.webp){kind=icon}
Javna dostupnost odgovarajućih podataka jedan je od ključnih ograničavajućih faktora u analizi o javnoj potrošnji u zemljama negdašnje Jugoslavije za razdoblje od 2011. do 2019. koje su autori stručnjaci sa sveučilišta u galicijskom Vigu Marko Crnogorac i Santiago Lago-Peñas.
Istodobno je vidljivo da su izborni ciklusi bitan faktor u dinamici javne potrošnje, odnosno socijalnih izdataka.
Cilj je analize bio utvrditi postoje li zajednički obrasci, odnosno konvergiraju li obuhvaćene zemlje (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija) u načinu javne potrošnje te je li fiskalna politika ciklična ili protuciklična, kao i da se vidi koji bi bili ključni pokretači pojedinih segmenata potrošnje.
"Dostupnost podataka je ograničenje. Koristili smo alate koji trebaju bolje podatke, ali od nečega se mora krenuti", kazao je Lago-Peñas na online prezentaciji analize koju je organizirao Institut za javne financije.
Rezultati pokazuju da postoji slaba konvergencija u strukturi javne potrošnje među uključenih šest zemalja, da je ponašanje u tom području bilo protuciklično suprotno hipotezi o cikličnosti fiskalne politike u zemljama izvan skupine Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) te da je uočljiv utjecaj izbornih i poslovnih ciklusa na strukturu javne potrošnje.
Javna potrošnja kao udio u BDP-u | Public Sector Economics
Zanimljivo je da, čini li se usporedba s takozvanim novim članicama Europske unije (EU) u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, vidljivo je da zemlje negdašnje Jugoslavije ne čine neku zasebnu skupinu ili klaster zemalja po sastavu javne potrošnje.
U usporedbi s 15 starih članica EU-a (u međuvremenu je Ujedinjeno Kraljevstvo ispalo iz tog kruga), potrošnja za socijalnu politiku u zemljama negdašnje Jugoslavije kao postotak udjela u ukupnoj potrošnji je ispod prosjeka tih 15 zemalja, navodi se u radu znanstvenog dvojca.
Kod troškova za zdravstvo, oni su uglavnom na razini prosječne razine u starom dijelu EU-a kao udio u ukupnoj potrošnji. Na dvoznamenkastoj brojci u tome smislu još su kategorije takozvanih općih javnih troškova i obrazovanje.
Kategorizacija javnih troškova je, inače, rađena prema metodologiji koju koriste Ujedinjeni narodi.
Udio pojedine vrste troškova u ukupnim javnim troškovima | Public Sector Economics
U većini slučajeva veći postotak ukupne potrošnje nego u starim članicama EU-a odlazi na ekonomske poslove, javni red i sigurnost te stanovanje, ali zato manji postotak ide na zaštitu okoliša, što ukazuje na još nedovoljno razvijenu svijest u tom području. Kod obrane te rekreacije, kulture i religijskih pitanja postotak je otprilike sličan prosjeku stare Europe.
Uočeno je također da je uloga izbornog ciklusa vrlo bitna u objašnjavanju troškova u socijalnoj sferi. Ta vrsta potrošnje raste u vrijeme izbornih ciklusa jer su, naravno, socijalne pogodnosti brzo vidljive i koriste izbornim izgledima političara. Veća razina potrošnje u tom segmentu očekuje se u manje raznolikim političkim sustavima, a ta vrsta potrošnje također pada u razdoblju rasta gospodarstva i pada nezaposlenosti. S druge pak strane troškovi ili ulaganja u javnu infrastrukturu, javna poduzeća ili, recimo, poljoprivredu, rastu kada je nezaposlenost visoka u kontekstu borbe protiv recesijskih kretanja. Sve to potvrđuje protucikličke nalaze o fiskalnoj politici, zaključuje rad dvojca stručnjaka iz Viga.
