukupnih investicija dok se ne dođe do konačne investicijske odluke, no radilo bi se sigurno o desecima milijuna eura. Prvi korak je sada podnošenje zahtjeva za energetskim odobrenjem i to kanimo učiniti ove godine za neke od projekata", ističe Bellanger.
Neki developeri razmišljaju i o akviziciji projekata u razvoju, ukoliko se ukaže prilika. To nije sasvim isključeno ni u slučaju Statkrafta iako ta tvrtka ima drugačiji pristup.
"Statkraft uvijek preferira raditi projekte od početka, odnosno nastojimo da se radi o greenfield investiciji iz naših izvora. Jedan od razloga je što pridajemo veliku pozornost načinu na koji pristupamo tržištu i lokalnoj zajednici i želimo da budu zadovoljeni visoki etički standardi koje postavljamo u Statkraftu. Kada radite sami znate kako je sve napravljeno, a kada preuzimate nešto ili uđete u posao s nekim partnerom morate provjeriti kako se sve razvijalo i to uzima vrijeme. Tako da zasad preferiramo raditi sami premda to ne isključuje potpuno eventualnu akviziciju unatoč tome što, kako rekoh, to nam nije praksa", napominje Bellanger.
Na području Adria regije Statkraft je prisutan u Albaniji i Hrvatskoj i zasad će tako i ostati, no promatra se i razvoj situacije u susjednim zemljama.
"Zasad ne planiramo ulazak na tržišta zemalja susjednih Hrvatskoj ili Albaniji, ali promatramo što se događa, pratimo razvoj tržišta u okolnim zemljama, regulatorni okvir i slično. Nekada u budućnosti ćemo možda biti prisutni i u nekim drugim zemljama u ovoj regiji", kazao je Bellanger.